Šetati ulicama Varšave danas znači otkriti civilno društvo u punoj mobilizaciji. Prozori divovske Nacionalne banke Poljske u plavim i žutim bojama, a iznad vrata Sveučilišta u Varšavi uz poljske zastave vijore se i ukrajinske. Plakati posvuda promoviraju večernje koncerte čiji će prihod biti poslan na istok.
"Kada Rusija vodi rat protiv susjeda, ne treba vam stručnjak", kaže za New York Times Slawomir Debski, povjesničar i direktor Poljskog instituta za međunarodne poslove, koji savjetuje poljsku vladu. "Možete otići i pitati slučajnog Poljaka na ulici, i on ili ona će vam reći što da radite."
Šef poljske vlade, premijer Mateusz Morawiecki, bio je jedan od trojice srednjoeuropskih čelnika koji su prošlog ožujka posjetili Kijev, tri tjedna nakon ruske invazije. Poljski predsjednik Andrzej Duda, otputovao je u Kijev u travnju, dok su projektili još pljuštali po gradu. Njegovo je ime bilo prvo ugravirano na ploči duž Staze hrabrih u Kijevu, posvećenoj pristašama Ukrajine koji posjećuju glavni grad pod opsadom.
Njemački kancelar Olaf Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron odlučili su, nasuprot tome, organizirati u ožujku poziv s Vladimirom Putinom, nakon čega su priznali da Putin, izgleda, nije voljan prekinuti rat. Duda je to usporedio sa zahtjevom za telefonskim pozivom s Hitlerom - i ignoriranjem upozorenja Poljaka o Rusiji.
'Bili smo u pravu'
Desetljećima su se poljski dužnosnici glasno protivili njemačkim energetskim ugovorima s Rusijom, koji bi omogući da se ruski plin prenosi izravno u Njemačku, zaobilazeći druge zemlje. Tako je 2006., tadašnji poljski ministar obrane, Radoslaw Sikorski, usporedio sporazum o Sjevernom toku s paktom Molotov-Ribbentrop neposredno prije Drugog svjetskog rata, sugerirajući da ga je Rusija vidjela kao način da podijeli i oslabi Europsku uniju i NATO. Otvoreno pismo Obaminoj administraciji koje su 2009. godine potpisale vodeće osobe iz Srednje Europe upozorilo je da se "Rusija vratila kao revizionistička sila koja provodi program iz 19. stoljeća s taktikom 21. stoljeća."
"Mi u regiji tumačimo rat kao proces, a ne kao događaj", kaže Jaroslaw Kuisz, urednik lijevo orijentiranog časopisa Kultura Liberalna. "Ovaj rat je samo još jedna karika u lancu (drugi rat u Čečeniji, od 1999. do 2009., invazija na Gruziju 2008., aneksija Krima 2014.), neće završiti nikakvim primirjem, kao recimo u Koreji, i ne bi stalo na tome. Apsolutno ne."
Poljaci vjeruju da je Putinov krajnji cilj postaviti pozornicu za novu sigurnosnu arhitekturu u regiji, u kojoj Rusija može, koristeći ucjenu i silu, zahtijevati ustupke, prvo od svojih susjeda, a zatim i ostalih.
Zapadnoeuropske zemlje, oprezne zbog energetske nesigurnosti i nuklearnih prijetnji, dugo su gajile nadu u prekid vatre u Ukrajini. Nasuprot tome, Poljaci, kao i veći dio srednje i istočne Europe, od Finske do Ukrajine, nisu vjerovali da će biti sigurni bez civilizacijskog poraza u Rusiji, koji se može postići samo na bojnom polju. Šok koji su Amerikanci i zapadni Europljani izrazili prošlog svibnja kada su objavljene vijesti o ruskim zločinima, poput onog u Buči, i masovnim grobnicama, Poljacima nisu došle kao iznenađenje.
Poljska, koju su veći dio 20. stoljeća naizmjenično kontrolirale Rusija i Njemačka, bila je desetljećima podvrgnuta dominaciji jačega, a to je iskustvo dovelo do zaključka kako je jedini način sprječavanja toga - odbiti podrediti se dominaciji.
Predsjednik Joe Biden priznao je to tijekom svog putovanja u Varšavu na godišnjicu rata u Ukrajini. "Danas ponovno vidimo ono što su građani Poljske i ljudi diljem Europe vidjeli desetljećima", rekao je Biden u govoru koji je održao ispred Kraljevskog dvorca u Varšavi. “Autokrati razumiju samo jednu riječ: Ne."
