Katalonci su počeli izlaziti na prijevremene parlamentarne izbore čijim održavanjem započinje novo poglavlje u najvećoj političkoj krizi u Španjolskoj u zadnjih 36 godina.
Oko 5,5 milijuna stanovnika pokrajine na sjeveroistoku izlazi na birališta na kojima je prije dva mjeseca zabilježeno nasilje tijekom policijskog sprečavanja referenduma o nezavisnosti Katalonije. Organizatori zabranjenog referenduma, suprotnog španjolskom ustavu, nalaze se u pritvoru, na uvjetnoj slobodi ili poput smijenjenog predsjednika vlade Carlesa Puigdemonta u Belgiji.
Španjolska vlada vjeruje da će na izborima izgubiti zagovornici nezavisnosti, nakon čega bi uklonila privremene izvanredne mjere u Kataloniji, uvedene prvi put nakon uvođenja demokracije u tu mediteransku zemlju 1978. godine. Ministarstva u Madridu preuzela su upravljanje katalonskom administracijom nakon što je 27. listopada u katalonskom parlamentu izglasana nezavisnost.
Nema konsenzusa
Sazivanje prijevremenih izbora u kratkom roku zagovornicima nezavisnosti nije dalo vremena za novi konsenzus o zajedničkom izlasku. Koalicija „Zajedno za Da“, koja je nakon pobjede na zadnjim izborima 2015. dovela Kataloniju na rub odvajanja od Španjolske, sada izlazi podijeljena. Republikanska ljevica Katalonije (ERC) i desni centar Katalonska europska demokratska stranka (PDeCAT), koje su činile tu koaliciju, natječu se odvojeno.
Vođa PDeCAT-a Carles Puigdemont je u Belgiji i ako se vrati u Španjolsku bit će uhićen zbog pobune. Predsjednik ERC-a Oriol Junqueras nalazi se u pritvoru pored Madrida te mu nije odobreno puštanje na uvjetnu slobodu. Puigdemont i Junqueras bili su predsjednik i potpredsjednik vlade Katalonije. Ostaje nepoznato što će se dogoditi pobijedi li ERC s Junquerasom na čelu liste ili novooformljena koalicija „Zajedno za Kataloniju“ na čijem je čelu Puigdemont.
Treća i manja stranka za nezavisnost, antikapitalistička Kandidatura narodnog jedinstva (CUP), zahvaljujući kojoj su pobornici nezavisnosti u posljednje dvije i pol godine imali prevagu u parlamentu sa sjedištem u Barceloni, također izlazi sama na izbore.
Ove tri stranke imale su 72 od 135 zastupnika, što im je omogućavalo donošenje i usvajanje zakona koji su Kataloniju dovele na naslovnice svjetskih medija. Za natpolovičnu većinu potrebno je 68 zastupnika.
Mobilizacija građana
Snage za ujedinjenu Španjolsku odlučno su krenule po taj broj mjesta moblizirajući građane. No niti one ne izlaze udružene u jedan blok. Stranka centra Građani, nastala na protivljenju nezavisnosti, prerasla je 2014. na nacionalnu razinu te je sada četvrta po veličini stranka u Španjolskoj. Ona je najjača snaga ujedinjene Španjolske u Kataloniji. Nakon nje tu su stranka lijevog centra PSOE i Narodna stranka desnog centra, koje upravljaju Španjolskom posljednja četiri desetljeća. Niti jedna od njih, međutim, ne pobjeđuje u Kataloniji niti je favorit na ovim izborima.
Sve ankete ukazuju na potpuno neizvjestan rezultat. Niti jedna stranka samostalno ne dobiva potrebnu većinu od 68 zastupnika. Najizgledniji pobjednik je Katalonska republikanska ljevica, no da bi mogla nastaviti proces prema samostalnosti bit će joj potrebna podrška ostalih stranaka. Za vrat joj, međutim, pušu Građani kao predvodnik unionista.
Katalonija, gdje se proizvede oko 25 posto svih roba i usluga u Španjolskoj, mogla bi tjednima biti bez nove vlade dođe li do neriješenog rezultata.
