Turist. Kako to može gordo zvučati. Turist je onaj Čeh, Švabo, Englez, Poljak ili tako već neki egzotični stranac koji dolazi sa svojim čudnim navikama jednom godišnje i koji, što je najvažnije, jednom godišnje ostavi popriličnu svotu novca domaćinu.
Nisam nikad bio u Hrvatskoj. Volio bih vidjeti hrvatsku obalu, ali mislim da je preskupo. U Crnoj Gori imam prijatelje, ne plaćam smještaj. Možda ćemo ove godine otići malo i do Dubrovnika, to bar nije daleko. Igor (22) Novi SadNe mora se razviti bilo kakva empatija, sve je vrlo jednostavno. Usluga za novac, čvrst stisak ruke i nada da je ugovoren aranžman i za iduću godinu.
A ima i onih drugih, onih sa sličnim navikama, koji čak sliče domaćinima, i gotovo da govore isto. Može li se njima gledati samo debljina džepova, može li se očekivati da domaćin neće poželjeti s gostom popiti butelju vina i da svaki svoj račun iz zajedničke prošlosti neće staviti na stol? Teško.
A opet, može li se očekivati da će broj takvih turista biti toliki da će sutradan na recimo Makarskoj rivijeri osvanuti billboard Borisa Tadića koji se osmjehuje i poziva birače da glasaju za njega, što je bio slučaj s poljskim kandidatom za predsjednika, ili je ono bio češki, a koji je shvatio da velik broj njegovih zemljaka ljetuje u Hrvatskoj? Teško.
"Letujte gdje su vam roditelji ratovali"
Već dvije godine Hrvatska turistička zajednica ulaže solidne napore ne bi li privoljela građane Srbije da ljetuju u Hrvatskoj. Billboardi po gradovima, TV-reklame... "Kad srce kaže leto, kaže Jadran".
Izgleda tako primamljivo, ali ima li kakve koristi od toga i može li se zaista turiste iz Srbije strpati u isti koš s ostalima?
Prije nego krenemo na statistiku, pokušajmo dati odgovor na ovo pitanje, pa će biti lakše proći kroz podatke. Prošla godina bila je prva u kojoj je kampanja u Srbiji bila i više nego vidljiva.
Braća Slovenci su se navodno čak žalili nakon Sajma turizma, na kojem je Slovenija bila zemlja partner (ove godine je to Hrvatska), da je veće zanimanje gostiju sajma, a tako i pojedinih ministara bilo za hrvatsku nego za slovensku obalu.
Nekad se išlo u Hrvatsku, ali poslije svega me ne zanima. Na moru nisam bila 20 godina. Anđelka (55) BG Ovo sad može izazvati i podrugljiv osmijeh usporedimo li obale, ali Slovenci nisu imali problem s otocima. Na billboardima se kočoperio broj od 1.422 otoka na hrvatskom dijelu Jadrana, što odgovara broju UN-ove rezolucije o Kosovu, pa je u dijelu javnosti to shvaćeno kao provokacija, a nikako kao dobronamjeran poziv.
Možda je najbolja ilustracija bila ipak ona photoshop montaža billboarda koji poziva u Bol na Braču: "Letujte tamo gde su vam roditelji letovali." Vickasti koautor je to preinačio u sarkastičan, ali ništa manje istinit slogan: "Letujte tamo gde su vam roditelji ratovali."
Anketa koju smo proveli ovom prilikom pokazala je, a pokazuju to i statistički podaci agencija koje nude hrvatsku obalu kao turističko odredište, da oni koji su tamo ratovali, ili su mogli ratovati danas ne samo da ne idu u Hrvatsku, nego je za njih svaki malo dalji put čisti luksuz. S djecom stvari stoje malo drugačije, ona odlaze na ljetovanja, ali rijetko tko u Hrvatsku.
Samo jedan posto odabire Hrvatsku
Nemamo nikakav problem s Hrvatskom, osim jednog. Za novac koji bismo dali za 10 dana, možemo biti u Tunisu ili Grčkoj gotovo dvostruko duže. Vuk i Ivana, BGRaspitali smo se i kod HTZ-a i kod YUTA-e, udruženja koje okuplja sve najznačajnije turističke agencije u Srbiji, koliki je udio gostiju iz Srbije. Prema podacima HTZ-a, gosti iz Srbije nisu u top pet, pa nema ni značajnije statistike.