Nakon što su je europske sile i Obamina administracija godinama odbacivale kao rusofobnu, Poljska se sada osjeća priznatom. "Postoji osjećaj moralne superiornosti, koji je trenutačno vrlo jak", kaže Piotr Buras, direktor varšavskog ureda Europskog vijeća za vanjske odnose. "Bili smo u pravu kada je riječ o Rusiji, bili smo u pravu kada je riječ o energetskoj sigurnosti, bili smo u pravu kada smo upozoravali da ne postanemo toliko ovisni o Rusiji. I ignorirani smo - i od Nijemaca i od ostalih. Dokazano je da smo bili u pravu i sada to želimo pokazati."
Rat na dva fronta
Međutim, težnja Poljske da igra veću ulogu u europskoj vanjskoj politici ugrožena je dugotrajnim sukobom s Europskom unijom. Bruxelles od 2021. Poljskoj duguje 35 milijardi eura u bespovratnim sredstvima i zajmovima. Novac je to iz Europskog fonda za oporavak od pandemije, koji je EU zadržao kao odgovor na poljski neuspjeh da poništi reformu svog pravosudnog sustava. Reforma je iz perspektive EU-a problematična jer je znatno oslabila nadzor pravosuđa nad izvršnom i zakonodavnom vlasti.
Poljska vlada kritizirala je potez EU-a, uzvraćajući da sada ratuje na dva fronta: braneći se i od Rusije i od EU-a.
Od početka rata u Ukrajini, Poljska je poslala neproporcionalne količine opreme i pomoći Ukrajini, a njezini građani izrazili su gostoprimstvo za 1,3 milijuna ukrajinskih izbjeglica, uz procijenjeni trošak veći od 8,4 milijardi eura. Poljska stručnost o sastavu ruske vlade bila je ključna za osmišljavanje sankcija i analizu ruske ratne strategije. Jedan viši američki dužnosnik rekao je za NYT da je teško zamisliti uspješan odgovor NATO-a na rat u Ukrajini bez uloge koju je u tome odigrala Poljska.
Ali, kritičari poljske vlade tvrde da preoblikovanje pravosuđa potkopava cjelokupni pravni poredak u Europi i da je sada trenutak kada treba ostati čvrst prema Poljskoj.
Snažne reakcije na brzu liberalizaciju
Poljska je jedna od najuspješnijih tranzicijskih priča bivšeg sovjetskog bloka i "zvijezda" demokracije zapadnog tipa. Od 1989. godine Poljska je doživjela najveći rast u odnosu na bilo koju zemlju bivšeg istočnog bloka. Smatra se "čudom" tržišne liberalizacije, koja se transformirala iz centralno planiranog gospodarstva u slobodno tržište.
No, 2015., na vlast je došla desničarska stranka Pravo i pravda, koju je vodio Jaroslaw Kaczynski i Poljska se počela kretati u neliberalnom smjeru, koji prihvaća konzervativnu katoličku viziju Poljske. Nova poljska vlada brzo je usmjerila pozornost na pooštravanje već restriktivnih zakona o pobačaju, pokrenula kampanju protiv "LGBT ideologija" i odbacila svoje obveze da kao članica EU-a prihvati određeni broj izbjeglica iz Sirije i Afganistana.
Zapad, prema mišljenju stranke Pravo i pravda, propada. "Nemoral, homoseksualizam, politička korektnost, sav lijevi progresivizam - oni su odlučili da postoji takva užasna tendencija Zapada koja će uništiti europsku civilizaciju, kršćanstvo, moral, obitelj, sve", kazao je Dariusz Stola, povjesničar na Institutu političkih znanosti na Poljskoj akademiji znanosti. "Ako stvarno vjerujete da postoji užasna prijetnja s kojom se suočava zapadna civilizacija", rekao je, "onda je, prema Pravu i pravdi, sve što učinite opravdano."
Poljsku se često stavlja uz bok s Mađarskom. Za obje zemlje politolozi kažu da u posljednja tri desetljeća snažno reagiraju protiv brze liberalizacije. Poljska je veća zemlja, sa snažnijim privatnim sektorom i civilnim društvom. Unatoč tome, pridržavanje "vladavine prava", koje štiti od proizvoljne uporabe moći, ostaje glavna točka prijepora unutar EU-a.
