Iznad ukrajinske sjeveroistočne granice, deset ruskih najnaprednijih borbenih zrakoplova spremalo se lansirati oružje kakvo do tada još nije viđeno u ratu, prenosi Jutarnji list.
U noći 24. ožujka lansirali su 11 tzv. klizećih bombi. To je potvrdilo da se ruske zračne snage prilagođavaju realnosti, nakon što su im je ponestalo krstarećih raketa te nisu uspjele preuzeti kontrolu nad ukrajinskim nebom.
Klizeće bombe opremljene su 'krilcima' koja im omogućavaju dodatni domet, a lete nisko i na velike udaljenosti, izbjegavajući radarski kontroliranu protuzračnu obranu. Dodatni domet koji nudi tehnologija zračnog ‘klizanja‘ znači da ruski borbeni zrakoplovi ne moraju poduzimati rizične misije u blizini prve linije bojišta kako bi ispalili svoja streljiva.
Ozbiljna prijetnja
Ruske klizeće bombe nedavno su se našle na naslovnicima svjetskih medija, kada je ruski borbeni zrakoplov slučajno bacio bombu na ruski grad Belgorod, blizu granice s Ukrajinom.
Pukovnik Juri Ihnat, glasnogovornik ukrajinskih zračnih snaga, rekao je za britanski The Telegraph da ove bombe predstavljaju 'vrlo ozbiljnu prijetnju'. "U ovom trenutku neprijatelj koristi taktičko zrakoplovstvo za borbene zadatke duž granice s Rusijom, na prvoj liniji i na morskoj obali. U svim tim regijama neprijatelj već oko mjesec dana intenzivno koristi klizeće bombe", kaže Ihnat.
Ukrajinski dužnosnici procjenjuju da Kremlj izbacuje najmanje 20 klizećih bombi dnevno na bojno polje.
I dok svijet očekuje dugo najavljivanu protuofenzivu Ukrajine, ukrajinski i zapadni analitičari počinju ukazivati na to da bi uvođenje ovog oružja u bitke moglo natjerati Kijev da u posljednjem trenutku napravi promjene u svom operativnom planiranju.
Veće mogućnosti korištenja zračnih snaga
Najbazičnije varijante klizećih bombi modificirani su oružani sustavi opremljeni krilcima i navigacijskim sustavima koji omogućuju trasiranje putanje do cilja. To može biti jednostavno i prilično rudimentarno oružje dobiveno, primjerice, preinakom nenavođenog oružja, kao što Rusi uglavnom modificiraju stare zračne bombe iz sovjetskog doba FAB-500.
No, neke klizeće bombe, kao što je UPAB-1500B-E, posebno su dizajnirane sa svim karakteristikama. Čini se da su upravo te bombe s krilcima, koje su jeftinije i lakše ih je proizvesti od balističkih i krstarećih projektila, postale izbor Moskve, kojoj navodno ponestaje visokotehnološkog preciznog streljiva.
Specifikacije i mogućnosti svakog ‘klizećeg‘ oružja - modificiranog ili proizvedenog - drastično se razlikuju, a neka navodno imaju operativni domet do 120 kilometara i mogu pogoditi metu unutar radijusa od 10 metara.
Općenito se vjeruje da klizeće bombe koje koristi Rusija imaju domet između otprilike 45 i 70 kilometara. Bez obzira na njihovu učinkovitost, one ruskim borbenim pilotima pružaju veće mogućnosti korištenja zračnih snaga kako bi utjecali na kopnene operacije na način na koji su to ranije pokušavali postići.
Korištenje jeftinije opcije
Ukrajinske službe prikupile su obavještajne podatke koji pokazuju da se većina napada klizećim bombama pokreće s položaja između 40 i blizu 50 kilometara unutar ruskog teritorija, na kojoj se točki borbeni zrakoplovi vraćaju kako bi ne bi došli u domet protuzračne obrane ukrajinskih snaga.
"Odstojanje koje se stvara uporabom novog improviziranog oružja znači da je prijetnja protuzračne obrane, koja je prije ograničavala uporabu udarnih i napadačkih zrakoplova, donekle ublažena", istaknuo je za Telegraph Justin Crump, vojni analitičar obavještajne konzultantske tvrtke Sibylline.
Dok se Ukrajina nalazi u procesu tranzicije sa svojih zaliha sustava protuzračne obrane iz sovjetske ere, istovremeno se suočava s malim brojem sustava srednjeg i dugog dometa za obranu od zračnih napada.
