Ne koristeći diplomatski rječnik prethodno je otvoreno rekla predsjedniku Đorgu Ivanovu da mandat za sastavljanje nove vlade povjeri lideru socijaldemokrata Zoranu Zaevu. Prije nje učinili su to i drugi diplomati, uključujući i NATO, poslije nje i OSCE. Nije se dogodilo ništa.
Sukob bi se mogao proširiti?
Dok je politička kriza u Makedoniji prerastala u ustavnu krizu, povjerenica Mogherini je europskim kolegama i svim članicama Unije napomenula da bi makedonski "gordijski čvor" mogao dodatno zakomplicirati odnose u cijeloj regiji, te prerasti u međuetnički sukob koji bi se mogao proširiti i na susjedne države. Bez obzira na sva ta upozorenja, kriza prijeti da preraste i u sigurnosnu, a priče koje dolaze iz Makedonije samo su dale razlog više za zabrinutost. Situaciju su za Al Jazeeru Balkans komentirali ugledni analitičari.
Oni koji žive makedonsku svakodnevicu navode i kako se, uz sve spomenute modalitete krize, u Makedoniji već dugo osjeća i socijalna, gospodarska, institucionalna, kulturološka, ali i kriza identiteta. I za sve prstom upiru u VMRO-DPMNE i njezinog čelnika Nikolu Gruevskog za kojeg tvrde kako želi svim silama ostati na vlasti kako protiv njega ne bi bio pokrenut postupak za nekoliko kaznenih djela.
Agresija na ulicama
"Spin-eksperti iz VMRO-DPMNE uspjeli su kriminalni dosje vodećih ljudi stranke preusmjeriti prema međuetničkim problemima, ali i navodima da Zaev prodaje Makedoniju prihvaćanja platforme albanskih stranaka", ukazuje Nano Ružin, rektor skopskog Sveučilišta FON.
Svjestan da gubi vlast, podsjeća Ružin, "VMRO-DPMNE je uspješno počeo kampanju spinanja javnog mijenja po kojoj se opozicija navodno dogovorila oko 'federalizacije i dvojezičnosti' Makedonije".
"I ubrzo na istim ulicama kojima je marširala 'Šarena revolucija', sastavljena od mladih i multietničkih građana, koja je tražila demokratizaciju, slobodu novinara, vladavinu prava, počeli su marširati jednonacionalni bradati ljudi, veliki Makedonci, branitelji makedonštine uz nacionalističku ikonografiju. Odjeveni u tamna odijela i vrlo agresivni, počeli su napadati novinare i sve neistomišljenike", prepričava Ružin.
Po njegovim riječima, ti su ljudi "jedva skrivali svoje VMRO-DPMNE-ovsko članstvo, te su uzvikivali rasističke parole: 'prokleti Šiptari', 'Šiptari u plinske komore'“.
"Da paradoks bude veći, taj rasističko-diskriminacijski skup 'zagriženih Makedonaca' nazvali su 'Zajednička Makedonija', iako su prozivali sve intelektualce koji se zalažu za multietničku Makedoniju, nazivajući ih izdajicama“, priča Ružin.
Kako riješiti makedonsku krizu?
Ružin smatra da bi odlučnija akcija Bruxellesa i Washingtona mogla riješiti makedonsku krizu. No, ako međunarodna zajednica ostane indiferentna prema Makedoniji, upozorava, ta država "može degenerirati k većem totalitarizmu, izolacionizmu i sve se više orijentirati prema Rusiji".
"Pri tome se ne isključuje i mogućnost da Ivanov proglasi izvanredno stanje kako bi 'zaštitio Makedoniju'. Konačno, još jedan scenarij, koji je ipak malo vjerojatan, je prelijevanje krize u susjedstvo. Iako malo analitičara vjeruje u takvu mogućnost, ona se ne isključuje. U tom kontekstu pretpostavlja se da bi se posebno angažirali Rusija, Srbija, Albanija, EU i NATO", prognozira Ružin.
Politički analitičar Petrit Saracini potvrđuje Ružinove riječi. Napominje da je atmosfera vrlo napeta, a „strah sveprisutan među građanima“. Svjestan je da se "društvo bavi međuetničkim odnosima, iako je kriza izazvana kriminalnom vladavinom onih koji su na vlasti više od 10 godina i koji su do neprepoznatljivosti srozali društvo, institucije i sve segmente – obrazovanje, zdravstvo, ekonomiju, poljoprivredu".
"Činjenica je da su međuetnička pitanja dugo ostala neriješena i da su stavljana pod tepih, pa se uvijek mogu zloupotrijebiti kad je nekome potrebno. Očito je onima na vlasti neophodno da skrenu pažnju s kriminala i prebace priču na druge teme", konstatira Saracini.
Kriminalne skupine spremne su na sve
Po njegovim riječima, "kriminalne strukture su spremne na sve, čak i da napadaju ljude na ulici i sve to snimaju, a potom objavljuju na društvenim mrežama“.
„To samo pokazuje način na koji razmišljaju i da su spremni upotrijebiti sve metode nasilja, a znamo da imaju i neformalne oružane strukture, kao i kontrolu nad vojskom i policijom. Stoga ne bi bilo čudno i neočekivano da situacija eskalira“, upozorava Saracini.
