oni su odbili otići /

Život u Černobilu, najopasnijem mjestu na svijetu: 'Možda nas radijacija ubije, ali spavamo mirno'

Image
Foto: Shutterstock

Na području "Zabranjene zone" živi 130 do 150 stanovnika

4.6.2019.
12:15
Shutterstock
VOYO logo

Nakon nuklearne katastrofe u Černobilu 26. travnja 1986. godine i eksplozije u reaktoru 4 došlo je do radijacijskog zračenja koje je bilo 400 puta jače od onoga koje su izazvale nuklearne bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki. Međutim, područje Pripjata na kojem se nalazi Černobil nije evakuirano odmah usprkos izvješćima da su mnogi stanovnici osjećali fizičke posljedice radijacije u vidu glavobolja, povraćanja i opeklina.

Image

Katastrofa koja je iza sebe ostavila smrt, bolest i mutante: 5 neobičnih stvari koje niste znali o Černobilu

Image

Katastrofa koja je iza sebe ostavila smrt, bolest i mutante: 5 neobičnih stvari koje niste znali o Černobilu

Tek nakon tri dana stigla je naredba iz Kijeva da uzmu samo najpotrebnije i napuste Pripjat. „Zabranjena zona“ uspostavljena je tek nakon 10 dana i to u radijusu od 30-ak kilometara uz pomoć vojske tadašnjeg SSSR-a. Od tada je zona proširena na 1600 kvadratnih kilometara, uglavnom u Ukrajini, ali manjim dijelom i u Bjelorusiji, kako bi se ljude zaštitilo od posljedica radioaktivnog taloženja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Usprkos velikoj opasnosti i upozorenjima, neki stanovnici odlučili su se vratiti u svoje domove u „Zabranjenoj zoni“. Riječ je uglavnom o dvjestotinjak starijih stanovnika koji su živjeli u području Pripjata od svojeg djetinjstva. Odbili su trajno otići iz svojih domova. Prosječna starost tih „ilegalnih samonaseljenika“ bila je 63 godine 2007., a vlasti su im neslužbeno odobrile da nastave tamo živjeti, međutim, mlađi stanovnici su trebali iseliti.

Oni koji su ostali u svojim kućama, uzgajaju povrće i voće, love ribu u rijeci Pripjat i skupljaju gljive usprkos tome što je sve oko njih kontaminirano!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jevgenij Markevič, 78-godišnji bivši učitelj, objasnio je prije tri godine zašto nikad neće otići.

„Želim živjeti samo u Černobilu. Ne mogu objasniti zašto ljudi žele ostati. Slijede svoje srce? Nostalgija? Tko zna. Dom je dom. Nismo mi odabrali živjeti u sjeni nuklearne elektrane, niti smo imali veze s eksplozijom. No, ovo je mjesto kojem pripadamo“, rekao je Markevič, a prenosi Express.co.uk.

Stanovnici koji danas žive u 11 sela u „Zabranjenoj zoni“ dobivaju pomoć od države iako njihov status nije legaliziran. Jednom tjedno dolazi im kamion kako bi ih opskrbio namirnicama poput riže, brašna i tjestenine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

BBC je napravio priču o obitelji Marine Kovalenko koja je sa svojim kćerima Irinom i Olenom stigla u Steščinu (Steshchyna) 2014. godine bježeći od rata u Ukrajini. Došle su do kućice tako što su se brinule o  vlasniku koji nije htio napustiti to područje, a nakon što je on preminuo, lokalne vlasti su im prepustile derutnu nekretninu. Sretne su jer imaju osigurane plin te struju, no vodu zbog zagađenja moraju stalno prokuhavati. Prehranjuju se uzgajajući perad, koze i zečeve, a od države dobivaju mjesečnu pomoć u iznosu od 183 dolara.

„Možda nas radijacija ubije. No, bar nitko ne puca na nas. Bolje je umrijeti od radijacije nego od rata. Bitno mi je da iznad glava moje djece ne lete bombe. Spavamo mirno“, rekla je Marina za BBC. U zabranjenom području živi između 130 i 150 stanovnika, uglavnom žena i to starijih od 75 godina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Podsjetimo, do nesreće u Černobilu došlo je za vrijeme sigurnosnog pokusa u elektrani koji je pošao po zlu. Oblaci radijacije proširili su se diljem Europe, ali i mnogo dalje. 116 tisuća ljudi s područja je evakuirano nakon nekoliko dana, a još 234 tisuće u nekoliko narednih mjeseci. Sjećanje na najveću nuklearnu katastrofu aktualizirala je HBO-ova miniserija "Černobil" koja je oduševila gledatelje. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo