"ON JE DIO ŽUPE", urotničkim glasom mi na uho šapuće prelat. Ovaj 'kodirani izraz' preda mnom je prvi upotrijebio nadbiskup Rimske kurije.
"Znate, on vam vrlo prakticira. Iz župe je", ustrajao je prigušenim glasom, pričajući mi o običajima jednog slavnog vatikanskog kardinala, bivšeg "ministra" pape Ivana Pavla II., kojeg smo i on i ja dobro poznavali. A onda je dodao: "Kad bih vam ispričao što znam, ne biste mi vjerovali!"
Naravno, ispričao je.
U ovoj ćemo se knjizi nekoliko puta susresti s tim nadbiskupom, prvim u dugačkom nizu svećenika koji su mi opisivali stvarnost kakvu sam naslućivao, no koju će mnogi smatrati fikcijom. Bajkom.
"Problem je u tome što vam, ukoliko kažete istinu o 'ormaru', i neobičnim prijateljstvima u Vatikanu, nitko neće vjerovati. Reći će da je to izmišljotina. Jer ovdje stvarnost nadilazi fikciju", povjerio mi se jedan franjevački svećenik koji također radi i živi u Vatikanu već trideset godina.
Bez obzira na to, mnogo njih mi je opisalo taj "ormar". Neki su se brinuli što ću otkriti. Drugi su mi šaptom otkrivali tajne, pa onda ubrzo, puno glasnije, i skandale. Treći su se, pak, pokazali brbljavima, čak pretjerano brbljavima, kao da su sve ove godine samo čekali trenutak kad će napokon prekinuti šutnju. Sa mnom se pristalo sastati četrdesetak kardinala i stotinjak biskupa, monsinjora, svećenika i 'nuncija' (papinskih poslanika). Među njima je bilo onih za koje se pretpostavlja da su homoseksualci, koji su svaki dan prisutni u Vatikanu i koji su me pustili da prodrem u njihov svijet posvećenih.
Javna tajna? Glasine? Klevete? Ja sam poput svetog Tome, trebam provjeriti da bih vjerovao. Morao sam, dakle, dugo istraživati i živjeti uronjen u Crkvu. Boravio sam u Rimu, tjedan dana svaki mjesec, bio čak i smješten unutar Vatikana zahvaljujući gostoljubivosti visokih crkvenih dostojanstvenika od kojih su neki i sami bili "iz župe". Nadalje, putovao sam u više od trideset zemalja kako bih posjetio svećenstvo Latinske Amerike, Azije, Sjedinjenih Država ili Bliskog Istoka i prikupio više od tisuću svjedočanstava. Tijekom tog dugog istraživanja, proveo sam gotovo sto pedeset dana svake godine na reporterskoj misiji, izvan doma, izvan Pariza.
Kraj omerte
Nikada, tijekom te četiri godine istraživanja, pri susretu s kardinalima i svećenicima, ponekad poznatim po nesusretljivosti nisam skrivao svoj identitet, identitet pisca, novinara i istraživača. Sve sam razgovore vodio pod svojim pravim imenom i bilo je dovoljno da moji sugovornici naprave kratku pretragu na Googleu, Wikipediji, Facebooku ili Twitteru kako bi doznali detalje moje biografije pisca i reportera. Ovi su prelati, mali i veliki, često sa mnom očijukali mudro, a neki, bez puno krzmanja, otvoreno i intenzivno. To je dio rizika ovog zanimanja!
Zašto su oni koji su naviknuti šutjeti prihvatili prekinuti omertu? To je jedan od misterija ove knjige i razlog njezina nastanka.
Ono što su mi ispričali dugo je vremena bilo neizrecivo; prije dvadeset ili samo deset godina ovakvo bi djelo bilo teško objaviti. Putevi Gospodnji dugo su vremena, usudim se reći, bili nedokučivi. Danas su manje nedokučivi jer odstupanje Benedikta XVI. i volja pape Franje za reformom doprinose slobodi govora. Društvene mreže, veća odvažnost medija i nebrojeni skandali vezani uz crkvene "običaje" učinili su mogućim, i nužnim, da se danas otkrije ta tajna. Ova knjiga stoga ne cilja na Crkvu u njenoj cjelini, nego na jednu posebnu "vrstu" gej zajednice; prenosi priču većinskog dijela Kardinalskog zbora i Vatikana.