Od 2016. poljski ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro, koji predvodi ekstremno desnu frakciju katoličkih nacionalista unutar koalicije koju predvodi Pravo i pravda, predvodio je niz reformi sudova koje je usvojio parlament, a koje su promijenile pravosudni sustav na alarmantne načine: osim što je glavni tužitelj Poljske, Ziobro navodno ima značajan utjecaj na proces odabira članova institucije zadužene za imenovanje sudaca, taj se utjecaj prenio na imenovanja u novo vijeće za suce koje je on osnovao.
"U biti imate nevjerojatnu moć ministra pravosuđa i glavnog tužitelja nad cijelim pravosuđem", kaže Buras iz Europskog vijeće za vanjske odnose. "On kontrolira imenovanje sudaca, kontrolira tužiteljstvo i kontrolira stegovni sustav za suce."
Bili bi važni i da su 'prazno polje'
Upravo je ta koncentracija moći u ministru pravosuđa uzrokovala da EU nastavi Poljskoj uskraćivati sredstva te da poduzme druge prisilne mjere, sve dok se poljska vlada ne uskladi s europskim zakonodavstvom. Laurent Pech, profesor europskog prava i dekan pravnog fakulteta na Sveučilištu u Dublinu, kaže da su "mađarske vlasti bile puno pametnije; uvijek bi se pretvarali da udovoljavaju." Nasuprot tome, poljske vlasti "ne stide se otvoreno zanemariti EU zahtjeve i bile su toliko "fanatične u svom uništavanju vladavine prava", da EU zapravo nikada nije bio u stanju ništa učiniti, dodao je.
Taman kada je EU pokušao pozvati Poljsku na odgovornost, Rusija je napala Ukrajinu. Poljska se brzo iskristalizirala kao politički i moralni lider u Europi i zapadnoj vojnoj alijansi, ustrajno pozivajući Zapad da šalje što je više moguće podrške Ukrajini i pružajući primjer. Dok su se druge zemlje kolebale, Poljska je isporučila većinu svojih zaliha tenkova T-72 iz sovjetske ere, kojima su ukrajinske trupe mogle lako upravljati te je vršila pritisak na druge zemlje da pošalju oružje.
"Kada je riječ o sigurnosti, obrani i vanjskoj politici", kaže Buras, "položaj Poljske unutar Europske unije vjerojatno nikada nije bio jači nego danas".
Dijelom je to stvar geografije. Poljska dijeli dugu granicu sa zapadnom Ukrajinom, a do 90 posto sve vojne i humanitarne pomoći zapadnog saveza prolazi kroz civilnu zračnu luku izvan Rzeszowa, malog grada u jugoistočnoj Poljskoj, oko sat vremena vožnje od granice. Američka vojska sada koristi dio aerodroma za premještanje teške opreme i zaliha kroz prostor okružen baterijama američke raketne obrane Patriot, kojima je cilj spriječiti napade iz Kremlja.
Poljska bi bila važna "čak i da smo prazno polje", kaže Michal Baranowski, direktor njemačkog Marshallovog fonda u Varšavi.
Snažan antizapadnoeuropski narativ
Poljska vlada teži udvostručiti veličinu svoje stalne vojske i potpisala je niz ugovora za vojnu opremu. Ako se ispune sve uredbe, Poljska će imati veće i borbeno spremnije kopnene snage u roku od pet do deset godina od njemačkog Bundeswehra, zemlje s više od pet puta većim gospodarstvom. Poljske snage bile bi tako najveće u Europi. Djelomično, ovaj rast je odgovor na njemačko oklijevanje da pošalje oružje Ukrajini.
Iritacija Nijemcima oko obrambenih pitanja bila je korisna poljskoj vladi u podizanju protunjemačke ogorčenosti u zemlji. Prošlog listopada, kada je njemačka ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, stigla u Poljsku na Varšavski sigurnosni forum — okupljanje izabranih dužnosnika, vojnih vrhova i političkih savjetnika iz SAD-a i Europe — poljska vlada poslala je diplomatsku notu Njemačkoj, kojom zahtijeva odštetu u iznosu od 1,3 milijardi dolara naknade, uglavnom za BDP izgubljen kao posljedicu smrti milijuna Poljaka tijekom Drugog svjetskog rata. Taj je zahtjev imao prije svega političku težinu: potaknuti osjećaje nepravde prema Poljskoj.
