Na stranicama Chicago Monuments Project objavili su popis 41 spomenika u Chicagu koji su problematični iz različitih razloga, a jedan od "problematičnih" i neprikladnih spomenika je i Spomenik Indijancima IvanaMeštrovića.
Premda još uvijek nisu donesene konačne odluke o spomenicima, izdvojeni su oni za čiju je daljnju sudbinu potreban javni dijalog. Meštrovićev rad nalazi se na popisu zbog "romantiziranog i reduciranog prikaza Indijanca", piše WTTW. Gradonačelnica Chicaga, Lori Lightfoot rekla je da je taj projekt prilika kako bi se "suočili s poviješću te čime i kako pamtimo tu povijest".
Spomenik Indijancima jedan je od važnijih, ako ne i najvažniji spomenik hrvatskog autora izvan zemlje, a Meštrović je skulpture Indijanaca, Strijelca i Konjanika radio u Zagrebu, da bi 1928. godine bile postavljenje u Chicagu. Struka taj spomenik smatra jednim od najboljih ostvarenja spomeničke plastike, jer su mišići konjanika gotovo anatomski realni, a još jedna specifičnost je da konjanici ne drže oružje u ruci.
Barbara Vujanović iz Atelijera Meštrović u Zagrebu i Dalibor Prančević s Odsjeka za povijest umjetnosti splitskog Filozofskog fakulteta u razgovoru za Jutarnji list govorili su o važnosti Meštrovićeva djela i zašto ne bi smio biti uklonjen. Nakon što su čuli da povjerenstvo u Chicagu planira uklanjanje Meštrovićeva spomenika, i Barbara i Dalibor su bili šokirani, jer smatraju da Meštrovićev spomenik "ni u kojem segmentu, formalnom i sadržajnom, nije upitan u smislu negativnoga prikaza pripadnika indijanskih starosjedilaca".
Muzej Ivana Meštrovića i splitski Filozofski sastavljaju dokument koji će poslati Povjerenstvu
"Povjerenstvo u Chicagu izdvojilo je četrdesetak spomenika koji, prema njihovu mišljenju, promiču osobe i događaje vezane uz rasizam, ropstvo, genocid ili netočan prikaz američkih Indijanaca. U vrlo šturom objašnjenju navodi se da su konjaničke skulpture Ivana Meštrovića problematične zbog svojeg romantiziranog i reduktivnog prikazivanja američkih Indijanaca", rekli su sugovornici za Jutarnji te dodali da nije precizirano što u tom kontekstu označava romantiziranost. "Možda njihova hiperdimenzioniranost koja je znak vremena, međuratnoga neoklasicizma i art-décoa, kojih je Meštrović bio karakteristični predstavnik. Nagost se prikazuje od antike. Antički prikazi nagih muškaraca ukazuju ne samo na njihovu fizičku snagu, nego i na njihove moralne vrijednosti. A izostanak luka i koplja zapravo predstavlja kiparovu inventivnost i odmicanje od stereotipnih, romantičnih prikaza Indijanaca. To je već radio i na svojim konjaničkim statuama u prethodnom razdoblju”, poručili su.
Kako Jutarnji doznaje, Muzej Ivana Meštrovića i splitski Filozofski fakultet sastavit će dokument koje će poslati čikaškom Povjerenstvu. Tim apelom žele ukazati da je Meštrović tim spomeničkim projektom veličao ideju starosjedioca te je, kako bi izbjegao stereotipe, odustao od koncepta prikaza kauboja. Također, smatraju bitnim ukazati na kontekst nastanka i važnost art décoa, te se nadaju da će im se pridružiti i druge institucije i organizacije u potpisivanju dokumenta. "Otvoreni smo za daljnji dijalog i davanje informacija koje bi obogatile raspravu koja se trenutačno odvija u Chicagu", rekli su.
