Katastrofa koja je iza sebe ostavila smrt, bolest i mutante: 5 neobičnih stvari koje niste znali o Černobilu

Oko 30.000 ljudi bilo je u okolici nuklearke Černobil kada je 26. travnja 1986. eksplodirao reaktor. Oni koji su bili izloženi radijaciji ozračeni su jačinom od 45 rema što je podjednako radioaktivnosti kojoj su bili izloženi preživjeli u Hiroshimi nakon atomske bombe 1945. Iako količina zračenja od 45 rema nije dovoljna za radijacijsku bolest (javlja se s 200 rema), podiže opasnost od obolijevanja od raka za 1,8 posto.

No, kumulativna doza radijacije od černobilske katastrofe (radijacijske čestice išle su čak do SAD-a) bila je 10 milijuna rema, što znači čak još 4000 smrtnih slučajeva od karcinoma, procijenili su Međunarodna agencija za atomsku energiju i Ujedinjeni narodi.

Eksplozija u nuklearnom reaktoru bila je ogromna, no najveće posljedice uslijedile su u prvih nekoliko tjedana i to od radijacije. Radijaciju poznati fizičar Richard Muller i profesor na Sveučilištu Kalifornija opisuje kao šrapnele koji lete nakon eksplozije bombe. Samo 15 minuta nakon eksplozije u Černobilu, radioaktivnost je pala na četvrtinu svoje početne vrijednosti: nakon jednog dana na petinu, nakon tri mjeseca na manje od jedan posto.

„Međutim, ti radijacijski mjehurići postoje i danas. Najveća količina otišla je u zrak, a samo je radijacija u blizini tla utjecala na ljude“, pojasnio je Muller u svojoj knjizi "Physics for Future Presidents: The Science Behind the Headlines".

Uslijed eksplozije u nuklearki je došlo i do požara. Vatrogasci koji su ga gasili bili su izloženi visokim dozama zračenja, a deseci su umrli od trovanja. Gasitelji su ozračeni sa kvadrilijun (milijun na četvrtu potenciju) gama zračenja. No, što to znači? Gama zrake su radijacijsko zračenje koje nastaje uslijed atomskog oružja, „prljavih bombi“ i eksplozije nuklearnih reaktora. U svakom remu radijacije ima oko 10 bilijuna gama zraka.

Osoba čije cijelo tijelo bude ozračeno s dozom od 100 rema vjerojatno neće imati nikakvih posljedica. S 200 rema, čovjek može dobiti radijacijsko trovanje, a posljedice su slične s onima koje imaju osobe koje primaju kemoterapiju – gubitak kose, mučnina, depresija... Oni koji su ozračeni s 300 rema, kao vatrogasci u Černobilu, imaju velike šanse da će umrijeti, osim ukoliko hitno ne prime transfuziju krvi, napisao je Muller.

Černobil nije imao sigurnosni omotač oko nuklearnog reaktora. Riječ je o strukturi koji koja je nepropusna za plin, obično u obliku kupole, izrađena od betona ojačanog čelikom, a sprječava da se, ukoliko dođe do nesreće, otrovne tvari ispuštaju u atmosferu. Da je takva sigurnosna kupola postojala, u černobilskoj katastrofi praktički ne bi bilo mrtvih.

Nakon eksplozije područje Černobila je evakuirano; kad su ljudi otišli, došle su divlje životinje. Broj losova, srna, jelena i divljih svinja koji žive u zabranjenoj zoni jednak je broju u obližnjim nekontaminiranim područjima. I vukovi su se razmnožili. „To ne znači da je radijacija dobra za životinje već samo da su ljudi za njih puno gori“, ocijenio je Jim Smith iz promatračkog tima, inače profesor na Sveučilištu Portsmouth. Ipak, broj životinja na području Černobila manji je nego na drugim zaštićenim područjima u Europi.

Životinje koje žive u zabranjenoj zoni Černobila izložene su konstantnom onečišćenju i zračenju, osobito biljojedi jer su na tlu razine onečišćenja veće. Tako su zabilježeni slučajevi janjadi s pet nogu, dvoglave ribe, zečevi bez ušiju, divovski somovi…