Europske su zemlje u velikom broju protjerale ruske diplomate iz veleposlanstava u svojim metropolama. Gotovo 400 osoba vraćeno je u Rusiju, što već prelazi razinu simbolične osude rata u Ukrajini. Zapravo, protjerivanje diplomata je samo dio desetljetne borbe za utvrđivanje granice između diplomacije i špijunaže, piše Guardian.
Zapad je u posljednje vrijeme često bio kritiziran zbog mlakosti prema tajnim ruskim aktivnostima, što zbog usredotočenosti na terorizam, što zbog pretjeranog oslanjanja na presretanje komunikacije. No, bivši francuski diplomat François Heisbourg pita se zašto je Zapad uopće dopustio tolikom broju ruskih "diplomata" dolazak u veleposlanstva. On, naime, naglašava da postoji jasna razlika između diplomata i špijuna, a oni koji su protjerani vjerojatno su prekršili Bečku konvenciju, odnosno dokument s regulama legitimne diplomacije.
“Samo po sebi razumljivo, lakše je pratiti špijuna kojeg poznajete, a ne špijuna kojeg ne poznajete. Nakon što saznate za njihovo postojanje, oni postaju korisna protuobavještajna služba. Ako ne znaš tko su oni, imaš problem", ustvrdio je Heisbourg.
Žmirenje na jedno oko
Podsjetio je i na poznatu aferu oproštaj, kad je sredinom osamdesetih prebjeg iz KGB-a, Vladimir Vetrov, predao gotovo 4000 tajnih dokumenata DST-u, francuskoj tajnoj službi, u kojima se navodi kako je Rusija prodrla na Zapad kako bi ukrala tehnologiju. Uz to, dostavio je i popis 250 obavještajaca koji su bili stacionirani u veleposlanstvima diljem svijeta.
Nakon što je Vetrov uhićen u Moskvi, Francuska je protjerala 40 diplomata, postupajući prema njegovim dosjeima. Među protjeranima su bila i dva novinara te pet komercijalnih službenika. “Čak je i tada bilo korisno zadržati neka imena tako da smo imali popis A i B koje smo držali u rezervi u slučaju da Rusi poduzmu protumjere. Dali smo do znanja Rusima da će, ako budu vraćali milo za drago, opet dobiti višestruko veći udarac", prisjetio se Heisbourg, dodajući da je udio špijuna unutar ruske diplomacije nesumnjivo veći nego u većini država.
Zanimljiva je, recimo, činjenica da je od 290 ruskih diplomata, Austrija potjerala samo četvoricu. Doduše, dobar dio njih je vezan uz UN-ove institucije u toj zemlji, no treba uzeti u obzir da Austrija ima svega tridesetak diplomata u Moskvi. Stoga se postavlja pitanje oko neravnoteže ruskog i austrijskog interesa. Poljska je protjerala čak 45 diplomata, što je polovica ruskog diplomatskog sastava u Varšavi. Ali, zašto je uopće dala diplomatski status tolikom broju Rusa, ako je, prema riječima glasnogovornika ministra koordinatora specijalnih službi Stanisława Żaryna, polovica protjeranih diplomata zapravo ruski obavještajci, od koji je, pak, polovica bila uključena u neprijateljsko djelovanje, koje ne uključuje samo špijunažu, već i propagandu?
"Rusija koristi diplomaciju, ne da bi ostala u kontaktu s partnerima, već da bi gurala lažne tvrdnje i lažne propagandne izjave protiv Zapada", ustvrdio je Żaryn.
Očite špijunske aktivnosti
Slovačka i Češka, zemlje koje su u vodstvu u pružanju vojne pomoći Ukrajini, nedavno su otkrile jasne špijunske aktivnosti. Službena je Bratislava krajem ožujka protjerala 35 ruskih diplomata, ali je dva tjedna ranije i uhitila četiri osobe osumnjičene za špijuniranje u rusku korist. Navodno je Rusija platila "desetke tisuća eura" za osjetljive ili povjerljive informacije, čija je kvaliteta upitna, No, znakovito je da je među optuženima bio prorektor i šef odjela za sigurnost i obranu Akademije oružanih snaga u gradu Liptovsky Mikulas na sjeveru zemlje.
Drugi je potpukovnik Sergej Solomasov, špijun GRU-a, kojeg su slovačke službe uhvatile u razgovoru s Bohušem Garbárom, suradnikom sada zatvorene zavjereničke web stranice Hlavné Správy, od kojega je tražio da nađe ljude koji će surađivati s Rusijom i one koji su neodlučni po tom pitanju. Istaknuo je kako su mu potrebne "političke informacije i komunikacija između zemalja unutar NATO-a i EU.”