"Upoznati smo s novijim turbulentnim društvenim događanjima u SAD-u, koji su se među ostalim odrazili i na javnu plastiku te općenito muzejsku praksu i funduse. Spomenici koji na dvojben način predstavljaju kolonijalističku povijest postaju predmet opravdane rasprave. Rasprava se treba odvijati i u stručnim i širim krugovima, no jednako tako treba se osvijestiti da su spomenici sjećanje, testament povijesti koja se katkad nažalost, katkada na sreću ne može mijenjati”, rekli su Vujanović i Prančević pitajući se do koje granice će ići "čišćenje spomenika". Također, dodali su da i antički spomenici veličaju ondašnje vladare i narode koji su ih podizali te nastavljaju unižavanje pokorenih naroda te se pitaju treba li zbog toga ukloniti rimske slavoluke ili egipatske piramide koji svjedoče izrabljivanju i istrebljenju određenih naroda i društvenih slojeva.
Najvažnija skulptura našeg kipara izvan Hrvatske?
"Skiciranje je započeo u SAD-u, gdje je Meštrović u svom njujorškom atelijeru modelirao ogledne skice i lijevao ih u gipsu, no u najvećoj mjeri Spomenik Indijancima je realiziran u Zagrebu - model je načinjen u atelijeru u Mletačkoj 8, lijevanje je izvedeno u ljevaonici Akademije likovnih umjetnosti, i sam je transport zagrebačkim ulicama predstavljao društvenih događaj, spektakl. Izrazitom muskulaturom kojom se odlikuju tijela Indijanaca i konja na kojima jašu, shematičnošću likovne forme koja je u funkciji izrazito dinamičkog elementa utkanog u kiparsku koncepciju, Spomenik Indijancima u Chicagu doista je vrstan primjer Meštrovićeva kiparskog umijeća, no i ponajbolji primjer art déco javne plastike šireg svjetskog konteksta", smatraju Vujanović i Prančević.
"O naravi spomenika dosta se raspravljalo, a u diskusiju je, naravno, bio uključen i sam Meštrović. Iz takve se rasprave najprije artikulirala ideja kako bi ovaj spomenički projekt trebao uključiti dvije konjaničke statue koje bi prezentirale bijelu i crvenu rasu. To, naposljetku, ipak nije funkcioniralo. Iako je odmah uglavljeno da je spomenik posvećen Indijancima, nije se detaljno razradilo kako bi spomenik zapravo izgledao. Neki su smatrali da je Meštrovićevo inzistiranje na konjaničkim statuama pomalo anakrono jer uporaba konja nije bila toliko rasprostranjena pa su predlagali umjetniku da bijela rasa bude predstavljena oračem s volom, a crvena Indijancem s bizonom.
No, Meštrović nije popuštao pa je oblikovao dvije skice konjaničkih spomenika Kauboja i Indijanca, koji su nam poznati prema arhivskim fotografijama. Odbor je prihvatio konjaničku statuu Indijanca, no ne i kauboja koji je, prema mišljenju članova, bio nespretno riješen, a i indirektno je sugerirao sukob među rasama. U daljnjim cizeliranjima ugovorenih obveza pojavila se ideja da se u konačnici oblikuju konjanički prikazi dvaju Indijanaca, odnosno spomenik kakav danas stoji u Chicagu", pojasnili su Vujanović i Prančević.
Vujanović i Prančević podsjećaju da narativ o rasama u okviru umjetničkog djelovanja u ono vrijeme nije bila rijetkost, podsjećajući na Malvinu Hoffman koja je tridesetih godina radila na kiparskom projektu "The Races of Mankind" koji je naručio čikaški Field Museum. "Sporan je bio kvalifikativ 'rasa' kao distinktivna oznaka različitih ljudskih fizionomija, osobito nakon iskustva Drugoga svjetskog rata pa su skulpture uklonjene. No, od prije nekog vremena opet ih je moguće vidjeti u muzeju", pojašanjavaju.
"Meštrović je jedan od predvodnika monumentalnoga klasicizma - u skulpturi, ali i u arhitekturi, o čemu svjedoči i Meštrovićev paviljon te vila u Splitu, koja je pretvorena u Galeriju Meštrović. Taj spomenik, pak, treba sagledavati u kontekstu njegovih vrsnih ostvarenja art déco obilježja kojem, među ostalim, pripada crkva Gospe od anđela, Mauzolej obitelji Račić u Cavtatu ili crkva Presvetog Otkupitelja, Mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama".