Većina njezinih sustava protuzračne obrane kratkog dometa nalazi se na prvoj liniji, dok su raketni sustavi dugog dometa daleko iza linija bojišta, kako bi obranili gradove od ruskih raketnih napada i napada bespilotnim letjelicama.
Proteklih je tjedana Rusija ponovno povećala broj svojih dalekometnih napada na ukrajinske gradove, uključujući i Kijev, koristeći ‘dronove- samoubojice‘ iranske proizvodnje te balističke i krstareće rakete, a sve u nadi da će tako iscrpiti ukrajinske zalihe projektila protuzračne obrane.
"Zašto bi koristili balističke krstareće rakete kojih im je malo ostalo? Ovo je jeftinija opcija. Zato koriste klizeće bombe ili rakete zemlja-zrak inače protuzračnog sustava S-300 za obavljanje tog posla", navodi Ihnat, objašnjavajući ruske motive. Ističe kako projektile sustava S-400 ukrajinska protuzračna obrana ponekad i može presresti, no da su im klizeće bombe problem.
Zapadni zrakoplovi najbolje rješenje
Zapadni vojni stručnjaci ističu da klizeće bombe imaju manji radarski odraz od konvencionalnog dalekometnog oružja, zbog čega ih je teže detektirati i pratiti. Radari ne mogu uvijek detektirati objekte koji lete na malim visinama, a i zbog malih dimenzija klizeće bombe je teže zapaziti na radaru.
Elektroničko ometanje i antiradarske tehnike koje su koristili Rusi znače da ukrajinske snage imaju vrlo ograničeni prostor za ciljanje bombe i projektile koji se približavaju. Unatoč ruskim udarima u Kijevu također preispituju treba li sustave protuzračne obrane pomaknuti dalje od naseljenih sredina kako bi se podržalo protuofenzivna nastojanja.
Jedno od rješenja bilo bi angažirati moćne sustave Patriot protiv klizećih bombi ili koristiti neke druge sustave protuzračne obrane. No, ti su sustavi zemlja-zrak (SAM) vrlo vrijedni, a njihovi su projektili vrlo skupi, pa ih treba držati daleko od prve linije kako ne bi bili izloženi ruskim udarima.
S raspoređivanjem nedavno isporučenim sustavima Patriot na fiksnoj poziciji, ukrajinske snage također imaju mogućnost premještanja većeg broja drugih sustava protuzračne obrane na bojišnicu.
Najbolje rješenje, prema pukovniku Ihnatu, bili bi moderni zapadni borbeni zrakoplovi.Ukrajina daje prednost američkim F-16, koji su opremljeni radarima većeg dometa i projektilima zrak-zrak.
"Samo jedan ili dva (borbena zrakoplova F-16) bili bi dovoljni da odvrate Ruse jer bi vidjeli da je nekoliko takvih stvari u zraku i izbjegavali bi im prići", smatra Inhat.
Ograničena uloga
No, isporuka zapadnih borbenih zrakoplova još je daleko, stoga će Kijev u protuofenzivi morati koristiti značajnu protuzračnu obranu na prvim linijama kada naiđe na prepreke, kao što su prijelazi preko rijeka ili dobro ukopani ruski položaji, gdje će postrojbe ukrajinske vojske biti ranjive na zračne napade.
Ukoliko Rusija uspije stvoriti uporište u borbi za zračnu nadmoć, to će također značiti da će terenske sabirne točke za ukrajinske snage, kao i zapovjedni i kontrolni punktovi te logistička čvorišta, biti jednako ranjive. Ukrajinske oružane snage će morati svladati umijeće obmane i ratovanja uz visoku mobilnost kako bi ublažile svaku potencijalnu zračnu prijetnju ruskih snaga.
"To znači, primjerice, široko raspršivanje vojnih snaga kada nisu u borbi, ali pritom zadržati sposobnost njihovog brzog okupljanja kada je to potrebno. To je nešto što su britanska i američka vojska kontinuirano učile na nedavnim vježbama", kaže Crump. "Raspršenost i brza koncentracija sile su vitalni u ovom okruženju".
Na kraju krajeva, klizeće bombe ruskih snaga ne mogu predstavljati nekakav fatalni udarac i igrat će tek ograničenu ulogu u nadolazećoj protuofenzivi, ako Kijev uspije održati svoju protuzračnu obranu na prvoj liniji bojišta.
"To je stara tehnologija koja postoji godinama. Tek su ih počeli intenzivnije koristiti tijekom proteklog mjeseca", zaključio je Ihnat.
