Ne samo da se od švedskih političara očekuje da se voze u javnom prijevozu kao i svi drugi, a uredi parlamentaraca su sobice manje od 8 četvornih metara, nego njihova jednakost je takva da čak nemaju niti zastupnički imunitet. Pred sudom jednaki su kao i svi drugi. Uzgred rečeno, i ti suci se voze javnim prijevozom. I predsjednik parlamenta umjesto putnih troškova dobiva pokaz za javni prijevoz, a pravo na osiguranje i službeni automobil ima jedino premijer.
"Ja sam taj koji plaća političare i ne vidim razloga da im priuštim luksuzni život“, rekao Jachim Holm za reportažu Claudie Wallin, novinarke iz Brazila, kojoj je švedski model jednako začuđujuć kao i nama, prenosi Buka.
Dok naši ministri zaboravljaju u i ili mercedese, njihovi švedski kolege završe na naslovnicama ako se voze taksijem umjesto autobusom.
U Švedskoj je u svakom trenutku moguće pratiti izdatke ministara, predstavnika i sudaca; pročitati prijavu premijera o porezu na dohodak; provjeriti troškove povjerenika nacionalne policije ili zapovjednika oružanih snaga; pratiti kako javne agencije troše proračunski novac i pratiti postupke, prijedloge i službene odluke bilo koje razine vlasti.
Ostavka zbog čokolade
Jedan od najznačajnijih političkih skandala u zemlji dogodio se 1990-ih. Potpredsjednica vlade, Mona Sahlin, kupila je čokoladu, pelene i neke druge osobne predmete s kreditnom karticom Vlade i i zbog toga je morala podnijeti ostavku. Skandal se pojavio u analima švedske politike kao slučaj Toblerone.
Ako mislite da je posrijedi tek odgovoran odnos dobro plaćenog dužnosnika koji ne želi "hljeba preko pogače", i to je pogrešno - plaća članova Riksdaga je oko dva puta veća od plaće učitelja osnovne škole.
U '90-ima se raspojasali sa luksuzom
Žive u malim stanovima u glavnom gradu, gdje peru i peglaju vlastitu odjeću u praonicama rublja. I to je velik luksuz u odnosu na ono što su imali njihovi kolege iz prošlosti. Do kraja 1980-ih, svi parlamentarci su spavali na trosjedima u svojim uredima.
Volonteri
A da Šveđane pitate kolika je plaća dužnosnika na nižim razinama vjerojatno bi vas pogledali u čudu. Prije svega zbog termina „vlasti“, obzirom na to da političare doživljaju kao djelatnike u službi općeg dobra, a zbunila bi ih i riječ plaća. Na općinskoj razini dužnosnici nemaju plaću, ni ured nego rade volonterski od kuće.
