Švedska je jedna od nekoliko zemalja na svijetu koje su u borbi protiv pandemije koronavirusa odlučile koristiti strategiju imuniteta krda. Oni nisu uveli karantenu, javne institucije, tvrtke, trgovine i ugostiteljski objekti rade normalno, ali se, s druge strane, preporučuje socijalna distanca. Šveđane to pomalo zbunjuje, iako vjeruju vlastima, a taj je osjećaj s kojim se svakodnevno već dva mjeseca susreće za VICE opisala švedska novinarka Caisa Ederyd.
"Zbunjujuće je živjeti u Švedskoj. Znam da je u tijeku pandemija, znam da je ozbiljna, ali ne mogu točno shvatiti koliko. Radim u radio-postaji javnog servisa u Stockholmu. Većina mojih kolega, uključujući i mene, svaki dan ide na posao i svi održavamo socijalnu distancu koliko god je to moguće. Jedna od najvećih informativnih redakcija u Švedskoj emitira program iz naše zgrade, ali koliko god da slušam o karantenama, izolacijama, riziku od ekonomske krize i ograničenjima slobode u drugim zemljama, kao da to ne shvaćam. Moj život je suviše normalan, a, ipak, u isti mah i nije", kaže Ederyd.
Istaknula je kako živi s dečkom i dvoje djece, koji joj, uz posao, ne ostavljaju previše vremena za razmišljanje. Priznaje kako svoju majku nije vidjela već dva mjeseca, iako ima sedamdesetak godina i podeblji liječnički karton zbog respiratornih problema. No, smatra da vlasti u švedskoj čine sve za takve osobe.
"Većina restrikcija u Švedskoj su preporuke: perite ruke, ne idite na zabave, ne putujte i održavajte distancu. Ograničite kontakte s drugim ljudima, naročito ako vam prijeti veći rizik od koronavirusa, kao što je moja mama. Osim više preporuka koje su zdravorazumske, trenutno su na snazi četiri pravila koja je donijela vlada: nema javnih okupljanja s više od 50 ljudi; nema posjeta domovima za starije; nema putovanja u Dansku, a kafići i restorani moraju se pobrinuti da nema gužve i da su gosti posluženi dok sjede za stolom", opisala je novinarka.
'Kihanje i kašljanje je postalo tabu'
Kaže da se ne boji zaraze, jer je zdrava i ističe da većina njene rodbine i prijatelja misli da Švedska u jeku pandemije postupa ispravno. Štoviše, zbijaju šale o tome, jer je, smatra, to jedini način da se lakše nose s ovom situacijom. No, neke su se stvari pak promijenile.
"Većina mojih prijatelja sada radi od kuće. Svatko i s najmanjim simptomom prehlade mora ostati doma. Kihanje i kašljanje je postalo tabu. Prije dva mjeseca sam se slobodno mogla pojaviti na poslu blago prehlađena (znam). Rečeno nam je da držimo distancu. I dalje nam je dozvoljeno raditi skoro sve što želimo, osim da idemo u klubove, na tulume i proslave – u biti, sve ono što je zabavno raditi s prijateljima – i da viđamo roditelje, bake i djedove.
Iako ja i dalje idem na posao, moj život je drukčiji. Izbjegavam gradski prijevoz. Distanciram se od ljudi na ulici i u supermarketima. Moja djeca idu u vrtić, ali odlučili smo ih ne puštati u posjete drugoj djeci. Možda smo paranoični, a možda i ne. Nedostaju mi večere s prijateljima. Nedostaje mi mama. Mislim da sam dobro, ali kao da sam stalno pomalo tužna i zabrinuta, tu i tamo. Znam da imamo slobode koje drugi nemaju, ali teško je biti objektivan.
Od veljače nisam bila u noćnom klubu. Kada sam par puta tijekom protekla dva mjeseca bila u kafiću, osjećala sam se kao da sam na nelegalnom rave-partyju. Da, to nam je dozvoljeno, ali je li sigurno? Većina ljudi misli da nije opasno biti vani, dokle god održavamo distancu. Kolika distanca je u pitanju? Ovisi koga pitate", govori novinarka.
Povjerenje između države i građana
Ederyd ističe da postoji osjećaj povjerenja između države i građana. Smatra da strategija imuniteta krda funkcionira zato što Šveđani ionako ne vole bliske kontakte. No, unatoč zbunjenosti i opijenosti donekle lagodnim životom i ona je počela primjećivati da stvari nisu baš idealne.
"Jedna moja prijateljica je liječnica u jednoj bolnici u Stockholmu u kojoj je uvijek gužva. Prije nekoliko tjedana rekla mi je da ima znakova da dolazi katastrofa. Nije bilo dovoljno soba na odjelu intenzivne njege. Medicinsko osoblje se ozbiljno razbolijevalo. Još jedan prijatelj je sedam tjedana bio sam kod kuće u karanteni, jer je imao poteškoća s disanjem. To sve ovo čini stvarnim. Ali prošlog tjedna Stockholm je doživio dva najtoplija dana od početka godine. Ja na posao idem biciklom, i grad je bio pun ljudi. Bila je gužva na biciklističkoj stazi. Terase restorana su bile pune. Sada svakog dana sve više i više ljudi izlazi na ulice i kreće se. Kao rezultat toga, nekoliko barova je zatvoreno zbog nepridržavanja pravila. Služili su ljude koji stoje i previše ljudi je stajalo preblizu. Što se ljeto više bliži, izgleda kao da manje brinemo zbog virusa", ističe Ederyd.
Dodaje da su neki njeni prijatelji sami sebe stavili u karantenu, dok drugi rade kućne zabave i odlaze u vikendice, usprkos preporukama vlasti da izbjegavaju nepotrebna putovanja. Švedska je vlada 29. ožujka ograničila javna okupljanja na najviše 50 ljudi, a Ederyd je tad pomislila kako je to korak od karantene. No, sad joj se čini da država ide u drugačijem smjeru i da je, usprkos tome ljudima već pomalo svega dosta.
"Izolacija nama u Švedskoj djeluje daleko. Vjerojatno bismo izdržali nekoliko tjedana, ako bi nam to netko naredio. Druge zemlje su uvele kazne da bi se pobrinule za to da ljudi ostanu kod kuće, a Švedska traži od ljudi da vjeruju svom zdravom razumu. Ali što se događa kada je situacija sve samo ne uobičajena? Jamačno se osjetiš pomalo izgubljenim. Ja jesam zabrinuta, ali samo zbog toga što nisam dovoljno zabrinuta", zaključila je svoju priču Caisa Ederyd.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
