Prošli mjesec je označio diplomatsku prekretnicu za kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Pozvao je vođe pet srednjoazijskih država u grad Xi'an na njihov prvi zajednički summit s Kinom. Doček, s proslavama dostojnima otvaranja Olimpijskih igara, bio je raskošan čak i prema kineskim standardima. Time je Kina službeno ušla u regiju koja se i danas često naziva, ispravno ili ne, rusko dvorište. Svečanosti i pohvale koje su Xi i njegovi gosti iz Kazahstana, Kirgistanu, Tadžikistanu, Turkmenistanu i Uzbekistanu izrekli jedni drugima, natjerali su neke promatrače da proglase sino-rusku utrku za srednju Aziju, u kojoj je Peking upravo ostvario pobjedu na štetu Kremlja, ističe u analizi Foreign Affairs.
U stvarnosti, kineske i ruske igre moći u Srednjoj Aziji su složene i suptilne. Kineski utjecaj raste, ali Peking je daleko od toga da zamijeni Moskvu kao pravog hegemona Srednje Azije. Osim toga, bilo kakva rivalstva su daleko manja u usporedbi s istim interesima i mogućnostima suradnje. Rusija možda postaje manji partner u sve dublje asimetričnom partnerstvu s Kinom, ali u Srednjoj Aziji još uvijek je dominantna sila i sve je više voljna surađivati s Kinom.
Ako širenje kineskog utjecaja u regiji otkriva nešto, to je da se srednjoazijske države, više od tri desetljeća nakon svoje neovisnosti od Sovjetskog Saveza, počinju pojavljivati kao regionalni politički akteri sami za sebe, a ne kao objekti sukobljenih interesa i ambicija velikih sila. Svih pet zemalja u regiji moraju se snaći u usponu Kine, ratobornoj Rusiji i produbljenom razdoru između ova dva susjeda i Zapada. U tu svrhu podržavaju Putina, ali ne okreću sasvim leđa Zapadu, i prihvaćaju Kinu dok istodobno osiguravaju uz pomoć Rusije. Peking i Moskva, pak, pažljivo kroče, s namjerom da udovolje interesima jedan drugoga i srednjoazijskih država.
Prevladavajuće mišljenje je da bi se Moskva i Peking mogli sukobiti, najvjerojatnije zbog sukobljenih interesa u Srednjoj Aziji. Prema tom gledištu, Kina iskorištava trenutak ruske slabosti uzrokovan katastrofalnom invazijom na Ukrajinu, a summit u Xi'anu bio je njen potez otvaranja.
Ruski utjcaj slabi, ali potezi se uglavnom svode na detalje
Bez sumnje, ruski globalni utjecaj je posljednjih godina oslabio, a Srednja Azija nije izuzetak. Uzmimo Kazahstan, gdje je nedavno istraživanje Gallupa pokazalo da više ljudi sada ne odobrava nego odobrava ruski utjecaj u inozemstvu - prvi put u povijesti zemlje. I iako vlade u regiji nisu uvele vlastite sankcije zbog rata u Ukrajini, uglavnom su se pridržavale zapadnog režima sankcija. Ali takva odstupanja od moskovske agende su pragmatični činovi ekonomske samoodrživosti, a ne znakovi stvarnog prekida.
POGLEDAJTE VIDEO: Vidmarović o zaoštravanju odnosa između SAD-a i Kine
Samo tjedan dana prije summita u Xi'anu, sva petorica srednjoazijskih vođa putovala su u Moskvu na godišnju vojnu paradu Dana pobjede. Dojam stajanja uz ruskog predsjednika Vladimira Putina kako bi proslavili sovjetsku pobjedu u Drugom svjetskom ratu dok on vodi rat u susjednoj Ukrajini nije promakla njegovim gostima. Ali vjerojatno su odlučili da je prisustvovanje sigurnija oklada, sigurni da neće riskirati zapadnu kaznu zbog sudjelovanja u paradi, ali nesigurni kako bi Putin, koji ih je osobno pozvao, reagirao na ignoriranje.
Od početka rata, Moskva se pobrinula da povremeno podsjeti svoje susjede na njihovo mjesto u regionalnoj hijerarhiji. Na brojnim su se prigodama, počevši od prošlog ljeta, privremeno zatvarale kaspijske naftovode koje prolaze kroz ruski teritorij i služe kao vitalna veza za kazahstanske izvoze nafte prema Europi. Iako su ruske vlasti u većini tih slučajeva navodile tehničke probleme ili okolišne probleme slabe vjerodostojnosti, prekidi su se često činili nakon što je kazahstanska vlada naljutila Kremlj.
Moskva ima još mnogo poluga utjecaja. Ključan je izvor osnovnih dobara za Kazahstan i Kirgistan, svoje susjede u Eurazijskoj ekonomskoj uniji. Ruska trgovina sa Srednjoazijskim zemljama raste, porasla je za 20 posto u 2022. Kada je Rusija privremeno zabranila izvoz šećera i brašna na početku rata, to je pridonijelo deficitima u proračunu i rekordnoj inflaciji u regiji. U međuvremenu, Srednjoazijski stanovnici i dalje se sele u Rusiju u potrazi za poslom: prema ruskome Ministarstvu unutarnjih poslova, u 2022. godini stiglo je više od deset milijuna srednjoazijskih radnih migranata, što je dva milijuna ljudi više nego prethodne godine.