Vatikanski ormari skrivaju mnoge tajne, dvostruke živote i izraženo licemjerje
Mnogo kardinala i prelata koji služe u Rimskoj kuriji, većina onih koji sudjeluju u konklavama ispod fresaka Sikstinske kapele koju je oslikao Michelangelo, ispod jedne od najgrandioznijih scena gej kulture, napučene muževnim tijelima okruženih ignudima, snažnim i golim mladićima, dijele iste "naklonosti". Podsjećaju na "obitelj". Aluzijom u stilu disco queena, jedan mi je svećenik prišapnuo: "We are family".
Većina monsinjora koji su se obraćali s balkona bazilike svetog Petra, između pontifikata Pavla VI. i Franje, kako bi tužno objavili smrt pape ili s iskrenim veseljem uzviknuli Habemus papam!, dijele istu tajnu. È bianca!
"Prakticirajući", "homofili", "posvećeni", "unstraights", "mondeni", "prevrtljivi", "questioning", "closeted" ili jednostavno "u ormaru": svijet koji otkrivam, sa svojih pedeset nijansi pederluka, nadilazi sva očekivanja. Intimna priča ovih muškaraca koji u javnosti odaju sliku pobožnosti, a privatno vode potpuno drugi život, toliko drugačiji od onog prvog, klupko je koje je komplicirano razmrsiti. Vjerojatno nikad izgled neke institucije nije bio toliko obmanjujuć, kao ni, jednako tako, ispovijesti vjere o celibatu i o zavjetima na čednost, a da istovremeno skrivaju posve drugu stvarnost.
Klevetnička kolonija i dvostruki život
NAJBOLJE ČUVANA TAJNA VATIKANA za papu Franju nije tajna. On poznaje svoju "župu". Od trenutka kad je došao u Rim, shvatio je da ima posla s korporacijom prilično neobične vrste koja se ne sastoji, kako se dugo vjerovalo, od svega nekoliko zalutalih ovčica. U pitanju je sustav. I ogromno stado. Koliko ih je? Nije važno. Recimo jednostavno sljedeće: oni čine veliku većinu.
Na početku je, naravno, papa bio iznenađen opsegom ove "klevetničke kolonije" "krasnih odlika" i "nepodnošljivih pogrešaka" o kojima govori francuski pisac Marcel Proust u svojoj slavnoj knjizi Sodoma i Gomora. Ali ono što Franjo ne podnosi nije toliko ta rasprostranjena homofilija, nego golema dvoličnost onih koji promiču kruti moral dok istovremeno imaju partnera, avanture i ponekad eskort. Eto zašto on neumorno osuđuje lažne vjernike, neiskreno religiozne, licemjerne kršćane. Ovu je podvojenost, ovu shizofreniju, papa Franjo često razotkrivao u svojim jutarnjim propovijedima u Domu svete Marte. Njegova izjava zaslužuje biti geslo ove knjige: "Iza rigidnosti uvijek se nešto krije; u brojnim je slučajevima to dvostruki život."
Dvostruki život? Riječ je izgovorena i ovaj put je svjedok neosporan. Franjo je često ponavljao kritike vezane uz Rimsku kuriju: prst je uperio u "licemjerne" koji vode "tajne i, često, razvratne živote", one koji "šminkaju dušu i žive od šminkanja", "laž" koja je izrasla u sustavu koji "škodi, licemjerje škodi: to je način života“. Radite ono što kažem, ne ono što radim!