Česi također imaju razloga sumnjati u špijunske aktivnosti Rusa. Tijekom borbe u ukrajinskom Donbasu 2014. u nizu čeških skladišta oružja dogodile su se neobjašnjene eksplozije u kojima je poginulo dvoje ljudi. Slučaj je nakon nekog vremena zaboravljen, ali su zahvaljujući istrazi britanske policije isplivala imena dvojice agenata GRU-a, Anatolija Čepige i Aleksandra Miškina. Doznalo se i kako je dvojac zapravo osujetio pošiljke oružja namijenjenog bugarskom trgovcu oružjem Emilijanu Gebrevu, koji je nekoliko mjeseci kasnije otrovan. Znakovito, u to je vrijeme u Sofiji boravio i viši časnik GRU-a Denis Sergejev, kojeg se povezuje i s trovanjem Sergeja i Julije Skripal.
Lani je češki premijer Andrej Babiš zbog te diverzije, za koju je zaključio kako nije mogla biti izvedena bez znanja Rusije, protjerao ukupno 78 ruskih diplomata. Doduše i Rusi su u Prag, koji je tijekom Hladnog rata slovio za centar ruske špijunaže u Europi, vratili 30 čeških diplomata. Od početka rata u Ukrajini Češka je potjerala samo jednog ruskog diplomata.
S druge strane, britanske vlasti nisu reagirale tako žestoko, kao nakon trovanja Skripalovih, a čini se da vlasti oklijevaju u slanju ruskih diplomata kući. S druge strane, nakon masakra u Buči, gotovo su sve zemlje, osim Malte, Cipra i Mađarske, protjerale barem dio ruskih diplomata, a neke su zemlje, poput Litve, protjerale i veleposlanike.
Mnoge su zemlje svoje poteze pravdale prijetnjom njihovim interesima i sigurnosti. Druge su se pravdale paritetom, odnosno "izjednačavanjem snaga". Slovenci su se čak pozvali na članak 11. Bečke konvencije koji daje za pravo državi primateljici da od diplomatske ili konzularne misije zahtijeva zadržavanje veličine u razumnim granicama. Tako su protjerali 33 od 41 diplomata, jer i sami u Moskvi imaju osam predstavnika. Uz to, od Rusije su zatražile i naknadu štete na njihovom veleposlanstvu u ukrajinskom Harkivu.
Dugotrajno narušeno povjerenje
Ministarstva vanjskih poslova rijetko se i teško odlučuju na protjerivanje stranih diplomata, za što je Austrija odličan primjer. S druge strane, neke zemlje, poput Poljske, protjeruju iz opreza. Naime, s ogromnim valom milijuna ukrajinskih izbjeglica lako je moguće da su preko granice prešli i ruski špijuni koji novače nove agente ili prikupljaju informacije od izbjeglica. Ipak, diplomati prirodno vjeruju u svoju profesiju i stoga smatraju stručnjake s kontaktima iz prve ruke ključnim za prenošenje točnih informacija o zemlji domaćinu, a također smanjuju rizik od nesporazuma.
“Špijuni ne djeluju uvijek u zemlji u kojoj su smješteni. Nekada su djelovali iz baze u Chamonixu, na primjer, i postojao je jasan rizik da Irska bude njihovo špijunsko sjedište za svoje europske operacije. Možda su trebali negdje nakon što je toliko njih izbačeno iz Britanije nakon trovanja Skripala. Problem je što Rusija odvraća djelovanjem na asimetričan način. Ili odgovarate jednakom ili se povlačite. Mi izbacujemo špijune, a oni diplomate", poručio je konzultant Keir Giles.
Tako je došlo i do zahlađenja odnosa između NATO-a i Rusije. Kad je osam diplomata protjerano iz sjedišta NATO-a u Bruxellesu, Moskva je odgovorila zatvaranjem misije i informacijskog ureda. Zbog toga su odgođeni i sastanci Vijeća NATO-Rusija, zbog čega je možda i došlo do problema u komunikaciji i Putinovog pravdanja invazije na Ukrajinu "gluhošću" Zapada. Malo tko misli da je to zahladnjenje odnosa koje se može poništiti u narednim desetljećima.
Situaciju u Ukrajini uživo možete pratiti OVDJE.