Naime, njemačka ekonomija daleko je najveća u Europskoj uniji, a bivša njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen sada je na čelu tijela odgovornog za uskraćivanje poljskih sredstava za pandemiju. Raspirivanje protunjemačkog sentimenta nudi Pravu i pravdi način da odvrati krivnju za blokirane, a prijeko potrebne, EU fondove te pomaže prikupljanju birača i pripremi za ovojesenske izbore.
Novinari poljske javne televizije od prošloga ljeta prozivaju Nijemce, ali i Francuze i Zapadne Europljane općenito kao kukavice i neodgovorne idiote. "To je vrlo jak antizapadnoeuropski narativ, kao gotovo civilizacijski udar zapadnoj Europi", kaže Buras.
Analitičar Jakub Jaraczewski kaže da u poljskim javnim medijima "udaraju vrlo slično Rusiji, u osnovi govoreći da je Zapad slab i kukavica", ali s jednom razlikom: da je "Poljska hrabra jaka zemlja."
Protiv Putina, a poput Putina
Dva desetljeća nakon raspada Sovjetskog Saveza, Poljska je krenula u utrku sustizanja i integracije u Zapad, za koji je uvijek smatrala da mu pripada. Sada, kada je ovdje, a posebno s obzirom na strateško prestrojavanje obrane koje je donio rat u Ukrajini, Poljska je signalizirala da se dinamika moći mijenja.
"Postoji vrlo zanimljiv spoj emocije moralne superiornosti i problema koje imamo interno s vladavinom prava i Europom", kaže Buras. Dapače, kako je kazao Sebastian Kaleta, zamjenik ministra pravosuđa: "Dokazali smo od prošle godine da smo pouzdani, da smo bili u pravu, da je njemačka politika bila loša za Europu. A sada smo za to kažnjeni od Europske unije."
U postu na blogu povodom godišnjice ruske invazije, Buras je napisao da su, prije rata, “zapadnoeuropske prijestolnice Varšavi držale predavanja o EU vrijednostima s pozicije moralne uzvišenosti". Ali sada se situacija okrenula za poljske čelnike - i to je dobro.
Von der Leyen dolazi iz iste njemačke političke stranke i generacije kao i prethodna kancelarka Angela Merkel. Prema Pechu, profesoru europskog prava, bilo je odjeka Merkelinog pristupa Rusiji u odnosima von der Leyen prema Poljacima - tendencija, koja je dijelom proizašla iz povijesne krivnje, "da se uvijek ostavi po strani prisila, da se uvijek preferira dijalog." Tako se činilo da je Ursula von der Leyen prošlog ljeta bila spremna osloboditi 35 milijardi eura Poljacima, s obzirom na njihovu potporu Ukrajini, pod uvjetom da poduzmu korake prema promjeni svog pravosudnog sustava. Ali, neki od zamjenika povjerenika EU-a i drugi visoki dužnosnici — iz Nizozemske, Belgije, Danske, Švedske i Češke — pobunili su se protiv toga.
"Ako niste odvjetnik, pretpostavljam da je teško razumjeti dramatičan značaj ovoga", kaže Pech, "ali to je kao da kažete da imamo pravo postati autokracija i nastavljamo imati pravo na EU financiranje." Pech je dodao da je "poljska vladajuća koalicija vrlo snažno protiv Putina, a ipak, ono što rade interno vrlo je poput Putina u smislu uklanjanja kontrola i ravnoteže."
Stvaranje vlastitog 'kataloga vrijednosti'
Ono što se događa u Poljskoj uklapa se u širi obrazac diljem Europe i šire, gdje problemi s vladavinom prava često prate širu tvrdnju institucionalne kontrole od strane jedne stranke ili stranačke frakcije. U Izraelu, vladini planovi za rekonfiguraciju pravosuđa ponovili su planove Poljske: desničarska koalicija posvećena svojim najekstremnijim članovima pokušava promijeniti sustav imenovanja sudaca. Jedan dužnosnik poljske vlade čak je na TV-u tvrdio da se izraelska vlada konzultirala s Poljskom.
