To im je pošlo za rukom jer su lokalne vlasti prethodno dobile naređenje da omoguće nesmetano iskrcavanje njemačkih trupa. Naredba je stigla od Vidkuna Quislinga, ministra obrane i vođe Narodnog saveza, male profašističke stranke bliske Hitlerovim nacional-socijalistima.
Omogućio okupaciju vlastite domovine
Par sati kasnije, Nijemci su u Oslu zahtijevali od norveške vlade bezuvjetnu predaju, koju je ova odbila, pa je pokrenuta i padobranska invazija. U zauzimanju Norveške, nacističkoj Njemačkoj zdušno je pomogla Quislingova petokolonaška stranka.
Čim je okupacija izvršena, a Norveška kapitulirala, fašist i strastveni antikomunist Quisling iskoristio je priliku i proglasio se premijerom, a svoju stranku, Narodni savez, jedinom političkom strankom u zemlji.
Na čelu marionetskog režima
No, Hitlerova Njemačka nije ga formalno priznala za premijera sve do 2. veljače 1942. godine. Nijemci su, naime, čekali da to naprije učini tadašnji norveški kralj Haakon II koji je to dugo odbijao.
Postavši i službeno premijerom marionetske vlade pod utjecajem Adolfa Hitlera, Qusiling je napokon dobio odriješene ruke za provođenje terora u zemlji koje je uključivalo i slanje više od tisuću Židova u koncentracijske logore.
Proglasio se 'norveškim Hitlerom'
Omraženi Quisling, koji je samoga sebe običavao nazivati "norveškim Hitlerom" udijelivši si, po uzoru na njega, titulu Führera iliti vođe, na vlasti je bio sve do sloma nacističke Njemačke.
Saveznici su ga uhvatili u svibnju 1945. godine. Potom mu je suđeno za veleizdaju, a osuđen je na smrt strijeljanjem.
Kazna je izvršena 24. listopada 1945. godine, a njegovo je ime otada postalo omraženo i u svijetu korišteno kao sinonim za domaćeg izdajnika i onoga koji surađuje s neprijateljem.
Ovo je snimka izricanja smrtne presude Quislingu.
