U nedjelju britanski milijarder Richard Branson
prizemljio se bez poteškoća u Novom Meksiku nakon nekoliko minuta
provedenih na granici svemira u letjelici Virgin Galactic. Time
je ostvario životni san, ali i važan prvi korak za razvoj
svemirskog turizma.
Više od 15 godina Virgin Galactic je radio na tome da počne s prijevozom putnika do ruba svemira i natrag. To je bio dugačak i vijugav put do ostvarenja sna Richarda Bransona.
Početkom devedesetih proslavljeni zrakoplovni inženjer Burt Rutan postavio je izazov - dizajnirati svemirski avion. Ishod njegovih napora bila je letjelica nazvana SpaceShipOne. Dana 21. lipnja 2004., njegova je letjelica dostigla povijesnu prekretnicu, izvodeći prvi privatni financirani svemirski let.
Naime, tog je dana nadmašila visinu od 100 kilometara, koju se smatra granicom svemira (tzv. Kármánova linija). Letjelicom je pilotirao Mike Melvill, koji je ujedno bio i jedini član posade tog dana.
Letjelica SpaceShipOne tim je letom postala prvi privatni svemirski brod u povijesti. Raspon krila iznosio joj oko 8 metara, a prazna je imala masu samo oko 1.200 kilograma, poput prosječnog automobila.
Industrija svemirskog turizma
Tijekom još nekoliko uspješnih letova, letjelica je također osvojila i nagradu od 10 milijuna dolara koju je uspostavio svemirski poduzetnik Pete Diamandis, kako bi pomogao pokrenuti industriju svemirskog turizma.
Sir Richard Branson, osnivač grupe tvrtki Virgin, također je sve pozorno pratio. U rujnu 2004. najavio je da će nuditi komercijalne letove u svemir koristeći vozila temeljena na SpaceShipOneu.
U pratnji Burta Rutana rekao je: "Nadamo se da ćemo tijekom sljedećih godina stvoriti tisuće astronauta i oživjeti njihov san da odozgo vide veličanstvenu ljepotu našeg planeta, zvijezde u punom sjaju i nevjerojatan osjećaj bestežinskog stanja".
Ubrzo nakon toga njih dvojica osnovala su tvrtku Spaceship Company i u to vrijeme Virgin je planirao ljudi voditi u svemir do 2007. godine. Ali trebalo je usavršiti raketni brod, naime letjelica koja je osvojila nagradu bila je dizajnirana za prijevoz samo pilota, a Richard je istodobno htio prevoziti osam ljudi - šest putnika i dva pilota.To je zahtijevalo da Virginin raketni brod bude puno veći od svog prethodnika.
Strašna tragedija
U rujnu 2006., dvije godine nakon konferencije predstavljena je maketa SpaceShipTwo u New Yorku. Objasnili su kako će se putnici koji plaćaju moći otkopčati sa svojih mjesta i izvoditi salta u mikrogravitaciji. Sve je to stvorilo impresivnu sliku iskustva za kupce koji plaćaju. No, iza kulisa stvari nisu uvijek bile tako optimistične.
U srpnju 2007. dogodila se tragedija kada su trojica zaposlenika Scaled Compositesa poginula, a još trojica teško ozlijeđena u eksploziji tijekom ispitivanja komponenata raketnog motora za SpaceShipTwo.
Nakon nesreće, Scaled Composites prebacio je razvoj motora u drugu tvrtku, Sierra Nevada Corporation.
Prva letjelica SpaceShipTwo, nazvana VSS Enterprise, započela je program testiranja 2010. Prvi let VSS Enterprisea s pogonom trebao je biti u travnju 2013. Letjelicom je upravljao Mark Stucky, a Mike Alsbury kao kopilot, postizalo je nadzvučnu brzinu iznad pustinje Mojave.
"Danas smo vidjeli povijest kako nastaje i ne bih mogao biti ponosniji na sve koji su sudjelovali", rečeno je.
Međutim, Virgin Galactic nije bio zadovoljan vibracijama koje su dolazile od prototipova motora, a 2014. je prekinuo vezu sa Sierrom Nevadom. U listopadu 2014. VSS Enterprise poletio je sa svemirske luke Mojave na 55. probni let letjelice. Trebalo je testirati novo gorivo na bazi plastike.
Međutim, 11 sekundi nakon što je pušteno sa svog nosača, vozilo SpaceShipTwo VSS Enterprise se raspalo. Tragično je stradao kopilot Mike Alsbury. Pilot Pete Siebold preživio je nesreću s ozbiljnim ozljedama. Kako se letjelica raspadala, pustio je remene na svom sjedalu. Dok je padao u nesvijest kroz zrak, padobran mu se automatski aktivirao i sigurno je sletio u pustinju.
Istraga Nacionalnog odbora za sigurnost prijevoza (NTSB) zaključila je da se jedno od 'pera' vozila, koje je usporavalo spuštanje prema tlu nakon što je doseglo svemir, prerano aktiviralo. To je uzrokovalo pucanje letjelice.
Dvojbena granica
Nakon nesreće, Sir Richard je novinarima obećao da će, ako se problem koji je uzrokovao pad biti riješen, letjelica biti apsolutno sigurna da san živi dalje. Drugi svemirski avion Virgin Galactic predstavljen je u veljači 2016. Njegov naziv, VSS Unity, odabrao je britanski fizičar prof. Stephen Hawking.
Nakon brojnih letova klizanjem i pogonom, Unity je prvi put stigao do ruba svemira 13. prosinca 2018.
Svemirska letjelica premašila je nadmorsku visinu od 80 km, a neke organizacije smatraju to svemirom. Sir Richard konačno je sjeo na mjesto VSS Unity u srpnju 2021. godine, u letu koji je dosegao visinu od oko 85 km.
Međutim, najpriznatija granica gdje svemir započinje je linija Karman, 100 km iznad zemlje. To je znak koji je priznao Fédération Aéronautique Internationale (FAI), Međunarodna zrakoplovna federacija.
Suparnik Sir Richarda u svemirskom turizmu, osnivač Amazona Jeff Bezos, baš na tome bazira svoj uspjeh i tvrdi da njegova letjelica - New Shepard - će prevoziti putnike iznad linije Karman.
Bezos treba poletjeti 20. srpnja, vlastitom raketom, zvanom New Shepard, a razvila ga je njegova tvrtka Blue Origin. Ta je tvrtka ovaj tjedan čak objavila koje su njezine prednosti u odnosu na Virgin Galacic no Bezos je ipak na Instagramu poželio Richardu Bransonu "uspješan let".
