Onoga dana kada je Denis Nikitin, ruski neonacist koji tvrdi kako je jednom u svojoj sobi držai uokvirenu sliku Josepha Goebbelsa, sudjelovao u svojoj prvoj uličnoj tuči, majka mu je zapakirala ručak. tijekom zadnjih 12 godina moskovski MMA borac zvijezda je u usponu, nakon što se tučom probio kroz redove jedne od glavnih ruskih huliganskih grupa. No tog je dana bio poput školarca na svojoj prvoj ekskurziji, priča Nikitin. Njegova majka, koja je mislila da njen 22-godišnji sin ide gledati utakmicu, napunila mu je ruksak hranom i toplom odjećom, piše Guardian.
Nikitin se vozio šest sati autobusom do utakmice, ali nije kupio kartu. (Njegovi 'kolege' huligani šale se kako u zadnjih desetak godina nije niti pet puta bio na nogometnom stadionu). Od kad se njegova obitelj nekoliko godina ranije preselila iz Moskve u Njemačku, Nikitinovi su se interesi suzili na ekstremno desničarenje te nasilje. Nikitinov je lokalni tim otišao u posjetu Hamburgu, gradu čiji su ljevičarski navijači omiljena meta desničarskih huligana iz Koelna. Nikitinov hobiji jednostavno se spajaju baš na području nogometa.
Tuča i kaos
Oko ponoći, dok su se dva autobusa s navijačima Koelna približavala Hamburgu, netko je uzviknuo "Uvdje su!". Kroz prozor Nikitin je ugledao 30-tak hamburških huligana ispred vozila. Nešto je bilo čudno, 90-tak huligana iz Koelna znatno je brojčanu nadjačavalo malenu grupicu lokalnih. Borba neće biti fer. Nikitin je sišao s autobusa i otrčao do obližnjeg grmlja da amo spremi ruksak. Zatim je pogledao gore. Na zaštitnoj ogradi obližnjeg mosta ugledao je siluete - najmanje 70 ljudi, kao pojačanje onoj tridesetorki ispred autobusa. Zasjeda.
Nikitin se sjeća kako je trčao prema hamburškim huliganima. Izabrao je svoju prvu metu te ga udario šakom s leđa. Kad se čovjek iskrivio u šoku, nikitin je shvatio da je udario jednog od svojih "O, je*ote", viknuo je, "sori, sori, sori čovječe". borba je bila kaotična, u mraku je bilo teško razaznati timske boje, bedževe i šalove. U panici zbog želje da što prije ispravi svoju pogrešku, Nikitin je skočio na drugu siluetu i počeo ga udarati u glavu. No i ovo je bio navijač ih Koelna. Sad se već osjećajući potpuno neugodno ispod svoje fantomke, Nikitin je čekao nekakav znak. Onda je jedan od hamburških huligana potrčao prema njemu, vučući uvrede. Nikitin, opremljen rukavicama podstavljenim metalnim kuglicama, udario je napadača ravno u usta. Dok je ovaj padao na zemlju, Nikitin se spremao da zada slijedeći udarac, ali prije no što je uspio, drugi mu je huligan svukao fantomku i počeo mu udatati lice. Nikitin se oslobodio i počeo trčati prema autobusima, po zemlji po kojoj su ležali razbacani novčanici i telefoni. Na cesti ih je čekalo samo jedno vozilo, drugi je vozač pobjegao.
Dok je autopus kretao, Nikitin je promatrao ljude oko sebe, lica prekrivenih krvlju, te je osjetio nalet euforije, Nije prošlo neprimjećeno da je on bio jedan od posljednjih koji se ukrcao. Dok su mu vođe kimale s odobravanjem, Nikitin je osjetio prvi nalet, ne samo pripadanja, već i nečeg bližeg pozivu. "Mediji se pretvaraju da će ljudi poput mene završiti sami u zatvoru, ili kao alkoholičari, ili depresivni. Smatraju da je to neizbježna sudbina nacističkog nogometnog huligana. No to je laž."
