Najstariji u kontinuitetu nastanjeni grad na svijetu, "biser Istoka", kako zovu Damask, stoljećima je bio grad raznolikosti gdje su se miješale vjere i nacije.
Prvi put nakon pola stoljeća, glavni grad Sirije jutros se probudio, a da na vlasti nije obitelj Asad. Munjevitu pobunjeničku akciju oslobođenja mnogi su slavili na ulicama, slavili su Sirijci i diljem svijeta, pa i oni koji žive u Hrvatskoj. Iako pozdravlja odlazak Asada, Souhiel Djoukhadar nije siguran da bi, da je u Damasku, slavio na ulici.
"Sve što je trajalo 12-13 godina sad se srušilo u roku od 10 dana. Neki se pitaju je li netko nekome nešto prodao, je li netko odustao od zemlje. Zbilja ne znamo, ne znamo kamo ide zemlja", kaže Souhiel koji u je u Hrvatsku došao prije 11 godina.
'Otišao je valjda s nekoliko milijardi dolara'
Jedno je sigurno - Bašara Al Asada u zemlji više nema. U svijetu poznat kao brutalni diktator za čije je vladavine Sirija opustošena i međunarodno izolirana, pobjegao je kod praktički jedinog preostalog saveznika - Vladimira Putina.
Hassan Haidar Diab, jedan od rijetkih hrvatskih novinara koji je imao priliku Asada intervjuirati, kaže - to je velezidaja. "Otišao je valjda s nekoliko milijardi dolara, sutra će dobiti neko selo kod Putina, njegova žena i djeca će živjeti u blagostanju, a ostavio je vojnike na milost i nemilost", kaže Haidar Diab.
U palači otkriven nevjerojatan luksuz
Ostavio je i sav svoj luksuz. U njegovoj palači otkrivena je ogromna kolekcija skupocjenih auta, od jurilica Ferrarija i Lamborghinija do limuzina, u sobama svuda najpoznatiji svjetski brendovi. I takav nagli odlazak i raspad vlasti sve je iznenadio.
"Ipak je došao preneočekivano i to se vidjelo po svim promatračima koji nisu očekivali tako brzi nestanak Asadove dinastije, što bi moglo sugerirati da je došlo do određenog tipa dogovora", kaže povjesničar Tvrtko Jakovina.
Postoji dogovor između Putina i SAD-a?
Iako i Rusi i Iranci, kao glavni saveznici, imaju svoje probleme, Asadov režim nije djelovao kao da ga se može srušiti u deset dana, gotovo bez ispaljenog metka. Kolega iz Večernjeg uvjeren je da to nije slučajno. "Svi Sirijci s kojima sam razgovarao tvrde da postoji dogovor između Putina i nove američke administracije - ti nama Siriju, mi tebi nešto oko Ukrajine. Vrijeme će pokazati", kaže Haidar Diab.
Vrijeme je već pokazalo kakav je Asadov režim bio - za vrijeme građanskog rata poginulo je između 470 i 600 tisuća ljudi, svaki drugi Sirijac, njih 13 milijuna, mora je napustiti svoj dom. Teška kršenja ljudskih prava uključivala su čak i korištenje kemijskog oružja protiv vlastitog naroda. Za sve to svijet je doznao, možda i ne za groznu svakodnevnicu, u kakvoj su u Alepu živjeli Souhielovi roditelji. "Teško je bilo nabaviti kruh, lijekove, vodu, moji su na šest mjeseci ostali bez struje, bez vode. I to sve u drugom najvećem gradu u zemlji", kaže Souhiel Djoukhadar.
Iz zatvora puštaju na tisuće muškaraca, žena i djece
Za zemlju u kojoj je gotovo 90 posto stanovnika živjelo ispod granice siromaštva, a vlast u nezamislivom luksuzu, pitanje je što slijedi. Vođa pobunjenika, Abu Muhamed al- Džolani, lice s američke tjeralice za koje se nudi 10 milijuna dolara, terorist koji se u Iraku borio s Al Kaidom , sada tvrdi da je odbacio džihad i prigrlio vjersku toleranciju. Ipak, za prvo javno obraćanje izabrao je - džamiju. "Ova pobjeda, braćo moja, novo je poglavlje u povijesti cijele islamske nacije. To je prekretnica za regiju", rekao je Džolani.
Iz Sednaje - najozloglašenijeg zatvora Asadova režima - sada se puštaju tisuće muškaraca, žena i djece, mnogi od kojih su tamo bili bez suda. Ipak, nakon desetljeća diktature, nemoguće je preko noći do demokracije. "To se gotovo nigdje ne događa, takvog iskustva nema, takvih znanja nema, a u ovom trenutku nema niti volje međunarodne zajednice da se nešto slično u Siriji osnuje", zaključuje Tvrtko Jakovina.
Hoće li Sirija imati bolju budućnost?
Iz predgrađa Damaska stižu i kadrovi kolona automobila, navodno su to prvi povratnici poslije pada režima. Nakon 11 godina u Hrvatskoj, Souhiel o povratku još ne razmišlja.
"Ne znamo bi li se veselili za to sve što se dogodilo, nadamo se da će Sirija imati bolju budućnost nego što je bila prije", optimističan je ipak Djoukhadar. Nakon svih desetljeća patnji, Sirija i sirijski narod to sigurno zaslužuju.
