PAO JE ALEP, ALI TO NIJE KRAJ PAKLA: Tek sad možemo očekivati prave strahote, analizira ugledni Bloomberg
Kako se navodi, to se dogodilo 11. srpnja 1995. godine, a dvije godine ranije Srebrenicu su Ujedinjeni narodi proglasili regijom sigurnom za civile.
Bosanski muslimani iz okolnih regija tražili su u Srebrenici utočište dok su bosanski Srbi radili etničko čišćenje, protjerujući nesrpsko stanovništvo, navodi BBC i dodaje:
„Oko 20.000 izbjeglica je pobjeglo u Srebrenicu, tada pod zaštitom nizozemskih mirovnjaka UN-a. Međutim, snage bosanskih Srba, predvođene Ratkom Mladićem, okupirale su grad i počelo je granatiranje“.
Oni tu ističu da je na dan pada Srebrenice Hasan imao 19 godina.
'Lovili su me kao životinju'
"Mislili smo da će nas UN zaštititi. Samo smo čekali da se rat završi, misleći da smo sigurni pod UN-om. Nisam imao vremena vratiti se kući i oprostiti se. Znali smo da ako odemo do baze UN-a da nećemo biti zaštićeni, znali smo da će nas predati bosanskim Srbima i da ćemo biti ubijeni", kaže Hasanović za BBC.
On kaže da je na tisuće ljudi izašlo na ulice kada su vidjeli da se približava vojska. S bratom blizancem, ocem i ujakom pobjegao je u gustu šumu na rubu grada gdje se pridružio koloni od oko 12.000 muškaraca koji su također smatrali da im je jedina opcija da pobjegnu.
Te večeri krenuli su do Tuzle, udaljene 55 kilometara, piše BBC ističući da to nije bio lagan put, da su na ruti morali prijeći brda i rijeke, kao i da je bilo nekoliko napada na njihovu grupu.
"Svakog dana dok sam išao do Tuzle borio sam se da preživim. Konstantno sam bio na rubu života i smrti. Lovili su me kao životinju", kaže Hasanović.
BBC ističe da im je šest dana bilo potrebno da stignu do Tuzle, kao i da je put završio samo dio onih koji su krenuli iz Srebrenice. Hasanović je tijekom puta izgubio članove svoje obitelji, a tek je nekoliko godina kasnije saznao da su svi ubijeni.
Njegovi rođaci koji su ostali u Srebrenici preživjeli su jer su tražili utočište u bazi UN-a u Potočarima. Dva tjedna kasnije i oni su stigli u Tuzlu.
"Ono od čega je Hasan pobjegao iz Srebrenice bio je najveći zločin u Europi od Drugog svjetskog rata. Za samo nekoliko dana ubijeno je 8000 muškaraca i dječaka. Pitanje zašto mirovnjaci nisu učinili ništa da zaštite ubijene ostalo je do današnjeg dana", piše BBC.
Kako navode, iako su različite okolnosti u Alepu u odnosu na Srebrenicu – barem po tome što nema pripadnika UN-a u regijama pod opsadom – oni koji su preživjeli Srebrenicu bijesni su jer međunarodne snage nisu zaštitile civile koji su opet na nišanu.
Hasan se vratio u Srebrenicu “otkuda gleda tragediju“ i smatra da postoji dosta sličnosti između dvaju gradova. BBC navodi da se prema procjenama UN-a u Alepu nalazi oko 50.000 civila čija sudbina je pod znakom pitanja.
Pobunjenici koji su protiv predsjednika Bašara al-Asada držali su istočni dio grada od 2012. godine. Međutim, velika ofenziva sirijske vojske, uz podršku ruskih snaga iz zraka, dovela je do toga da pobunjenici trenutačno kontroliraju samo 2,5 četvornih kilometara, piše BBC.
Takođe, UN navodi da je postoje relevantni dokazi o pogubljenjima 82 civila, što sirijska vlada negira. Stanovnici Alepa kažu da se tijela nalaze na ulicama i da se ljudi boje izaći da ih uklone, ističe BBC i dodaje – nema hrane, kao ni liječničke pomoći za ozlijeđene, a mnogi su toliko očajni da na društvenim mrežama pišu oproštajne poruke.
"Ljudi u Alepu se osjećaju isto kao mi. Osjećali smo se napušteno, kao da ne pripadamo ovom čovječanstvu. Nisu nas tretirali kao ljude. Stalno ponavljamo ’nikada više’, ali kada dođe do akcije ne učinimo ništa da spriječimo da se takve stvari ponove. Izgleda da svijet nije ništa naučio. Živimo u modernom svijetu s tehnologijom i nemamo nikakve izgovore da kažemo ’ne znamo’“, kaže Hasan.
BBC prenosi i priču Nedžada Avdića koji je s ocem takođe u koloni pobjegao u Tuzlu. Pobjegao je u Srebrenicu 1993. godine kada su mu bosanski Srbi u obližnjem mjestu uništili kuću. Kada je grad pao 1995. godine imao je 17 godina.
'Moja patnja je bila uzaludna'
"Napadi na grupu ostavili su ga samog i izgubljenog u šumi. Izmoren i gladan, zajedno s još oko 2000 ljudi predao se Srbima. Odvedeni su na polje da bi ih pogubili, prisjeća se. Natjerali su ga da skine odjeću, a onda mu je jedan od vojnika vezao ruke iza leđa. Svuda okolo su bile gomile tijela. Ljudi su poredani pet po pet kada su ih vojnici počeli ubijati. Pogođen je u trbuh, desnu ruku i lijevu nogu. Ubijanje je nastavljeno do kasno u noć. Kad su vojnici otišli podigao je glavu i vidio da je tu još jedna osoba preživjela s manjim ozljedama. Odvezali su jedan drugog i uspjeli pobjeći. Pobjegli su u šumu i uspjeli preživjeti četiri dana nakon izlaska iz Srebrenice. Većina njegovih rođaka, uključujući i oca, je ubijena“, piše BBC.
Kako navode, Avdić "vidi sebe u slikama djece iz Alepa".
"Nadaju se da će im netko pomoći, ali nada im je uzaludna. Vrlo je moguće da će Alep imati istu sudbinu kao Srebrenica. Preživio sam genocid, pa me pustite da pošaljem poruku svijetu: Ne dopustite da Alep bude nova Srebrenica“, kaže on.
Emir Suljagić je treći sugovornik BBC-ja. Imao je 17 godina kada je pobjegao iz Bratunca u Srebrenicu 1993. godine. Djed mu je ubijen u Srebrenici.
"Ono što osjećate je apsolutna bespomoćnost, da netko drugi drži vaš život u rukama. Alep je kraj ideje da se međunarodna zajednica zalaže za vrijednosti. Moja patnja je bila uzaludna. Bosna je iskasapljena, Bosna je silovana. Pogledajte Alep i Siriju i recite mi što je drukčije. Ništa", navodi on.
