U Trstu, gradu uz samu granicu s bivšom Jugoslavijom, okončanjem Hladnog rata i proširenjem Europske unije mnoge su višedesetljetne barijere između Istoka i Zapada pale, no na jednu od njih ova luka na jadranskom sjeveroistoku i dalje je ponosna: riječ je o bijelom zidu koji dijeli muškarce i žene na plaži Bagno Alla Lanterna, koji je čini jedinstvenom po tome što je to posljednja europska plaža na kojoj se odvojeno kupaju pripadnici različitih spolova.
Ograđeni zidom
"Možda zvuči paradoksalno, no zid nas čini slobodnijima, a ne manje slobodnima", komentira Sabrina Pecchiari, učiteljica u osnovnoj školi i redovita korisnica plaže.
Plaža, lokalnom stanovništvu poznata kao El Pedocin, osnovana je 1903., u vrijeme dok je Trst bio pod austrougarskom vladavinom. Ostala je institucija tijekom turbulentne povijesti grada tijekom 20. stoljeća, uključujući tu i dva desetljeća fašističke vladavine gradom te angloameričku okupaciju od 1947. do 1954.
Muškarci i žene na njoj su prvo bili odvojeni ogradom, a kasnije je ona zamijenjena zidom. Ograda između spolova pala je samo jednom, 1959., kada je pomaknuta kako bi žene dobile više mjesta za sebe u odnosu na muškarce.
'I osamdesetogodišnjakinje mogu hodati u toplesu ili nositi bikini ako to žele'
"Žene vole ovo mjesto jer im omogućuje privatnost", kaže Micol Brusaferro, novinarka koja je napisala dvije knjige o legendarnoj plaži. "Bez ijednog muškarca u blizini, pokoji kilogram viška ili ne baš savršene noge ne predstavljaju problem", navodi.
U zemlji koja umnogome njeguje šovinistički odnos prema ženama, gdje je vanjski izgled vrlo važan, a žena je cijelo vrijeme pod pritiskom propitivanja o tome kako izgleda, El Pedocin osigurava bijeg od društvene more: na njoj i osamdesetogodišnjakinje mogu hodati u toplesu ili nositi bikini, ako to žele, ističe Brusaffero.
Muškarci pak, s druge strane, cijene El Pedocin "jer im daje trenutke slobode od njihovih dosadnih žena", kaže Gianmarco, koji se ne želi predstaviti punim imenom, dok njegov otac Elio klima glavom slažući se.
Plaža je otvorena cijelu godinu, a tijekom ljeta privuče dnevno oko 3.000 osoba. Na nju se rado dolazi i stoga što je u blizini centra grada, a i cijena ulaznice je samo 1 euro.
Njen naziv Pedocin dolazi od imena školjki koje su nekada tu obitavale, koje se na Jadranu lokalno nazivaju pedoče, a riječ je o dagnjama.
Podjela plaže na ženski i muški dio ukida se samo jednom u godini, kada se održava ljetna zabava, ispunjena pićem i plesom. O tome svjedoči i dokumentarni film snimljen o El Pedocinu, koji je debitirao na filmskom festivalu u Cannesu 2016. te postigao izniman uspjeh u lokalnim kinima.
