Nakon polustoljetnog neprijateljstva, prosle je godine pomogao u postizanju povijesnog sporazuma izmedu Kube i SAD-a.
Njegov je ured ovoga tjedna objavio prvi sluzbeni dokument izmedu Vatikana i Palestine, sporazum koji daje pravnu tezinu priznanju Palestine unatoc protivljenju Izraela.
Papa je prosloga mjeseca uzburkao duhove u Turskoj kada je masakr nad 1,5 milijuna Armenaca pocetkom 20. stoljeca nazvao "genocidom", sto Ankara odbacuje.
Nakon pontifikata njegova prethodnika Benedikta XVI. koji je bio vise usmjeren na unutarnja pitanja Crkve, Franjo se vratio aktivnoj vatikanskoj diplomaciji karakteristicnoj za pokojnog papu Ivana Pavla II. kojemu mnogi pripisiju zasluge za okoncanje Hladnog rata.
Aktualni papa ulaze velike napore u poboljsanje odnosa izmedu razlicitih vjera i zastitu ugrozenih krscana na Bliskom istoku sto je postao jasan prioritet Katolicke crkve.
Ipak, u geopoliticki sve podijeljenijem svijetu, njegova je diplomacija manje povezana s jednom stranom u globalnom sukobu suprotstavljenih blokova nego sto je to bio slucaj s 27-godisnjim pontifikatom Ivana Pavla II.
Za to je zasluzna cinjenica da se radi o prvom papi iz Latinske Amerike, prostora koji mu je zbog bremenite povijesti, rasirenog siromastva i slozenih odnosa sa SAD-om dao posve drugacije politicko utemeljenje u odnosu na sve njegove europske prethodnike.
"Vanjska politika pod ovim papom izgleda juznjacki", rekao je Massiono Franco, ugledni talijanski analiticar i autor nekoliko knjiga o Vatikanu.
On kaze da je papa pazljivo izbjegao zauzeti stranu u sukobu u Ukrajini i nikada Rusiju nije nazvao agresorom, nego je o sukobu izmedu vlade i proruskih pobunjenika govorio kao o gradanskom ratu.
Taj mu pristup omogucava da sacuva vjerodostojnost u odnosu na zemlje poput Sirije, Rusije ili Kube gdje neutralnim stajalistem najvise moze pomoci lokalnim krscanima.
Franjo je vec pune ruke posla imao oko reforme slozene vatikanske birokracije nakon niza financijskih i seksualnih skandala, ukljucujuci slucajeve zlostavljanja djece koji sezu desetljecima unatrag.
No, jako zainteresiran za svijet izvan vatikanskih zidina, Franjo ocito zeli iskoristiti svoj polozaj i golemi dio svjetske populacije koju vodi da bi promijenio i diplomatske pozicije.
Bivsi drzavni tajnik, kardinal Tarcisio Bertone, vatikanski veteran ciji je ured ranije kontrolirao i odnose sa stranim silama, kao i brojne unutarnje poslove Vatikana, smijenjen je. Njegovu su uredu smanjene ovlasti na klasicnu diplomatsku sluzbu, a Franjo je dao hrabriji i osobniji pecat vanjskoj politici Vatikana.
"Radi se o covjeku koji je sposoban pomoliti se u Plavoj dzamiji u Istanbulu i potom govoriti o genocidu nad Armencima. On nije covjek koji bi vezao ruke politickom korektnoscu", rekao je bivsi talijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini. "To je diplomacija pravog celnika", dodao je.
I dok brojni katolicki konzervativci nisu sretni zbog Papine usredotocenosti na pitanja poput ekonomske nejednakosti i razmjerne tolerancije prema osjetljivim drustvenim kao sto su homoseksualnost i status razvedenih, i njegova stajalista o osjetljivim diplomatskim pitanjima mogla bi izazvati nove daljnje podjele unutar Crkve.
To bi se moglo vidjeti vec u rujnu kada Franjo posjeti SAD gdje su neki katolicki konzervativci prema njemu otvoreno neprijateljski nastrojeni.
Nakon sto je pomogao u obnovi diplomatskih odnosa SAD-a i Kube, Franjo je na sebe navukao kritike brojnih americkih konzervativaca, ukljucujuci Marca Rubia, kandidata za republikansku predsjednicku nominaciju.
Kritike politicara koji bi se u normalnim okolnostima mogao smatrati odanim saveznikom Crkve ukazuje na siru nelagodu koju osjeca dio katolika zbog Franjinog ustrajanja na promjenama jedne od najkonzervativnijih institucija na svijetu.
"Biskupi se zale da postaje popularan napadajuci Crkvu", rekao je Franco. "On se izravno obraca ljudima i ne postuje redovite zapovjedne strukture. Odlucuje sam ili s ljudima koji ranije nisu imali sredisnju ulogu", dodao je.