Kad je Zakon i pravda došao na vlast 2015., Jaroslaw Gwizdak bio je već dvije godine predsjednik okružnog suda, koji se uglavnom bavi građanskim predmetima te obiteljskim i radnim pravom, u Katowicama, južno od Varšave. Bio je reformski nastrojen sudac i nadao se da će poljski pravosudni sustav, koji je stvoren u komunizmu, učiniti transparentnijim za javnost. Kada je Gwizdak izabran 2013., predsjednike sudova imenovali su drugi suci. Naknadno je Ziobro, ministar pravosuđa, promijenio pravila tako da on osobno vrši imenovanja. Promjene koje su uslijedile, a koje su navodno sustav trebale učiniti više demokratskim, bile su "uglavnom kadrovske promjene", kazao je Gwizdak. Stranka je imala kontrolu nad parlamentom kao i nad ministarstvom pravosuđa, "dakle, vi ste svemogući, imate sav kapacitet za promjenu", rekao je Gwizdak. "A ponekad se mijenjaju samo pločice s imenom."
Godine 2017. Gwizdaku je istekao mandat i odlučio je da se više neće kandidirati. Njegov nasljednik bio je na dužnosti šest mjeseci prije nego što ga je Ziobro smijenio. Prema poljskoj udruzi sudaca, od 2017. do 2018. više od 150 sudaca zamijenjeno je Ziobrovim imenovanjima. Ispostavilo se da su ove kadrovske promjene bile presudne za veći program vladajuće stranke da uspostavi svoj "katalog vrijednosti", kaže Gwizdak.
Ziobro je pooštrio kazneni zakon, uvodeći zatvorenicima rad i povećavajući učestalost doživotnih kazni. Čak je čeznutljivo govorio o smrtnoj kazni, koja je strogo zabranjena u EU-u. Sada, kaže Gwizdak, postoji "vrlo tanka crvena linija između grubog tretmana, kaznene politike i mučenja". Kaleta, zamjenik ministra pravosuđa, tvrdi da je novi sustav imenovanja sudaca u Poljskoj sličan onom u Španjolskoj, Njemačkoj ili čak SAD-u. Pet godina raspravljamo o istim temama, kazao je Kaleta. "I pogledajte ishod: Nema političkih zatvorenika, trenutno u Poljskoj nema ničega sličnog nedemokratskim zemljama."
Domoljubi protiv komunista
Ponekad, u pozadini spora oko imenovanja sudaca, Gwizdak kaže da bi čuo članove vladajuće stranke kako sebe nazivaju "trećom generacijom Armije Krajowe", poljskog pokreta otpora tijekom Drugog svjetskog rata. “Za ljude iz Prava i pravde to je ideja kako osvježiti ideje i vrijednosti države, koristeći se tim domoljubnim rječnikom”, kaže. Predstavljaju se kao legitimni nasljednici i zakoniti upravitelji poljske nacije, kojom su, kako vjeruju, loše upravljale liberalne elite tijekom tranzicije s komunizma i koja sada mora krenuti ispravnim putem. "Dakle, imate domoljube protiv komunista", kaže Gwizdak, opisujući vladin narativ.
U medijima, od kojih je velik dio javno financiran, transformacija je još očiglednija. "Bilo je šokantno koliko je promjena bila brza i radikalna", kaže Kuisz, urednik Kulture Liberalne. "Novinari rubnih medija, onih čiji su stavovi bili ekstremni, smiješni, neprofesionalni, odjednom su dobili mainstream programe." (Kuiszov časopis je preživio, ali je imao poteškoća s prikupljanjem sredstava.) Buras je transformaciju opisao još oštrijim riječima. "Imate javnu televiziju, koju u potpunosti kontrolira vlada", kaže. "I tu nema pretjerivanja, to je kao Sputnik ili kao ruska televizija. U osnovi nema razlike."
Poljska i Njemačka kao dva motora
Ove promjene u Poljskoj nisu ugrozile obrambeno savezništvo sa zemljama poput SAD-a. "Nalazimo se u trenutku kada je snažna obrana demokracije važna stvar koju treba prakticirati", kaže Mark Brzezinski, veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Poljskoj. "I vidimo ove stvari kao međuovisne jedna o drugoj: vojna dimenzija, dimenzija demokracije, humanitarna dimenzija, dimenzija vrijednosti."
