Marija, kćer Slobodana Miloševića napustila je Srbiju 2001. godine, odmah nakon što je njen otac izručen Haagu. Živjela je prvo u Nikšiću, a zatim se preselila u Cetinje, u naselje Bogdanov kraj gdje živi povučeno i kako kažu njeni prijatelji, slabo izlazi. Bila je u braku sa Slobodanom Bulatovićem, turističkim inspektorom sa Cetinja koji je jedna od rijetkih osoba koja je posjećuje. Njihov brak trajao je dvije godine, a ona je nakon razvoda ostala na Cetinju. Na popisu stanovništva upisala se kao Crnogorka, piše Kurir.
Marijin prvi suprug bio je Nikola Mišljenović, bivši diplomat, koji je preminuo 2014. godine u 62. godini. Nekoliko godina ranije - 2006. godine u ispovijesti za Kurir pričao je o svojoj ljubavi prema Mariji Milošević.
Naime, Marija je imala 18 godina kad se udala za gotovo 15 starijeg Mišljenovića. Bili su tri godine u braku, dok je on bio u diplomatskoj službi u Japanu. Mišljenović je o ljubavi, životu i razvodu s Marijom napisao knjigu pod nazivom "Tata, što me ljubiš u usta". Prema njegovom svjedočenju, Marija je te riječi izgovorila u prepunom trolejbusu dok je, kao 17-godišnja djevojka, sjedila u Mišljenovićevom krilu.
Tata što me ljubiš u usta
Time je, kako je govorio, sablaznila sve putnike, koji su povjerovali da se radi o incestu, naročito zbog njihove očigledne razlike u godinama.
"Dala mi je svoju nevinost i svoju ljubav", ispričao je Mišljenović u travnju 2006. godine u ispovijesti Kuriru sjećajući se kako su, držeći se za ruke, otišli se razvesti. Kao razlog razvoda, on je tada naveo svoj diplomatski posao.
"Njena samoća, jer sam puno radio. Govorila mi je: "Ti radiš, ja ovdje nemam ni mamu, ni tatu, brata, ni prijateljicu". Odlučio sam joj dati slobodu. Koliko god smo se voljeli, a voljeli smo se jako, njen ideal slobode bio je jači od svake ljubavi. Tada mi je rekla: "E, pa tebi je lako, ti si star čovjek, ti možeš biti raspuštenko, a meni nije lako biti udovica." "Nasmijao sam se i rekao je: "Marija, je l' ti to priželjkuješ moju smrt? Pa nećeš biti udovica, nego raspuštenica", pričao je tada i otkrio da je Marija bila "teška":
"Marija je imala "šiptarsku" narav - "kad voljem - voljem, kad ne voljem - koljem. S cijelom obitelji sam bio u kontaktu sve do 1992. godine. Ti moji razgovori s Marijom smetali su nam da nađemo novu ljubav i nastavimo život. Pozvala me je jedne večeri u Ministarstvo i rekao sam joj da se ne želim više družiti. Rekao sam joj da me ne zove više", ispričao je i iznio pretpostavku što se poslije tog razgovora dogodilo:
"Mira je sigurno pitala gdje sam, da li da se javim, i kad joj je kćer ispričala što se dogodilo, poznajući je, sigurno je rekla: "e, sad ću ja njemu da j.... sve po spisku". To je bilo u ožujku, a u kolovozu mi je bačena bomba na automobil", rekao je tada i dodao da je i poslije petooktobarskih promjena ostao "profesionalno marginiliziran".
Obitelj ga uništila
Govorio je da ga je obitelj Milošević "uništila, a ovi novi dotukli": "Čovjek sam u godinama, a nemam ni kučeta ni mačeta, ni obitelj, ni djecu, niti posla, plaće i mirovine. On je, kako je dodao, poželio da se poslije razvoda Marija zaljubi "jer bi mi njena nesreća bila veliko opterećenje": "Nisam je uspio zadovoljiti, a jako sam je volio i upravo zato želio sam joj sreću".
Marija Milošević je 1. travnja 2001. godine u vili Mir na Dedinju pucala iz pištolja na istražnog suca Gorana Čavlinu i ljude koji su bili s njim, a kasnije se branila da je "pucala u modro plavo nebo" i da je prije toga popila tablete za smirenje i dosta alkohola, kao i da nikoga nije htjela povijediti.
Protiv nje je iste godine pokrenut kazneni postupak i optužena je za izazivanje opće opasnosti i ilegalno držanje pištolja. Saslušana je i dala je obranu, ali je onda pobjegla u Crnu Goru. Kazneno djelo neovlaštenog posjedovanja oružja, za koje je bila optužena, zastarjelo je prije 14 godina, dok je proces vezan za samu pucnjavu kompliciraniji.
Krajem rujna 2002. godine Marija Milošević bila je osuđena na osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine. Njezin odvjetnik je uložio žalbu koju je sud prihvatio pa ukinuo presudu. Sredinom studenog 2004. godine počelo je ponovljeno suđenje, ali se ona nije odazvala na pozive zbog čega je 2006. godine izdata tjeralica za njom.
Posvađala se zbog Slobine sahrane
Izjavljivala je da nije u kontaktu s majkom i bratom. Navodno su bili u sukobu oko toga gdje će biti sahranjen Slobodan Milošević, čiji se grob nalazi u dvorištu obiteljske kuće u Požarevcu (Milošević je sahranjen 18. ožujka 2006. godine, tjedan dana nakon smrti).
Mirjana Marković preminula je 2019. godine u 77. godini u Rusiji, gdje je živjela od 2002. godine. Marković je napustila Srbiju nakon što je njen suprug isporučen Međunarodnom kaznenom tribunalu u Haagu gdje mu se sudilo zbog ratnih zločina i genocida počinjenih tijekom ratova na Balkanu 1990-ih. Bila je nedostupna pravosudnim organima naše zemlje i za njom je 2005. godine raspirana međunarodna tjeralica. Zbog toga nije prisustvovala Miloševićevoj sahrani.
Mirjana Marković i Slobodan Milošević u braku su, osim kćeri Marije, dobili i sina Marka koji sa suprugom Milicom Gajić i njihovim sinom Markom živi u Rusiji.
