Afera Dreyfus
Skandal iz 1894. ozbiljno je potresao francusku vladu i vojsku. Naime, domar je u košu za smeće pronašao papir njemačkog vojnog atašea koji ukazuje na špijunažu unutar francuske vojske od strane jednog časnika. Da bi zataškali cijeli slučaj odlučeno je da će 'žrtveni jarac' biti Alfred Dreyfus koji je bio Židov. Podsjetimo da je u 19. stoljeću antisemitizam bio nažalost vrlo raširen. Iako je Dreyfus tvrdio da je nevin, osudili su ga na doživotni zatvor. Kad je šef vojne obavještajne službe Georges Picquart otkrio dokaze da je bojnik Ferdinand Walsin-Esterhazy bio pravi špijun, njegovi nadređeni su ga uklonili s dužnosti.
Slavni francuski pjesnik Emile Zola, objavio je knjigu "J'accuse", vezano za ovaj slučaj i bio je prisiljen pobjeći iz zemlje. Protest javnosti izazvalo je i saznanje da je jedan drugi časnik otkrio da je podmetnut krivotvoreni dokument kako bi se moglo osuditi Dreyfusa. Na drugom suđenju vojni sud ga je osudio na 10 godina zatvora. Francuski premijer konačno je završio ovu farsu kada je 1899. pomilovao Dreyfusa.
Afera eksploatacije nafte
Dolaskom Warrena G. Hardinga u Bijelu kuću dogodio se skandal sa prodajom naftnih rezervi. Naime, on je u svoju administraciju postavio prijatelje s kojima je igrao golf i poker. Iako sam nije bio nepošten utvrdilo se da su njegovi podređeni skloni korupciji.
Njegov ministar unutarnjih poslova Albert Fall potajno je dozvolio naftnoj kompaniji eksploataciju nafte u Wyomingu i Kaliforniji u zamjenu za nekoliko stotina tisuća dolara mita. Nakon što je Wall Street Journal 1922. objavio da je nafta prodana bez natječaja organiziran je senatorski odbor pod vodstvom senatora iz Wisconsina, Robert La Follette. Hardingov državni tužitelj tražio je od FBI-a da istraži La Folletteov ured kako bi pronašli nešto čime bi ga mogli ucjenjivati. No, time su samo očvrsnuli njegovu upornost da sve otkrije. Na kraju je Albert Fall postao prvi čovjek američkog kabineta koji je zbog korupcije završio u zatvoru.
Tuskegee, eksperiment o sifilisu
Jedan od skandala koji je poznat kao jedno od najvećeg kršenja medicinske etike je studija Tuskegee o sifilisu koju je provodila zdravstvena američka javna služba u suradnji sa institutom Tuskegee od 1932. do 1972.
U studiji je sudjelovalo 600 ljudi, uključujući i 399 koji su imali sifilis. Istraživači im nisu rekli da imaju sifilis te da je svrha istraživanja bila dokumentiranje kako bolest uništava ljudsko tijelo. Čak im niti 1947. nisu otkrili da je penicilin učinkovit u liječenju sifilisa. Između 28 i 100 ispitanika umrlo je od sifilisa iako bi broj mogao biti i znatno veći.
Sredinom 1960-ih, Pete Buxton, socijalni radnik došao je do izvješća o studiji, te je predao dokaze prijatelju iz Associated Pressa. Sve je rezultiralo gašenjem studije 1972.
Vlada se sljedećeg ljeta nagodila na sudu da žrtvama i njihovim obiteljima pruži doživotnu medicinsku skrb.
Duhanska industrija opovrgava zdravstvene posljedice pušenja
1950., liječnik i epidemiolog Ernst Wynder, objavio je studiju u časopisu Journal of American Medical Association, ističući da je pušenje jedan od uzroka raka pluća. Nakon toga je šest velikih proizvođača duhana odlučilo financirati vlastito istraživanje. 1954. Duhanski institut za istraživanje koji je kasnije promijenio ime u Vijeće za istraživanje duhana objavio je oglase u 400 novina u kojima su doveli u pitanje istraživanja eminentnih liječnika i znanstvenika.
No, znanstvenici u duhanskoj industriji već su znali da je moguće pušenje povezati s karcinomom. Kemičar Claude Teague, na primjer, je zaključio da istraživanja kliničkih podataka imaju tendenciju da potvrde vezu između pušenja i raka pluća.
46 država u SAD-u se pridružilo tužbi protiv duhanske industrije. Duhanske kompanije su 1998. prihvatile platiti 10 milijardi dolara godišnje za štetu koju su učinili.
Zavjera protiv Castra
Ubojstvo predsjednika John F. Kennedyja 1963. povezano je s atentatom na kubanskog predsjednika Fidela Castra. Naime Warrenova komisija koju je oformio Kennedyjev nasljednik Lyndon Johnson zaključila je da je Lee Oswald sam ubio Kennedyja. Nakon toga je, dva dana poslije na njega iz zasjede pucao Jack Ruby. No, skeptici su napali Warrenovo izvješće i bili su u pravu.
1967. godine kolumnisti Drew Pearson i Jack Anderson iznijeli su teoriju da atentat na Kennnedyja nije bilo djelo pojedinca već odmazda za pokušaj atentata na Fidela Castra od strane CIA-e koja je zataškala svoje aktivnosti na Kubi. Oswald i njegov ubojica Jack Ruby bili su povezani s Kubom. Oswald je u jednom trenutku kontaktirao kubansku ambasadu.