Poljska je stoljećima bila regionalna sila i dugo je gajila osjećaj što bi moglo biti da nije bilo užasa 20. stoljeća. Sada, sigurna kao članica NATO-a i uvjerena u svoj gospodarski uspjeh, zemlja se nada konačnom prosperitetu. General pukovnik Ben Hodges, bivši zapovjednik američke vojske u Europi, koji je sada viši savjetnik u Human Rights Firstu, kaže da se "središte gravitacije stvarne moći u Europi pomiče na istok - u Poljsku, Finsku, Švedsku, Rumunjsku i Baltik - u smislu, na koga SAD može računati, ali i tko sve više utječe na ono što se događa."
Zračna luka u Rzeszowu pretvorena je iz običnog regionalnog aerodroma u improviziranu međunarodnu vojnu bazu. Poljski vojnici u zelenim beretkama stražare ispred zatvorenog ulaza radi utovara materijala, a Holiday Inn Express preko puta radi kao 24-satna pizzerija za britanske stručnjake za logistiku.
Uz sve to što Rzeszow predstavlja novo sjedište zapadne vojne moći i sposobnost Zapada da odgovori na rusku agresiju, predstavlja i jedinstvo svrhe. Prošle jeseni, poljska je vlada odbila pokušaj njemačkog ministarstva obrane da na poljskom teritoriju postavi centar za popravak svog oružja koje ide u Ukrajinu - uglavnom za topničke sustave - jer je proizvođač inzistirao na tome da se angažiraju samo njemački tehničari. Uslijedila je tirada ministra Ziobroa o tome da Njemačka traži "kolonijalnu vladu" u Poljskoj koja bi provodila njemačku volju. Nijemci su umjesto toga bili prisiljeni otići u Slovačku.
"Mislim da možete tvrditi, bez obzira na to kako glasate, da bi Poljska koja vuče svoju težinu unutar EU-a i ne traži nevolje nego rješenja, bila moćnija Poljska," kaže Baranowski iz German Marshall Funda u Varšavi. "Onda zapravo imate konfiguraciju u kojoj Poljska i Njemačka mogu postati pravi motor razmišljanja Europe na Istoku. I to je lijepo za Amerikance, jer je ovaj dvomotor jedini pravi odgovor na pitanje: Može li se Europa sama snaći?"
Promjena dinamike
Visoki američki dužnosnik, koji je želio ostati anoniman, jer nije ovlašten govoriti o tome, kaže kako ne misli da je Europa već na tom stupnju, iako se slaže da se američko razmišljanje o sigurnosti pomiče prema istoku Europe. "Nažalost, prošlogodišnji događaji dokazali su da su analize nekih NATO saveznika bile dalekovidne", rekao je dužnosnik. "I naravno, razmišljanje o obrani i strateško planiranje neizbježno uzimaju u obzir resurse. Tako da, mislim da sposobnosti kupuju utjecaj i proširuju ulogu koju Poljaci imaju."
SAD sada ima svoje prvo stalno vojno postrojenje u Poljskoj, u gradu Poznanu. "Mi se povezujemo s Poljacima na dosta povijesni način", kaže veleposlanik Brzezinski. "Ne moram vam ni reći da su Poljaci to čekali godinama."
Poljski stil vođenja možda je najviše došao do izražaja ove zime. Razočarana odbijanjem Njemačke da pošalje svoje moćne tenkove Leopard 2, što bi ukrajinskim trupama dalo prednost na bojnom polju, Poljska je u siječnju rekla da će poslati vlastite Leoparde, ako Njemačka ukine stroge kontrole izvoza njemačke vojske oprema. Nijemci su se nastavili kolebati, ali moralna sramota od strane Poljaka i obećanje SAD-a da će poslati vlastite tenkove, na kraju su ih natjerali da popuste i pošalju Leoparde iz vlastitih zaliha.
"Postojala je neka vrsta skepticizma o sposobnosti Ukrajinaca da se obrane, posebno u Washingtonu," kaže povjesničar Debski o ranoj fazi rata. "Razmatralo se isplati li se naoružati Ukrajinu, jer, znate, oni nemaju šanse protiv Rusije, a naša pomoć će samo produžiti ukrajinske patnje. Mislim da nije bilo sumnje da će se Ukrajinci boriti, borit će se dugo i sasvim su sposobni odgovoriti na izazov ruske agresije."
Ali to je, istaknuo je, bila lekcija Ukrajine za Poljsku: "Nitko vas neće braniti ako se ne branite sami. Što je promijenilo situaciju u svijetu? To što su Ukrajinci počeli uzvraćati vatru. I to je promijenilo dinamiku cjelokupne politike ovdje u Europi", zaključuje povjesničar.
