Let Nany Pelosi prema Tajvanu pratilo je više od 708.000 ljudi preko stranice Flightradar24 što je najviše u povijesti te platforme te su čak morali ograničiti prostup onima koji nisu pretplatnici. U jednom trenutku stranica je čak pala.
"Nažalost, zbog količine korisnika, bilo je potrebno aktivirati našu 'čekaonicu'", rekli su iz tvrtke navodeći da se radi o situaciji bez presedana.
I dok se prenosio dolazak Nancy Pelosi i njeno slijetanje u Taipei, zapadni svijet "zadržao je dah", rekla je Margaret MacMillan, emeritus profesorica međunarodne povijesti na Sveučilištu Oxford. "Nadajmo se da to nije jedan od onih povijesnih trenutaka u kojima se svi osvrnemo i kažemo 'oh, to je stvarno bio početak nečega'", rekla je za BBC.
Istovremeno je tajvansko ministarstvo obrane komentiralo odluku Pekinga da održi trodnevne vojne vježbe kao pokušaj psihološkog zastrašivanja građana Tajvana. Naime, od sutra Kinezi izvode vojne vježbe, dok je tajvanska strana građanima poručila da ne brine jer su podigle razinu pripravnosti svojih oružanih snaga.
Podsjetimo, Pelosi posjećuje ovu otočku zemlju koja se bori za svoju neovisnost, a Kina uporno polaže pravo na nju, u sklopu svoje turneje po Aziji. Ovo je prvi takav posjet na tako visokoj razini američkog dužnosnika unazad nekoliko desetljeća. Kina je taj posjet ocijenila kao "iznimno opasan" i poručila da "će oni, koji se igraju vatrom, od nje i stradati".
Pelosi je rekla da je američka solidarnost s Tajvanom "danas važnija nego ikad, dok se svijet suočava s izborom između autokracije i demokracije". Paralelno dok je Pelosi slijetala, kineski mediji izvijestili su da su njihovi borbeni zrakoplovi prelazili Tajvanski tjesnac uz osjetljivu liniju razgraničenja.
Rusija je sve ocijenila kao "jasnu provokaciju". Pelosi će se ujutro sastati s predsjednicom Tajvana Tsai Ing-wen.
Pozadina sukoba 'odbjegle probincije'
BBC u svojoj velikoj analizi pojašnjava da Kina na Tajvan gleda kao na odbjeglu provinciju, koja će kad-tad, vratiti se pod nadzor Pekinga. Gledano povijest zemlje, doseljenici Tajvana stigli su s područja današnje južne Kine.
Čini se da se otok prvi put pojavio u kineskim zapisima 239. godine, kada je car poslao ekspediciju snage da istraži to područje, a tu sad činjenicu Peking koristi kako bi podržao svoje teritorijalne zahtjeve. Nakon relativno kratkog razdoblja nizozemske kolonije (1624.-1661.), Tajvanom je upravljala kineska dinastija Qing od 1683. do 1895. Od 17. stoljeća značajan broj migranata počeo je pristizati iz Kine, često bježeći od nemira ili poteškoća. Većina su bili Hoklo Kinezi iz pokrajine Fujian (Fukien) ili Hakka Kinezi, uglavnom iz Guangdonga. Njihovi potomci sada su daleko najveća demografska skupina na otoku.
Godine 1895. Japan je pobijedio u Prvom kinesko-japanskom ratu, a Qing vlada je morala prepustiti Tajvan Japanu. Nakon Drugog svjetskog rata, Japan se predao i odrekao kontrole nad teritorijem koji je uzeo od Kine. Republika Kina - jedna od pobjednica u ratu - počela je vladati Tajvanom uz pristanak svojih saveznika, SAD-a i Velike Britanije.
Ali u sljedećih nekoliko godina izbio je građanski rat u Kini, a trupe tadašnjeg vođe Chiang Kai-sheka poražene su od komunističke vojske Mao Zedonga. Chiang, ostaci njegove vlade Kuomintanga (KMT) i njihovi pristaše - oko 1,5 milijuna ljudi - pobjegli su u Tajvan 1949. godine. Ova grupa, koja se naziva kontinentalni Kinezi, dominirala je politikom Tajvana dugi niz godina, iako su činili samo 14% stanovništva. Chiang je uspostavio vladu u egzilu na Tajvanu koju je vodio sljedećih 25 godina.
