Već osam godina, još otkako je 2014. svrgnut proruski predsjednik Viktor Janukovič, a Rusija anektirala Krim te dirigirala pobunjenicima na istoku, Vladimir Putin ponavlja da samo želi mir i poštivanje dogovora.
Zadnjih godinu dana otkako rastu napetosti jednako uporno ponavlja da "Ukrajina mora poštivati sporazum iz Minska" i pregovarati s pobunjenicima.
Sada, priznavanjem samoprozvanih republika na istoku Ukrajine, sporazume i bilo kakve pregovore je učinio potpuno ništavnim, a slanjem "mirovnih snaga" de facto je okupirao istok najveće europske države.
Svijet gleda prema Ukrajini i Rusiji, a u nastavku su ključna pitanja i odgovori o krizi, koja je izdvojio BBC.
1. Je li Putin naredio invaziju?
Ruski predsjednik poslao je "mirovne snage", ali malo tko vjeruje da su one tamo kako bi čuvale mir. Australski premijer kaže da je ta ideja besmislica, a jedan ukrajinski general rekao je da je očito kako su to regularne snage. "Predsjednik Putin je podrapao mirovni sporazum sa susjednom Ukrajinom, priznajući neovisnost dvaju istočnih područja koja su zauzeli i okupirali pobunjenici koje podržava Rusija 2014.", kaže. To je bila godina kada je Rusija prvi put izvršila invaziju na Ukrajinu, zemlju od 44 milijuna stanovnika, zauzevši i potom anektirajući njenu južnu regiju Krim.
Predsjednik Joe Biden upozorio je da je ruski čelnik odlučio napasti "u narednim danima", a najnovije satelitske snimke pokazuju da su ruske snage raspoređene unutar devet do 19 milja (15-30 km) od granice. Osmogodišnji sukob u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas nikada nije završio, a Rusija bi mogla ubaciti još vojnika u te odcijepljene regije, ali bi mogla otići i korak dalje. Ima više od 150.000 vojnika raspoređenih u blizini ukrajinskih granica.
Predsjednik Putin je uvijek tvrdio da ne želi rat i da je spreman pregovarati, ali okončanje mirovnog sporazuma s Ukrajinom i priznavanje odcijepljenih područja čini daljnje razgovore nemogućim. Do sada je prijetio "odgovarajućim vojno-tehničkim mjerama" ako se ne ispune njegovi zahtjevi za "sigurnosnim jamstvima" sa Zapada.
Putin je upozorio Ukrajinu da će biti odgovorna za daljnje krvoproliće ako zemlja ne zaustavi neprijateljstva na istoku. No, već se dogodio niz insceniranih incidenata u regiji i bilo koji od njih mogao bi poslužiti kao povod za napad. Kada su čelnici pobunjenika naredili evakuaciju civila tvrdeći da je ukrajinska ofenziva neizbježna, pokazalo se da je apel snimljen dva dana ranije.
2. Zašto Rusija cilja Ukrajinu?
Rusija se dugo opirala okretanju Ukrajine prema Zapadu. Putin sada tvrdi da je Ukrajina marioneta Zapada, a "ionako nikada nije bila prava država". Njegov je temeljni zahtjev da Zapad jamči da se Ukrajina nikada neće pridružiti NATO-u, obrambenom savezu od 30 zemalja. Ukrajina graniči s EU-om i Rusijom. Kao bivša sovjetska republika ima duboke društvene i kulturne veze s Rusijom, ruski se tamo naširoko govori, Rusi čine i značajni udio u stanovništvu, ali otkako je Rusija izvršila invaziju 2014., ti su odnosi narušeni. Rusija je napala Ukrajinu kada je njezin proruski predsjednik smijenjen početkom 2014. Rat na istoku od tada je odnio više od 14.000 života.
3. Zašto je priznavanje samozvanih država opasno?
Do sada su ovim takozvanim narodnim republikama Donjeckom i Luganskom upravljali ruski sateliti. Prema Putinovu dekretu o priznanju, Rusija sada tamo može graditi vojne baze, ubacivanjem ruskih vojnika u područje koje svakodnevno svjedoči stotinama kršenja primirja, rizik od otvorenog rata postaje daleko veći. Glavni tajnik UN-a António Guterres osudio je rusko priznanje neovisnosti kao kršenje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine, a Zapad kaže da je to kršenje međunarodnog prava.
Dva mirovna sporazuma iz Minska iz 2014.-2015. s ciljem okončanja sukoba dala bi im poseban status unutar Ukrajine. Sporazumi nikada nisu ispunjeni, ali su pregovori još uvijek bili u tijeku, osobito su im bili predane Francuska i Njemačka. Sada izgledaju osuđeni na propast. Rusija je već pripremila teren, s neutemeljenim optužbama da je Ukrajina počinila "genocid" na istoku. Podijelila je oko 700.000 putovnica u područjima pod kontrolom pobunjenika, tako da može tvrditi da je svaka akcija usmjerena na zaštitu vlastitih građana.
4. Dokle će Rusija ići?
Velik dio pažnje usmjeren je na istok Ukrajine, gdje bi ruske trupe uskoro mogle biti na terenu. Predsjednik Biden tvrdi : "Vjerujemo da će ciljati ukrajinski glavni grad Kijev, grad s 2,8 milijuna nevinih ljudi." Iako je Moskva prethodno inzistirala na "nema ruske invazije", Rusija bi mogla mobilizirati vojnike na Krimu, Bjelorusiji i oko istočnih granica Ukrajine, piše BBC.