Moram li reći da Franjo poznaje one kojima se tako obraća ne spominjući im imena: kardinale, papinske ceremonijare, bivše državne tajnike, njihove zamjenike, zapisničare, rizničare? U većini se slučajeva ne radi samo o nejasnoj naklonosti, nečemu promjenjivom, homofiliji ili "sklonosti" kako se ranije govorilo, ni o potisnutoj ili sublimiranoj seksualnosti, što je također veoma često u Rimskoj Crkvi. Velik broj tih kardinala, koji "nisu ljubili ženā ̶ premda punokrvni!", kako kaže Pjesnik, prakticiraju. Kakve zaobilazne puteve koristim da bih rekao tako jednostavne stvari! Koje su, premda još jučer toliko šokantne, danas postale tako banalne!
Prakticiraju, svakako, ali još uvijek "u ormaru". Bespotrebno je predstavljati vam jednog kardinala koji se pojavljuje u javnosti na balkonu Bazilike i koji je uhvaćen u brzo zataškanoj aferi prostitucije; jednog drugog francuskog kardinala koji je dugo vremena imao anglikanskog ljubavnika u Americi; trećeg koji je u vrijeme svoje mladosti nanizao avanture kao što časna sestra niže zrnca krunice; a da ne spominjem one koje sam susreo u palačama Vatikana i koji su mi svog partnera predstavljali kao pomoćnika, zapisničara, zamjenika, vozača, komornika, faktotuma ili tjelohranitelja!
Vatikan ima jednu od najbrojnijih homoseksualnih zajednica u svijetu i sumnjam da čak i u Castru, legendarnoj gej četvrti San Francisca, ima toliko homića!
'Dobrodošli u Sodomu!'
Kod najstarijih kardinala, ovu tajnu treba tražiti u prošlosti: njihova burna mladost i godine nestašluka od prije gej oslobađanja objašnjavaju njihov dvostruki život i homofobiju na starinski. Često mi se, tijekom istraživanja, činilo da putujem kroz vrijeme i da se nalazim u 1930.-im ili 1950.-im godinama koje nisam upoznao, s tim dvostrukim mentalitetom izabranog i prokletog naroda, što je potaknulo jednog od svećenika s kojim sam se često nalazio da kaže: "Benvenuto a Sodoma!" ("Dobrodošli u Sodomu!").
Nisam prvi koji se bavio ovim fenomenom. Dosta je novinara već otkrilo skandale i afere unutar Rimske kurije. Ali to nije moja tema. Za razliku od vatikanologa koji prokazuju pojedinačna "odstupanja", ali na taj način negiraju "sustav", valja se manje usredotočiti na gadne afere, a više na vrlo banalan dvostruki život većine dužnosnika Crkve. Ne - iznimkama, da - sustavu i uzorku, "the pattern" kako kažu američki sociolozi. Pojedinačne situacije uopće me ne zanimaju; važan je općeniti slučaj, kolektivna psihologija, generalna homosocijalnost. Detalji, dakako, ali i veliki zakoni – i bit će, kako ćemo vidjeti, četrnaest općih pravila u ovoj knjizi. Tema je: intimno društvo svećenika, njihova krhkost i patnja vezane uz nametnuti celibat, koje je postalo sustav. Ne radi se o osuđivanju tih homoseksualaca, čak i u ormaru – ja ih jako volim! – nego o shvaćanju njihove tajne i kolektivnog načina života. Ovo nije pitanje otkrivanja tih muškaraca, niti da ih se „auta“ za života. Moj projekt nije "name and shame", američka praksa koja se sastoji u tome da se javno objave imena kako bi ih se razotkrilo. Neka bude jasno da se, što se mene tiče, svećenik ili kardinal ne mora uopće sramiti što je homoseksualac; ja čak smatram da bi to trebao biti mogući društveni status, među ostalima.
Međutim, nameće se nužnost za razotkrivanjem sustava, od najmanjih sjemeništa do svetinje nad svetinjama – Kardinalskog zbora – konstruiranog na dvostrukom homoseksualnom životu i na mahnitoj homofobiji. Pedeset godina nakon Stonewalla, gej revolucije u Sjedinjenim Državama, Vatikan je posljednja utvrda koju treba osvojiti! Mnogo današnjih katolika instinktivno predosjeća ovu laž, iako još nisu uspjeli pročitati opis Sodome.