Demokratizacija s vremenom rasla
Chiangov sin, Chiang Ching-kuo, dopustio je veću demokratizaciju nakon dolaska na vlast. Suočio se s otporom lokalnog stanovništva koje je ogorčeno na autoritarnu vladavinu i bio je pod pritiskom rastućeg demokratskog pokreta. Predsjednik Lee Teng-hui, poznat kao tajvanski "otac demokracije", predvodio je ustavne promjene, koje su na kraju napravile mjesta za izbor prvog predsjednika otoka Chen Shui-biana, 2000. godine.
Danas Tajvan ima vlastiti ustav, demokratski birane vođe i oko 300.000 aktivnih vojnika u svojim oružanim snagama.
Chiangova vlada u egzilu isprva je tvrdila da predstavlja cijelu Kinu, koju je namjeravala ponovno okupirati. Imala je kinesko mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i mnoge su je zapadne nacije priznale kao jedinu kinesku vladu. No do 1970-ih neke su zemlje počele tvrditi da se vlada u Taipeiju više ne može smatrati pravim predstavnikom stotina milijuna ljudi koji žive u kontinentalnoj Kini.
Zatim je 1971. UN prebacio diplomatsko priznanje na Peking i vlada tajvana je bila protjerana. Godine 1978. Kina je također počela otvarati svoje gospodarstvo. Prepoznajući prilike za trgovinu i potrebu za razvojem odnosa, SAD je službeno uspostavio diplomatske veze s Pekingom 1979. godine.
Dok je Pelosi slijetanja na otok, Kinezi su digli borbene avione
Od tada je broj zemalja koje diplomatski priznaju vladu Tajvana drastično pao na oko 15. Odnosi Kine i Zajvana počeli su se poboljšavati 1980-ih , a godine 1991. proglasili su da je rat dviju zemalja završen.
Pokušaj Kine stavljanja Tajvana kod 'sustav'
Kina je predložila takozvanu opciju "jedna država, dva sustava", Tajvanu bi omogućila značajnu autonomiju ako pristane doći pod kontrolu Pekinga. Taj je sustav podupirao povratak Hong Konga u Kinu 1997. Tajvan je to odbio, a Peking je inzistirao da je tajvanska vlada nelegitimna - ali neslužbeni predstavnici Kine i Tajvana i dalje su održali ograničene razgovore.
Zatim je 2000. Tajvan izabrao Chen Shui-biana za predsjednika, što je uveliko uzbunilo Peking jer je Chen sa svojom Demokratskom progresivnom strankom otvoreno podržao "neovisnost". Godinu dana nakon što su ga 2004. ponovno izabrali, Kina je donijela zakon protiv odcjepljenja, navodeći pravo Kine da koristi "nemiroljubiva sredstva" protiv Tajvana ako se pokuša "odcijepiti" od Kine. Chena je 2008. godine naslijedio Ma Ying-jeou iz KMT-a koji je pokušao poboljšati odnose kroz gospodarske sporazume.
Osam godina kasnije, 2016., izabrana je sadašnja predsjednica Tsai Ing-wen te se i ona zalaže za neovisnost. Odnosi se zaoštravaju od 2018. te je Kina čak zaprijetila međunarodnim tvrtkama, da ako na svojim web stranicama ne navedu Tajvan kao dio Kine, zaprijetio im je da će im onemogućiti poslovanje u Kini.
Inače, Tajvan je do sad priznalo samo 14 zemalja, ne i SAD. U Europi ga je priznao samo Vatikan, a u društvu zemalja koja nije priznala tu zemlju je i Hrvatska. Ipak, iako SAD nije priznao tu zemlju, američki predsjednik Joe Biden već je ranije odgovorio na pitanje hoće li braniti tu zemlju ako bude napadnuta. Rekao je: "Da."