YUTA svake godine provodi anketu o odabiru turista iz Srbije. Prošle i ove godine zanimanje onih koji idu preko agencija iznosi samo jedan posto. Primat drži Grčka s preko 60 %, a na drugom mjestu je Španjolska s malo više od 10%. Stvari su malo pozitivnije kad je riječ o onima koji idu na odmor u vlastitom aranžmanu, pa je tako Hrvatska tu na četvrtom mjestu, iza Grčke, Crne Gore i Španjolske. Prošle se godine šest posto "turista" opredijelilo za Hrvatsku, a ove malo manje, tek četiri posto.
U Lasti su nam rekli da u špici sezone njihovim autobusima za Hrvatsku dnevno ode oko 500 ljudi, a ukoliko se tu uračunaju oni iz agencija i oni s vlastitim vozilima, dnevno se prema Jadranu uputi oko 1.000 "turista" iz Srbije.
A kamo idu?
Išli smo redovito u Dubrovnik dok je bilo Jugoslavije, pa onda Split, Zadar. Nisam bio tamo više od 20 godina, a čujem da stalno ima nekih napada na Srbe. Ne treba mi to. Kad idem na odmor s djecom ne želim brinuti. Ali, nedostaje mi. Igor (33) SuboticaU Lasti ističu da posebno zanimanje vlada za autobuse koji idu do Splita, a kojih u špici ide i po pet. Neupućenom bi se moglo učiniti da je Dalmacija top-destinacija za građane Srbije. Nažalost, nije baš tako. Većina putnika ni ne dođe do Splita, nego se iskrca po usputnim mjestima kroz Liku, pa sve do Knina, što su uglavnom mjesta odakle su izbjegli nakon Oluje. Autobus u Split dođe sa svega nekoliko entuzijasta.
U agenciji Kompas iz Novog Sada, koja je jedna od najstarijih turističkih agencija, kažu da od recimo 25 prodanih aranžmana, 24 budu za Istru, najčešće su to Poreč i Umag, a tek poneki "zaluta" do Dubrovnika ili Makarske.
Slično je i u Kontikiju, jednoj od najpoznatijih turističkih agencija. Rovinj, Vrsar, Poreč i Umag su najtraženije destinacije u Istri, a na Kvarneru je to Opatija. Prema procjenama policije, u Istri tijekom ljeta gostuje oko 30.000 turista iz Srbije. Procjene su da će ih i ove godine biti toliko, a jedan od njih boravit će u Istri na posebnom zadatku i o posebnom trošku.
Prije nekih 10-ak dana svečano je najavljeno da će od ovog ljeta, uz njemačke, austrijske i slovenske policajce, Hrvatskom, konkretnije Istrom, patrolirati i jedan kolega iz Srbije. Za razliku od imenovanih, ovaj neće patrolirati u uniformi, što bi bilo posebno zanimljivo, ali ide se na sigurno. Ideja je da bude tu kao pomoć zemljacima, mada je ona svakako potrebnija u južnijim krajevima, u kojima je i više incidenata, ako je to zapravo i bila ideja.
Postoji i proširena verzija, po kojoj je policajac iz Srbije u Istri kako bi sudjelovao u sprečavanju kriminala, posebno složenih oblika organiziranog međunarodnog kriminala, kao što su trgovina ljudima, ropstvo i prostitucija.
Moguće je da je to korak do onog Tadićevog billboarda s početka teksta, iako teško da će baš njegov lik krasiti isti. U tom trenutku svi računi iz prošlosti bili bi namireni.
Bili bi da iznova ne stižu novi, a njih je puno lakše razmatrati i rješavati s nekim tko je toliko blizak da nema jezičnih, a gotovo ni kulturoloških razlika, a tu opet možemo doći na područje "narcizma malih razlika", pa se pitam nije li ipak bolje gledati turista samo kroz debljinu džepa? Pod rizikom i punom odgovornošću odgovor je negativan.
Billboard kampanja HTZ-a u Srbiji se odvija u Beogradu, Novom Sadu i Subotici. Podijelili su s nama podatke za ovu sezonu. Zakupljeno je ukupno 330 billboarda, od čega 250 u Beogradu, 73 u Novom Sadu i sedam u Subotici. Kampanja je trajala do 30. lipnja. Rijetki billboardi su oštećeni, nešto više ih je ipak bilo prošle godine, kad su Beograđani bili iznenađeni agresivnom kampanjom, pa su još agresivnije i reagirali. Postoje i protukampanje opskurnih fašističkih grupa koje podsjećaju na Jasenovac i NDH, koje se svode na gerilsko lijepljenje naljepnica po autobusnim stanicama, prometnim znakovima itd.