1979. zaključeno je da je Kennedy "vjerojatno ubijen kao rezultat zavjere", iako se nije moglo točno utvrditi tko je sve bio uključen.
Afera Watergate
Jedan je od najpoznatijih skandala je onaj u koji je bio upleten i tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon. 1972. policija je uhvatila petoricu provalnika u hotelu Watergate i uredskom kompleksu u Washingtonu koji su pokušali postaviti ozvučenja u uredima demokrata. Vrlo brzo je postalo jasno da je u taj pokušaj špijunaže bio umiješan predsjednik Nixon.
Istražitelji FBI-a utvrdili su da je pokušaj političkog špijuniranja i sabotaže stigao od predsjednika Nixona. Istražno povjerenstvo Kongresa zatražilo je tonske zapise razgovora iz Bijele kuće. Iako je Nixon to odbijao, bio ih je prisiljen predati. Utvrđeno je da na tonskim zapisima nedostaje 18 minuta snimke, što je još više potaknulo sumnju u njega.
1974. nakon što je u Zastupničkom domu započeo proces opoziva Nixon je sam dao ostavku.
Ford Pinto model
Ovaj Fordov model započeo se proizvoditi 1971. Iako se dobro prodavao proizvođač ga je nastavio proizvoditi iako je znao za njegove sigurnosne nedostatke. Problem je bio u spremniku goriva koji je u slučaju sudara mogao izazvati zapaljenje vozila. Iako bi taj popravak Ford koštao 11 dolara, oni su ga nastavili proizvoditi. Računali su da im je jeftinije platiti odštetu vlasnicima automobila kojima se dogodi ovakav slučaj da im se auto zapali. Istraživački novinar Mark Dowie iz magazina Mother Jones istražio je papirologiju u američkom odjelu za transport u kojem su se nalazili sporni podaci. Saznao je da je Fordu bilo isplativije plaćati odštetu umjesto da se upusti u promjenu dijelova. Nakon Dowiejeve objave porota iz Kalifornije je čovjeku koji je ozlijeđen u zapaljenom auto dodijelila 125 milijuna dolara odštete, to je kasnije smanjeno na 3 milijuna dolara, ali je to bio i kraj Fordovog modela Pinto.
Černobilska katastrofa
Rutinski test u nuklearnoj elektrani u Černobilu 1986. doveo je do katastrofe širokih razmjera. Kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudskom pogreškom, uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora. Nakon manje eksplozije reaktora otpuštene su velike količine radioaktivne prašine. Dva radnika umrla su odmah od eksplozije. Više od 28 ljudi, uključujući i šest vatrogasaca koji su se borili da ugase požar na jednom od postrojenja umrli su kasnije od radijacije. Vjetrom se radijacija proširila diljem SSSR-a pa i na europske zemlje. Sovjeti su dva dana šutjeli o ovoj velikoj nuklearnoj katastrofi, dok Šveđani nisu otkrili velike količine radijacije u zraku. Sovjetski vođa Mihail Gorbačov čekao je čak tri tjedna prije nego što je javno progovorio o nesreći.
Svećenik pedofil
1973. rimokatolički svećenik iz Massachusettsa James R. Porter poslao je uznemirujuću poruku Papi Pavlu VI. u kojem je priznao da je godinama seksualno zlostavljao djecu. Tražio je od njega da ga smjeni kako ne bi više ponavljao ove zločine.
1992. Boston Globe otkrio je da je Porter imao pomoć u prikrivanju svojih zločina nad stotinu dječaka i djevojčica. U tijeku svoje 14-godišnje karijere maknut je sa dužnosti osam puta te je bio poslan na liječenje od pedofilije.
Dodajmo da je već desetljećima, katolička crkva u svim dijelovima svijeta sudjelovala u prikrivanju zločina svojih svećenika. No, stvari su se počele mijenjati kada su žrtve svećeničkog zlostavljanja konačno izašle u javnost 1980. Studija koja je naručena od strane crkvenih dužnosnika u SAD-u otkrila je da su između 1950. i 2002., 4.392 svećenika optužena za seksualno zlostavljanje. Neki, poput Portera, u konačnici su osuđeni i poslani u zatvor.
Hakiranje mobitela javnih osoba
Veliki skandal izbio je u Velikoj Britaniji kada je otkriveno da su pojedini novinari hakirali mobitele poznatih osoba. Skandal je otkriven 2005. kada je Clive Goodman urednik News of the World napisao priču o ozljedi koljena princa Williama. Kraljevska obitelj vrlo brzo je posumnjala da je netko provalio u prinčev mobitel i saznao informacije. Scotland Yard je uhitio Goodmana i Glenna Mulcairea, privatnog istražitelja unajmljenog od tabloida.
Osuđeni su na zatvor 2007. kada je otkriveno da su putem šifri koje koriste telefonski operateri prisluškivali govornu poštu.
No, The Guardian objavio je da je kompanija News Group International u čijem je sastavu News of the World platila milijun britanskih funti za mirno rješavanje tužbi koje bi mogle otkriti da se koristilo hakiranje mobitela javnih osoba kako bi se došlo do njihovih osobnih podataka.
U 2011. Guardian je izvijestio da je policija otkrila da su mobiteli više od 5.800 ljudi, uključujući i slavne osobe kao što su glumac Hugh Grant bili hakirani od strane Mulcairea.
Sve je završilo gašenjem tabloida News of the World i isprikom medijskog magnata Ruperta Murdocha.