Rat protiv deklariranih homoseksualaca zapravo provode oni prikvriveni unutar Crkve, tvrdi autor ove knjige
Bez ovog vodiča, recentna povijest Vatikana i Katoličke crkve ostaje mutna. Ako ne poznajemo njezinu većinski homoseksualnu dimenziju, sebi uskraćujemo jedan od ključeva presudnih za razumijevanje većine događaja koji su okaljali povijest svete stolice posljednjih desetljeća: tajne motive koji su potaknuli Pavla VI. da potvrdi zabranu umjetne kontracepcije, odbacivanje prezervativa i strogu obavezu pridržavanja celibata kod svećenika; rat protiv "teologije oslobođenja"; skandale Vatikanske banke u vrijeme slavnog nadbiskupa Marcinkusa, također homoseksualca; odluke da se zabrane prezervativi kao sredstvo borbe protiv side, iako će pandemija prouzročiti smrt više od trideset pet milijuna ljudi; afere Vatileaks I i II; ponavljajuća i često nedokučiva mizoginija brojnih kardinala i biskupa koji žive u sredini u kojoj nema žena; odstupanje Benedikta XVI. od službe; aktualno kritiziranje pape Franje… Svaki put ključnu ulogu igra homoseksualnost, i to je ono što mnogi pretpostavljaju, ali nitko nije zaista ispričao.
Naravno, gej dimenzija ne objašnjava sve, ali ona je presudan ključ za onog tko želi razumjeti Vatikan i njegove moralne stavove. Možemo također postaviti hipotezu, iako to nije tema ove knjige, da je lezbijstvo značajan ključ za razumijevanje života u samostanima, redovnica unutar ili izvan zidina samostana, časnih sestara i opatica. Na kraju, homoseksualnost je jedno od objašnjenja za institucionalizirana prikrivanja zločina i seksualnih prekršaja koji se sad broje u desetcima milijuna. Zašto? Kako? Jer je "kultura tajnosti", koja je bila nužna za očuvanje tišine o snažnoj pregnantnosti homoseksualnosti u Crkvi, omogućila prikrivanje seksualnog zlostavljanja i omogućila predatorima da iskoriste taj sustav zaštite bez znanja institucije – iako ni pedofilija neće biti glavna tema ove knjige.
"Unutar Crkve nema ništa osim ljage", rekao je kardinal Ratzinger koji je također otkrio opseg "ormara" iz tajnog izvještaja trojice kardinala čiji mi je sadržaj kasnije opisan: bio je to jedan od glavnih razloga njegova odstupanja. U tom se izvještaju manje spominjao "gej lobi", kako se govorilo, a više sveprisutnost homoseksualaca u Vatikanu, kao i ucjena i zlostavljanja koji se temelje na sustavu. Nešto je, kako kaže Hamlet, trulo u državi vatikanskoj.
Homoseksualna sociologija katoličanstva omogućava nam da objasnimo još jednu stvarnost: kraj duhovnih zvanja. Dugo su se vremena, kako ćemo vidjeti, mladi Talijani homoseksualci ili oni koji su sumnjali u svoje sklonosti, odlučivali zarediti. Tako su ti "otpadnici" postajali svećenici; slabost su pretvorili u snagu. S homoseksualnim oslobođenjem 1970.-ih godina i gej socijalizacijom 1980.-ih godina, duhovna su zvanja prirodno presušila. Gej adolescent danas, čak i u Italiji, ima druge opcije osim zaređivanja. Mnogobrojni su uzroci kraja duhovnih zvanja, ali je homoseksualna revolucija - paradoksalno - jedan od glavnih.
Rat protiv pape Franje
Taj uzorak, naposljetku, objašnjava rat protiv Franje. Ovdje treba biti kontraintuitivan kako bi ga se razumjelo. Taj latino papa prvi je upotrijebio riječ "gej" – ne više samo "homoseksualac" – i možemo ga smatrati, ako ga usporedimo s prethodnicima, kao najviše "gay-friendly" među modernim svetim očevima. O homoseksualnosti se izražavao istovremeno magično i lukavo: "Tko sam ja da sudim?" I možemo pomisliti da ovaj papa vjerojatno nema ni tendencije, ni naklonosti koje smo pripisivali četvorici njegovih nedavnih prethodnika. Ipak, Franjo je danas, upravo zbog svog navodnog liberalizma u pitanjima seksualnog morala, predmet nasilne kampanje koju vode veoma homofobni konzervativni kardinali, a koji su, većinom, potajno homofili.
