Hrvatska ima svoju armensku dijasporu, doduše ima ih samo 40. Gošća Direkta je Katarina Oganesyan, glasnogovornica zajednice Armenaca u Hrvatskoj.
Ima li svijet realnu sliku o tome što se događa na Kavkazu. Sa svih strana stižu proturječne informacije.
Slika je dosta jasna, no poruka svih Armenaca je malo poznata. Mi ne tražimo pomoć, nego samo podršku da se ne dogodi genocid Armenaca, a nažalost to se događa.
Kakve vi vijesti primate s armenske strane?
Trenutno zadnje vijesti da azerbajdžanska strana napada Armeniju.
Koliko je prema onome što vi znate u Azerbejdžanu jaka propaganda. Oni ne objavljuju podatke o poginulima...
Ne objavljuju ništa, oni imaju tešku propagandu. Imaju fore da prevedu neki tekst na armenski uz pomoć google translatea i pišu zlobne komentare. No, mi ne reagiramo na te glupu propagandu.
I osobno ovaj rat utječe na vas, vaši rođaci u Armeniji sada moraju u vojsku. Mobilizacija je krenula.
Kod nas je obvezan vojni rok, čim se napuni 18 godina ide se u vojsku. U ovom trenutku niti jedna armenska obitelj nema nekoga tko ne ratuje. Puno toga se pokrenulo, ali i puno Armenaca dolazi izvana, svi idu u rat.
Dugo već traje spor Armenije i Azerbejdžana o tom
teritoriju.
Bojim se da se situacija neće smiriti, mi se borimo do kraja, a
Azerbejdžanci s podrškom Turske isto će se boriti do kraja, Nama
je samo cilj zaštiti svoj narod i zemlju, koja nam je jedino
ostala.
Kao da ima nekih sličnosti između hrvatskog i armenskog naroda. oboje male zemlje, koje su se dugo i teško borile da zadrže svoj identitet u ne baš povoljnom okruženju. Vidite li vi sličnosti?
Armenci su kao i cijela dijaspora jako vezani između sebe i kao da su povezani nekim nevidljivim nitima, mislim da tako osjećaju i Hrvati. U teškim trenucima skupljamo u jedno, i sami to znate imali ste rat i znate kako je to. Dijaspora je velika i radimo što možemo, a sada je važna podrška da spriječimo genocid.