U teoriji, Rusija bi mogla pokušati zahvatiti Ukrajinu s istoka, sjevera i juga i svrgnuti demokratski izabranu vladu. Ali Ukrajina je posljednjih godina izgradila svoje oružane snage i Rusija bi se suočila s neprijateljskim stanovništvom. Načelnik američkog vrhovnog stožera Mark Milley rekao je da bi takav razmjer okupacije značio "strašan" scenarij sa sukobom u urbanim područjima.
Ruski čelnik ima druge mogućnosti: možda zonu zabrane letova ili blokadu ukrajinskih luka ili premještanje nuklearnog oružja u susjednu Bjelorusiju. Također može pokrenuti cyber-napade. Internetske stranice ukrajinske vlade pale su u siječnju, a dvije najveće ukrajinske banke pogođene su sredinom veljače.
5. Koliko daleko će ići Zapad?
Zapad je jasno dao do znanja da nema planova za slanje borbenih trupa u samu Ukrajinu pa će glavni odgovor biti sankcije Rusiji. Zemlje NATO-a ponudile su Ukrajini drugi vid podrške, u obliku savjetnika, oružja i poljskih bolnica. U međuvremenu, 5000 vojnika raspoređeno je u baltičkim državama i Poljskoj. Još 4000 vojnika moglo bi biti poslano u Rumunjsku, Bugarsku, Mađarsku i Slovačku.
6. Kako bi izgledale sankcije?
SAD kaže da će ciljati na ruske financijske institucije i ključne industrije; EU kaže da će ograničiti ruski pristup financijskim tržištima, a Ujedinjeno Kraljevstvo upozorilo je "oni u Kremlju i oko njega neće se imati gdje sakriti", uz ograničenja nametnuta ruskim tvrtkama u pristupu dolaru i funti.
Ruski plinovod Sjeverni tok 2 do Njemačke također je ugrožen. Završen je, ali još nije odobren od njemačkog regulatora. Konačni ekonomski pogodak bio bi odvajanje ruskog bankarskog sustava od međunarodnog platnog sustava Swift. Ali to bi moglo loše utjecati na američko i europsko gospodarstvo.
7. Što Putin želi?
Rusija je govorila o "trenutku istine" u redefiniranju svog odnosa s NATO-om i istaknula tri zahtjeva. Prvo, želi pravno obvezujuće obećanje da se NATO neće dalje širiti. "Za nas je apsolutno obvezno osigurati da Ukrajina nikada, nikada ne postane članica NATO-a", rekao je zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov.
Putin se požalio da se Rusija "više nema kamo povlačiti - misle li da ćemo samo sjediti prekriženih ruku?" Godine 1994. Rusija je potpisala sporazum o poštivanju neovisnosti i suvereniteta neovisne Ukrajine. Ali prošle godine je predsjednik Putin napisao poduži članak opisujući Ruse i Ukrajince kao "jednu naciju", a sada je tvrdio da je modernu Ukrajinu u potpunosti stvorila komunistička Rusija. Raspad Sovjetskog Saveza u prosincu 1991. vidi kao "raspad povijesne Rusije".
Predsjednik Putin također je ustvrdio da bi savez mogao pokušati povratiti Krim ako se Ukrajina pridruži NATO-u. Njegovi drugi temeljni zahtjevi su da NATO ne raspoređuje "udarno oružje u blizini ruskih granica", te da ukloni snage i vojnu infrastrukturu iz država članica koje su se pridružile savezu od 1997. godine. odnosno iz srednje i istočne Europe te Baltika. U stvarnosti, Rusija želi da se NATO vrati na svoje granice prije 1997. godine.
8. Što kaže NATO?
NATO je obrambeni savez s politikom otvorenih vrata novim članicama, a njegovih 30 država članica nepokolebljivo je da se neće promijeniti. Ukrajinski predsjednik pozvao je na "jasne, izvedive vremenske okvire" za pridruživanje NATO-u, ali nema izgleda da će se to dogoditi još dugo, kao što je njemačka kancelarka jasno rekla. Ideja da bi bilo koja sadašnja zemlja NATO-a odustala od svog članstva nije uopće izvediva.
U očima predsjednika Putina, Zapad je još 1990. obećao da se NATO neće proširiti "ni centimetra na istok", ali je to ipak učinio. Međutim, to je bilo prije raspada Sovjetskog Saveza, pa se obećanje tadašnjem sovjetskom predsjedniku Mihailu Gorbačovu odnosilo samo na Istočnu Njemačku u kontekstu ponovno ujedinjene Njemačke. Gorbačov je kasnije rekao da se u to vrijeme "o temi proširenja NATO-a nikada nije razgovaralo".
9. Postoji li diplomatsko rješenje?
Njemačka je optužila Rusiju da namjerno bez ikakvog razloga uništava mirovni proces u istočnoj Ukrajini. Čini se da nema načina da se obnovi taj međunarodni mirovni sporazum. Govorilo se o samitu Putin-Biden, ali se i to čini osuđenim na propast.
Rusija je željela sporazum sa SAD-om koji zabranjuje raspoređivanje nuklearnog oružja izvan njihovih nacionalnih teritorija. SAD je ponudio početak pregovora o ograničavanju projektila kratkog i srednjeg dometa, kao i o novom sporazumu o interkontinentalnim projektilima. Rusija je bila nezadovoljna odgovorom Zapada, ali je bila pozitivna prema "mehanizmu transparentnosti" međusobne provjere raketnih baza - dvije u Rusiji, te dvije u Rumunjskoj i Poljskoj.
