Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović posjetio je izbjeglički kamp kod turskog Nizipa te poručio kako se uvjerio u napore koje Turska ulaže u zbrinjavanje izbjeglica iz Sirije. Riječ je o kampu kontejnerskoga tipa uz obale rijeke Tigris, organiziranom kao naselje sa školom, vrtićem, bolnicom, trgovinom.
Djeca ondje ne znaju da postoje sela, gradovi, zidane kuće i sretna obitelj. Rođeni su u kampu za izbjeglice Nizip. Kako nam je potvrdio upravitelj kampa Mehmet Ozdeniz, u kampu je trenutno 3.750 gostiju od čega je 2.058 djece.
Nikada nisu vidjeli ni pikule, vrijeme krate igrajući se čepovima od plastičnih boca.
Za život im se pruža ono osnovno. Na policama dućana su riža, ulje, brašno i jaja. Živi se skromno - bez struje, vode te 43 eura mjesečno po glavi stanovnika, a u sklopu kampa su škola i bolnica.
"Svaki dan dođe oko dvadeset djece, ponekad i njih 30 do 40, s gastroenterološkim problemima. Preko zime najčešće bolesti su infekcije dišnih sustava", kazao nam je pedijatar u kampu Ahmad Almajar.
Odrasli tijekom dana mogu izlaziti iz kampa. Mnogi od njih koriste tu priliku kako bi se zaputili dalje prema Europi. Kamp se nalazi uz Eufrat, pokraj njega još jedan. Veći, šatorsko naselje.
Ministar Božinović u jednom od kontejnera posjetio je jednu sirijsku obitelj. Razgovarali su desetak minuta. Gotovo svaki kontejner uređen je unutra, postavljene su tapete, tepisi i namještaj.
"Oni bi se sigurno htjeli vratiti u Siriju što je prije moguće. Ako to prilike budu dopuštale", kazao je Davor Božinović. Ministar je s najmlađima igrao i odbojku.
Posjet drugom izbjegličkom kampu
Nakon toga put nas je odveo u drugi izbjeglički kamp - Killis. Može se vidjeti pogled na kamp s vrha Minareta. U njega stane grad veličine Petrinje. Trenutno je ovdje 4.300 ljudi.
Svi oni iz svojih kontejnera gledaju na domovinu, brdo na kojemu stojimo je u Siriji.
"Bogu hvala ovdje smo sretni, sigurni smo pa bismo voljeli duže ostati ovdje. Ubuduće bih volio naučiti turski, a onda ako bih mogao naći posao... Htio bih ostati ovdje", priznaje izbjeglica Veli Zuai.
Hrvatska je do sad iz ovih kampova primila 152 osobe. Oni su integrirani u društvo, rade i školuju se. Uskoro bi još obitelji iz Sirije trebalo dobiti svoj dom negdje u Hrvatskoj.
Izbjeglički kampovi zapravo su gradovi male djece. Oni koji su punoljetni i mobilni krenuli su na svoj put prema Europi. U kampovima su ostali uglavnom žene i djeca.
40 kilometara dalje od njihovih kontejnera, u devastiranoj provinciji Alepp koja je nekada bila pod ISIL-om, počela je obnova. No pitanje je hoće li ova djeca doista imati priliku graditi svoj život u domovini odakle su njihovi roditelji morali bježati.