Svjetski ekonomski forum u švicarskom gradu Davosu prate stotine novinara snimatelja i fotografa. Njihove 'mete' su najveći i najmoćniji svjetski poslovni ljudi i političari. Ono što oni kažu i zaključe određuje budućnost svijeta.
Sudeći po broju novinara na Forumu, izgleda da im ništa ne može promaknuti. Međutim, nije tako, upravno je suprotno. Sudionici rasprava moraju se pridržavati posebnog koda čuvanja tajni, takozvanih Chatham House pravila. Ukratko, taj kodeks ponašanja propisuje da korisnici mogu dijeliti informacije koje čuju na raspravama, ali ne mogu otkriti niti jedan podatak o osobi od koje su čuli informaciju, niti mogu otkriti tko su bili ostali sudionici rasprave. Drugim riječima, novinarima je zabranjeno otkriti tko je što i kome rekao na sastancima tijekom Foruma. Kazna za kršenje kućnog reda je "trenutno otkazivanje daljnjeg sudjelovanja na Forumu".
Prednosti i mane Organizatori tvrde da takva pravila omogućavaju sudionicima veću otvorenost, iskrenost i produktivnost, te slabe samocenzuru koji bi sudionici imali kad bi znali da će njihove rasprave postati javne. Kritičari, s druge strane, naglašavaju preveliku tajnovitost i zatvorenost rasprava koje se tiču sudbine svjetske ekonomije.
Chatham House pravila stvorena su u Londonu 1927. godine za potrebe, poznatog međunarodnog think tanka (nezavisnog istraživačkog centara) Chatham House. Pravila su se mijenjala, dopunjavala i prilagođavala dva puta, 1992. i 2002. godine. Na njihovom web-stranicama u objašnjenjima stoji, između ostalog, da govornik uvijek može podijeliti s novinarima ono što je sam govorio, a postoji i naputak o korištenju Twittera. Tvitanje je tako dopušteno i za vrijeme izlaganja samo ako se u tvitovima ne otkriva, direktno ili indirektno, identitet govornika ili ostalih sudionika.