Dobro premreženi zajedničkim naslijeđem
Temelj tih ekonomskih veza je duboko povjerenje koje veže političke elite u cijeloj regiji. U Srednjoj Aziji, kao i u Putinovoj Rusiji, moć je uglavnom u rukama sijedih muškaraca koji su odrasli u Sovjetskom Savezu. Poznaju se desetljećima i govore isti jezik, i kulturno i doslovno, jer su svi tečni na ruskom jeziku. Prvi put za nove vođe i visoke dužnosnike gotovo uvijek je putovanje u Moskvu.
Sve češće, ruski dužnosnici vraćaju uslugu. 2022. godine, po prvi put nakon dugo vremena, Putin je posjetio svih pet srednjoazijskih zemalja u jednoj godini. Gotovo svi članovi ruskog Vijeća sigurnosti obavili su slična putovanja od invazije na Ukrajinu, kao i utjecajni ruski poslovni lideri. Nekoliko nedavnih medijskih istraga pokazalo je da se iza ovih prijateljskih neformalnih razmjena kriju koruptivne sheme kojima Moskva pomaže financiranje vladajućih elita u Srednjoj Aziji.
Slijede Putinov autoritativni model
Ništa manje trajna je i ruska uloga kao modela autoritarne stabilnosti. U posljednjih nekoliko godina, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan su donijeli restriktivne zakone koji vrlo sliče ranijim ruskim prototipovima, od zabrana "LGBT propagande" do pooštrenih kontrola neovisnih medija i nevladinih organizacija koje surađuju s zapadnim institucijama.
Općenito, Rusija još uvijek ima značajnu meku moć u cijeloj Srednjoj Aziji. Pro-Kremljski ruski mediji i dalje šire propagandu po gradovima u regiji, i to ne bez uspjeha: reputacija Rusije možda je pretrpjela udarac, ali prema nedavnom istraživanju Central Asia Barometera, 23 posto Kazahstanaca i dalje krivi Ukrajinu za rat (27 posto smatra da je Rusija odgovorna, a polovina ispitanika je neodlučna). U Kirgistanu, 30 posto krivi Ukrajinu, dok samo 19 posto smatra da je Rusija odgovorna.
Kao tvrdnja o srednjoazijskom rivalstvu između Kine i Rusije, potrebno je postaviti nekoliko pitanja. Je li Kina doista u mogućnosti zamijeniti Rusiju kao najmoćniju silu u regiji? Ili je, naprotiv, rusko-kineska koordinacija i suradnja daleko veća od povremenih napetosti koje se pojavljuju na površini?
Kina gura gospodarstvo, Rusi drže politiku i sigurnost
Kineski utjecaj u Srednjoj Aziji neosporno raste. Kina je najveći trgovinski partner svih pet srednjoazijskih zemalja, a većina njih ovisi o Kini za infrastrukturne projekte, investicije i trgovinu. Kina je glavni izvor kredita za vlade u regiji, a njena inicijativa "Jedan pojas, jedan put" ima snažan utjecaj na regionalne ekonomske integracije.
Peking također aktivno koristi regionalne platforme poput Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS) i Konferencije o interakciji i mjerama povjerenja u Aziji (CICA) kako bi produbio veze s srednjoazijskim državama. Istovremeno, Kina nastoji iskoristiti političke prilike koje su se pojavile nakon invazije na Ukrajinu kako bi se pozicionirala kao stabilan i predvidljiv partner.
Međutim, ruski utjecaj u regiji je još uvijek duboko ukorijenjen i teško ga je zamijeniti. Moskva ostaje ključan sigurnosni igrač u Srednjoj Aziji, a njen vojni i obavještajni aparat ima snažne veze s vladama i sigurnosnim strukturama u regiji. Rusija je također glavni dobavljač oružja za srednjoazijske države i održava vojne baze u Kirgistanu i Tadžikistanu. Rusija također ima prednost jezične, kulturne i povijesne bliskosti s regijom. Ruski jezik i kultura ostaju važni u obrazovanju i medijima, a ruska dijaspora igra značajnu ulogu u gospodarstvu i društvenom životu srednjoazijskih zemalja.
Države iskorištavaju rivalitet dva diva
Možda je najvažnija dimenzija rusko-kineske suradnje u Srednjoj Aziji upravo koordinacija i dijalog. Iako postoje povremene napetosti i nesuglasice između dviju sila, ruski i kineski lideri redovito se sastaju i usklađuju svoje politike prema regiji. Putin i Xi Jinping održali su nekoliko sastanaka na kojima su razgovarali o Srednjoj Aziji i pokušali riješiti eventualne razlike.
Srednjoazijske države također su svjesne važnosti održavanja ravnoteže između Rusije i Kine te iskorištavaju koristi iz njihovih rivaliteta. One pokušavaju izvući najbolje od oba svijeta, koristeći kineske investicije i trgovinu za razvoj gospodarstva, ali se i oslanjaju na rusku sigurnosnu i političku podršku.
U konačnici, umjesto da se gleda kao zamjena, kineski i ruski utjecaj u Srednjoj Aziji često djeluju komplementarno. Kina je ekonomski motor regije, dok Rusija pruža sigurnost i političku podršku. Ta koordinacija i ravnoteža interesa omogućuju dvjema silama da zadrže snažan utjecaj u Srednjoj Aziji i zajednički oblikuju regionalnu političku i ekonomsku dinamiku.