U neku ruku naopaki svijet! Možemo čak reći da postoji nepisano pravilo koje se u Sodomi gotovo uvijek potvrdilo: što je neki prelat veći homofob, veće su šanse da je i sȃm homoseksualac. Ovi su konzervativci, ovi "tradicionalisti", ovi "dubia-kardinali" upravo oni glasoviti "rigidni koji vode dvostruki život" o kojima Franjo često govori.
"Karneval je gotov", vjerojatno je rekao papa svom ceremonijaru u trenutku kad su ga izabrali. Od tog je trena Argentinac počeo remetiti ove male igre gledanja kroz prste i igre homoseksualnog bratstva koje su se od pontifikata Pavla VI. razvile iza kulisa, pa se pojačale za vrijeme Ivana Pavla II., sve dok nisu postale neukrotive za Benedikta XVI., pospješivši njegov pad. Smirenog ega i blagog stava prema seksualnosti, Franjo odjekuje poput eksplozije. On nije iz župe!
Jesu li papa i njegovi liberalni teolozi shvatili da je svećenički celibat propao? Da je u pitanju fikcija koja u stvarnosti gotovo nikad ne postoji? Jesu li odgonetnuli da je bitka protiv gejeva koju je Vatikan započeo za vrijeme Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. bila unaprijed izgubljeni rat? Rat koji se sad, što je više onih koji u njemu prepoznaju stvarne motive, postupno okreće prema Crkvi: rat koji vode homoseksualci u ormaru protiv deklariranih gejeva! Rat među gejevima, ukratko.
Papa je svjestan kako ga čeka nemilosrdna borba. Jedino tako može unaprijediti stavove Crkve
Bez obzira na to što je zatočen u tom tračerskom društvu, Franjo je ipak dobro informiran. Njegovi pomoćnici, najbliži suradnici, ceremonijari i drugi liturgijski stručnjaci, njegovi teolozi i kardinali, gdje su "prakticirajući" također mnogobrojni, znaju da u Vatikanu homoseksualnost zahvaća istovremeno i mnogo pozvanih i mnogo izabranih. Kad ih se pita, oni čak zaključuju da je Crkva, zabranivši svećenicima da se vjenčaju, postala sociološki homoseksualna; i da je, namećući neprirodnu apstinenciju i kulturu tajnosti, jednim dijelom odgovorna za desetke tisuća seksualnih zlostavljanja koja ju rastaču iznutra. Znaju, također, da je seksualna požuda, a prije svega homoseksualna požuda, jedna od glavnih pokretačkih sila života u Vatikanu.
Franjo zna da mora unaprijediti stavove Crkve i da u tome neće uspjeti osim po cijenu nemilosrdne borbe protiv svih onih koji koriste seksualni moral i homofobiju da bi sakrili svoju dvoličnost i dvostruki život. Ali eto: ovi skriveni homoseksualci čine većinu, moćni su i utjecajni i, oni "najrigidniji" među njima, veoma glasni u svojim homofobnim stavovima.
Evo pape. Trenutno je smješten u Sodomi. Ugrožen, napadan sa svih strana, kritiziran, Franjo je, kažu, "među vukovima".
To nije posve točno: on je među Tetkicama.
Naslovnica knjige 'Sodoma - U ormaru Vatikana', Frederica Martela
Drugi dio feljtona iz knjige Sodoma - "U 'ormaru' Vatikana" francuskog istraživačkog novinara i pisca Frédérica Martela koja potresa temelje jedne od najmoćnijih svjetskih organizacija - Katoličke crkve, moći ćete pročitati sutra, u utorak 5. studenoga ekskluzivno na Net.hr-u.
