Tek nešto više od polovice planiranih aktivnosti iz Programa hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije je ostvareno, pokazala je neovisna analizu uspješnosti hrvatskog predsjedanja Vijećem EU koju je za Gong pripremio profesor s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Igor Vidačak.
Analiza osim toga pokazuje da je za manje od pet posto akata planiranih u radnom programu Europske komisije postignut dogovor u Vijeću pod hrvatskim vodstvom. U usporedbi s rumunjskim i finskim predsjedništvom Vijeća napredak u usuglašavanju stavova u redovnom zakonodavnom postupku je očekivano slabiji, a dinamika međuinstitucionalnih pregovora znatno usporena ponajprije zbog pandemijske krize, ali i kašnjenja u iznalaženju sporazuma o višegodišnjem financijskom okviru EU.
Pozitivnim se, između ostalog, može ocijeniti napredak u politici proširenja EU, usuglašavanju stajališta Vijeća o konferenciji o budućnosti EU, ali inicijative za ponovnim pokretanjem pregovora o pristupanju Vijeća Registru transparentnosti EU. S druge strane, slabosti u radu hrvatskog predsjedanja su ponajprije vezane uz teme poput vladavine prava odnosno odbijanja višestrukih zahtjeva za stavljanjem teme vladavine prava u Mađarskoj na dnevni red Vijeća – što je značajni odmak od postupanja Finske gdje je vladavina prava bila jedan od ključnih prioriteta.
Općenito slab napredak u usuglašavanju sektorskih zakonodavnih prijedloga koji se tiču budućeg višegodišnjeg financijskog okvira stavlja veliki pritisak na njemačko predsjedanje koje će morati finalizirati ključne zakonodavne akte o kojima ovisi nesmetan nastavak financiranja projekata iz EU fondova u državama članicama nakon 2020.
Ova analiza je ponovno iznijela na vidjelo neprimjerenu tajnost i zatvorenost procesa međuinstitucionalnih pregovora (trijaloga) u redovnom zakonodavnom postupku EU, što je u suprotnosti s presudama Europskog suda, ali i brojnim preporukama Europskog ombudsmana.
Za očekivati je ipak da je ovo iskustvo šestomjesečnog predsjedanja Vijećem EU osnažilo kapacitete hrvatske javne uprave za boljom komunikacijom o europskim poslovima sa zainteresiranom javnošću u Hrvatskoj u sljedećem razdoblju.
Konačno, namjera je analize potaknuti javnu raspravu o učincima rada hrvatskih predstavnika u Vijeću EU te veću odgovornost i otvorenost u upravljanju europskim poslovima. Cjelovit tekst analize pronađite OVDJE.