Saracini nije za potpuno isključenje stranke VMRO-DPMNE iz političkog života Makedonije, nego smatra da #onaj dio zdravog tkiva do sada vladajuće stranke treba u budućnosti biti uključen u sve procese demokratizacije ili bar povratka demokracije u Makedoniju".
„Oni se samo trebaju vratiti osnovnim postulatima jer su puno radili na neovisnosti Makedonije i uvođenju demokracije. No, da bi se demokratizirali ne smiju biti na vlasti, jer bi se nastavili baviti održavanjem korupcije, klijentelizma, kriminala… Ako odu u opoziciju, imat će vremena da porade na vraćanju originalnim ideološkim postulatima“, tvrdi Saracini.
Glavna meta nisu Albanci, nego Zaev
"Možda izgleda apsurdno, ali glavna meta makedonskih nacionalista nisu Albanci, već opozicija na čelu sa Zaevim“, ukazuje Nano Ružin. Objašnjava to činjenicom da su VMRO-DPMNE i DUI godinama bili u koaliciji, pa su "nalazili zajednički jezik, najčešće u mutnim poslovima organiziranog kriminala, iako su u zanosu koristili nacionalističke govore".
"Albanci nemaju strah od mogućih makedonskih avanturista, jer žive u kontinuiranim prostornim zajednicama gdje je i policija iste (albanske) etničke pripadnosti. Uz sve to, međunarodna zajednica još ima veliki autoritet u albanskoj zajednici i među opozicijom. VMRO-DPMNE je izvan autoriteta Bruxellesa i Washingtona, zapravo proruski, antieuropski i antinatovski orijentiran", tvrdi Ružin.
Upravo na činjenicu da bi se u cijelu priču, osim Albanije mogla uključiti i Srbija, posebice na priču o otvaranju slučaja navodnog genocida nad albanskim stanovništvom od 1912. do 1956. godine, upozorava i vojni analitičar Aleksandar Radić. Po njemu, vrlo je primjetno da „političke snage koje su do sada pokazivale animozitet prema Srbiji, odjednom grade sliku o bezmalo savezništvu sa Srbijom“. Upravo to smatra nastojanjem da se u makedonsku krizu uvuku i susjedi.
Ružin smatra da je priča o navodnom genocidu „ne samo štetna, već i pogrešna“, te bi mogla ugroziti odnose Skoplja i Beograda. Podsjeća da je Zaev osobno, a njega su optuživali da je Albancima obećao otvaranje te priče, sve to negirao.
"Samo aktualiziranje tog pitanja je plod spinovanja ekipe oko Gruevskog. Ne treba zaboraviti da se Gruevski bori za spas svoje egzistencije i u tom kontekstu on bi ponudio, izmislio, predložio sve, pa čak i destabilizaciju države samo da bi se spasio od moguće osude“, tvrdi Ružin.
Uloga 'albanskog faktora'
Ako se u cijelu priču uključi "albanski faktor", Radić navodi kako „postoji jasna slika o vezama između političkih i paramilitarnih snaga koje su delovale na području Makedonije, Kosova i opština u južnoj Srbiji“.
„I to je jedan opasan scenarij u kojem možemo govoriti o stvaranju krize koja bi pak mogla zahvatiti širi prostor, a ne samo Makedoniju u slučaju da se izgubi kontrola“, smatra Radić.
„Kao što to obično biva u politici, oni koji se igraju vatrom uvek misle da su dorasli situaciji da mogu kontrolirati i upravljati procesom. Vrlo često se događa u političkoj povijesti regije da se vrlo lako, nakon što se jednom izgubi kontrola, ode u pogrešnom smjeru. U regiji imamo više nego dovoljno podjela i mržnje koja mobilizira ljude i stvara priliku da se politička kriza i psihološko-propagandni pritisak lako prenesu na sigurnosni segment, odnosno da se krene u nasilje“, ukazuje Radić.
Nužno je neke stvari prevenirati
I Saracini smatra da, ako se neke stvari ne preveniraju na vrijeme, ako se ne konfrontiraju s odgovarajućim demokratskim akcijama na vrijeme, "lako mogu dovesti do rata". I zato predlaže miran prijenos vlasti, uz pomoć međunarodne zajednice, ali i "uz isključenje onog dijela stranke VMRO-DPMNE koji je kriminaliziran“.
Predlaže dobru organizaciju prodemokratskog dijela makedonskog društva kako bi se spriječila eskalacija, ali i odlučniju akciju euroatlantskih struktura jer se „diskurs ne profilira prema međuetničkom kontekstu, nego i u kontekstu budućnosti Makedonije – pripada li Zapadu ili Istoku“. „Osim negativnog i radikalnog diskursa prema Albancima, radi se i na negativnom diskursu prema Zapadu, što očito dolijeva dopunsko gorivo ovom latentnom konfliktu koji vrlo brzo može da preraste u pravi konflikt. A kad je puno benzina okolo, dovoljna je jedna iskra da sve to ode tamo gdje ne treba“, zaključuje Saracini.