Svjetska premijera u Francuskoj
U ljeto 2016., ruski nogometni huligani, do tada smatrani nekom vrstom provincijskih grubijana, stigli su na međunarodnu pozornicu tijekom europskog prvenstva u Francuskoj. Dana 10. lipnja 2016. oko 150 Rusa stiglo je u Marseille. Kretali su se u dobro organiziranim borbenim redovima i spremno dočekivali svakog engleskog navijača na kojeg bi naišli s ekstremnim nasiljem. Jednom su engleskom navijaču tako presječene ahilove tetive. Dva su Engleza završili u komi, od kojih je jedan ostao s paraliziranom stranom tijela (njegov navodni napadač je zbog pokušaja umorstva u veljači uhićen u Njemačkoj). A jedan je navijač otputovao doma u Englesku s komadićima stakla iz razbijene boce u vratu.
"Bilo je to nešto što nikada prije nisam vidio", rekao je viši policijski inspektor Steve Neill, jedan od nekolicine policajaca poslanih iz Engleske da tog dana pomađe francuskim kolegama. "Rusi su došli s ozbiljnom namjerom da vrše barbarsko nasilje. Bili su sjajno organizirani, vrlo učinkoviti. Prisustvovali smo nogometnom huliganstvu na potpuno novom nivou." Jedan od ruskih huligana koji je sudjelovao u tučnjavasma kasnije je izjavio francuskoj novinskoj agenciji "Englezi uvijek kažu kako su oni glavni nogometni huligani; mi smo otišli pokazati kako su Englezi curice."
Opasnost i za Rusiju
Neki su ruski političari tvrdili kako su zapadni mediji, kao i vlasti, neproporcionalno naglašavali huligane njihove zemlje (i dva su Engleza završila u zatvoru zbog sudjelovanja u nasilju). Zamjenik premijera Vitalij Mutko, ondašnji ruski ministar sporta, čak je sve nazvao i "namještalaljkom". Druge javne osobe iz rusije slavile su huligane zbog promoviranja snažnog imidža njihove zemlje u svijetu. "Ne vidim ništa loše u tome da se navijači međusobno bore", tvitao je Igor Lebedev, dopredsjednik ruskog parlamenta. "Baš suprotno: dobar posao dečki, samo tako nastavite!"
Tada se ruski predsjednik posprdno zapitao kako je 200 ruskih navijača moglo srediti "nekoliko tisuća Engleza". No Kremlj je već onda bio svjestan da bi ti ljudi mogli osramotiti naciju ako dođe do erupcije masovnog nasilja na Svjetskom prvenstvu 2018., te se vlada pokušala distancirati od huligana. Nakon sastanka s voditeljima vlastitih sigurnosnih agencija, Vladimir Putin je javno naglasio "potrebu učenja od francuskog iskustva". Ruska je policija dobila nove ovlasti da klasificira čak i manje prekršaje, poput bacanja petardi na nogometnim utakmicama, kao čin terorizma. Još u prosincu 2016. više od stotinu policajaca i pripadnika FSB-a, ruske tajne službe, izvršilo je racije na domove huligana. Uslijedila su uhićenja, a 200 huligan dobilo je sudske zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama do kraja Svjetskog prvenstva.
Ekstremna desnica i huligani
Huliganstvo je stiglo relativno kasno u ruski nogomet. Pojavilo se ranih 90-tih kao kopija više desetljeća starog engleskog primjera, s nasilnim ponašanjem, omiljenim markama odjeće i rasističkim povicima. U zemlji koja je izlazila iz sovjetskog sivila u potrazi za novim identitetom, huliganizam je nudio mladim ljudima poput Nikitina dozu umirujućeg nacionalizma, kao i hipermaskuliranu zajednicu koja je pružala status i nešto čemu su mogli pripadati. Huliganizam je uz to pružao i neku vrstu karijere kroz ruševine postsovjetske ekonomije. Političari, posebno oni s ekstremne desnice, vidjeli su u moskovskim nogometnim nasilnicima moguće silnu snagu nezadovoljnih birača, te su se počeli dodvoravati tim mladićima, organizirajući im besplatni prijevod na udaljene utakmice, plaćajući im da budu tjelohranitelji, pa čak i nudili plaćene stranačke položaje.
