Selo Tiškovac nekad "u komadu" danas je podijeljeno na dva kantona i dvije države. Naime, još 1953. Lički Tiškovac pripao je Hrvatskoj, a od Dejtonskog sporazuma 1995. Gornjim Tiškovcem upravlja Bihać dok Donjim Tiškovcem upravlja upravlja Livno. Do Tiškovca se dolazi jedino uz pomoć vodiča, i to kilometrima makadamom preko planine Uilice, piše Al Jazeera Balkans.
Svi ih zaboravili
Jovo Vladušić vratio se s obitelji nakon rata. Kako mu sinčić ne bi odrastao bez struje sam je napravio solarne ploče, a vodu obitelj uzima s izvora. Četverogodišnji Dragan jedino je dijete u selu od 20 kuća. Najbliži vršnjaci udaljeni su od njega sedam kilometara i to u susjednoj Hrvatskoj. Kad malo naraste u školu će morati u 18 kilometara udaljeno Bosansko Grahovo.
Iz Bosanskog Grahova često stiže i Zora Gašić koja radi u tamošnjem Crvenom križu. Ona starijima donosi lijekove te ih vozi liječniku. Preko Gornjeg Tiškovca dolazi se i do Donjeg kojim upravlja Livanjski kanton. "Bez obzira živjeli u Gornjem ili Donjem Tiškovcu, mještane muči ista muka. Kažu da su vlasti, bilo u Bihaću ili Livnu, zaboravile na njih", javlja Al Jazeerin reporter Boris Gagić.
"Kad vadim papire vlasti ni ne znaju gdje je moje selo"
Potvrđuje to i priča Dušanke Bauk koja kao i svi stanovnici u tom kraju živo od poljoprivrede. Svoje mlijeko Dušanka prodaje u Hrvatskoj iz koje je selo i osvjetljeno i u koju preko granice uđe s posebnom propusnicom. Kaže da kad "vadi papire" u Bihaću ni ne znaju gdje je njeno selo.
Lički Tiškovac, pak, pripada Hrvatskoj. Nekada jedno selo sada je u tri administrativne jedinice i broji 20 naseljenih kuća, s tendencijom daljnjeg smanjenja. Granice, vlasti, države... zamršena je zbilja koju je teško pojasniti.