S vremenom se umjesto imitiranja Engleza počela razvijati nova kultura grubijana. U knjizi 'Among the thugs' (Među grubijanima), definirajučoj knjizi o engleskom huliganstvu, autor Bill Buford opisao je nogometnog huligana kao "debelu manifestaciju litara i litara piva i neizmjerivih količina čipsa s okusom špeka". Nasuprot tome, Rusi su se ostavili piva i počeli ozbiljno trenirati, i to ne samo u teretanama, već i dogovorenim tučama u lokalnim šumama. Na jednom od takvih okupljanja je Nikitin upoznao prve huligane i počeo učiti umijeće grupne tuče, prvo promatranjem, a onda i sudjelovanjem. Kako i drugi poput njega, kako mu je raslo samopouzdanje, počeo se natjecati, pa čak i organizirati MMA turnire. Kolektivno, ruski su huligani postajali sve profesionalniji. S druge strane, i borbe su postajale smrtonosnije. Tako je u studenom 2017. 30-godišnjak preminuo nakon što mu je slomljen vrat tijekom sukoba navijača Sibira iz Novosibirska i Jeniseja iz Krasnojarska.
Nacistički motivi postali su česti na tribinama. Koriste se neonacistički simboli poput keltskog križe, SS mrtvačke glave, kao i simboli desničarskog slavenskog neopaganizma. Njih prate povijesni nacistički slogani, poput 'Moja čast je moja lojalnost' – moto SS-a, kao i 'Jedem das Seine' – 'Svakome ono što zaslužuje' – njemačka poslovica koja je bila na ulazu koncentracijskog logora Buchenwald.
Promjena stava vlasti
Upravo je ova dobro istrenirana sila brutalno debitirala na međunarodnoj pozornici u Marseillesu. A što se Svjetsko prvenstvo više približuje to jača i pritisak na ruske huligane, posebno nakon što je objavljen BBC-ev dokumentarac u kojem tajno snimljen ondašnji vođa spartakovih Gladijatora, Vasilij 'Ubojica' Stepanov govori kako su moskovski huligani putinovi vojnici. Iako je film bio prepun pogrešaka, te je Nikitin stavljen u drugu grupu, a i sam Stepanov je rekao kako su njegove izjave krivo interpretirane, u Rusiji je film odjeknuo poput bombe. Svatko tko je sudjelovao u dokumentarcu morao se javiti lokalnoj policijskoj postaji kako bi potpisali izjave u kojima se navodi da ih je BBC prisilio da lažu pred kamerama. Prošle je godine Kremlj poslao po jednog agenta FSB-a u svaki od 11 moskovskih klubova da surađuju s 'časnikom za vezu' lokalne navijačke skupine, obično nekim višim huliganom, kako bi lakše kontrolirali njihove članove.
Za huligane koji su godinama imali podršku vlasti, ova promjena djeluje poput izdaje. "deset nas je godina vlada podržavala", kaže Aleksander Šprigin, koji sudjeluje u huliganskim tučama još od 1994. i koji je organizirao odlazak u Marseille 2016. "Nakon Francuske, vlada nas je prestala podržavati." Kako bi promjenio međunarodnu percepciju ruskih navijača, Kremlj je unajmio PR agencije koje su postavile takozvane pristojne navijače koji dijele slatkiše, topli čaj i deke na utakmicama i objavljuju vesele, slatke selfije na Instagramu. No unatoč tome, neki vjeruju da vlasti nastavljaju potiho podržavati huligane, iz straha da se i u Rusiji ne dogodi nešto slično ukrajinskom receptu, u kojem bi slučaju desničarski huligani izašli na ulice protiv vlasti.
No pretjerano fokusiranje na nasilje na Svjetskom prvenstvu zasjenilo je pravi značaj ruskog huliganizma. Dva su desetlječa ruske navijačke skupine stroj za novačenje i radikalizaciju mladića za ekstremnu desnicu, koja je usadila rasističku ideologiju usred kulturenogometa. Možda su prisiljeni na sklanjanje u podzemlje, no moćne navijačke skupine Rusije neće samo tako nestati, i trebati će desetljeća da bi se izbrisao njihov utjecaj.
