Na današnji dan američki bombarder B-29 Enola Gay bacio je atomsku bombu na Hirošimu, koja je tako postala prvi grad na svijetu koji je doživio napad najsmrtonosnijim oružjem koje je čovjek ikad upotrijebio. Bombardiranje Hirošime, a tri dana kasnije i Nagasakija, dovelo je do kapitulacije Japana i okončanja Drugog svjetskog rata, ali i odnijelo stotine tisuća ljudskih života.

Ovaj događaj ostao je upamćen kao jedna od najvećih tragedija koja je utjecala na političke, društvene i kulturne prilike koje osjećamo i danas.

Šutio o svemu, jer bol bila prevelika

Golemo zvono danas ujutro odjeknulo je u Hirošimi na 75. obljetnicu prvog napada atomskom bombom u povijesti, na početku komemorativne svečanosti s koje je gradonačelnik Kazumi Matsui pozvao sve zemlje da odbace sebični nacionalizam i ujedine se u borbi protiv svih prijetnji. Zbog protuepidemijskih mjera, ulazak u Memorijalni park mira na komemorativnu svečanost ove je godine bio ograničen samo na preživjele i njihove obitelji.

92-godišnjak Lee Jong-keun jedan je od rijetkih hibakusha, to je naziv za ljude koji su preživjeli atomsko bombardiranje, a oni koji su preživjeli oba bombardiranja nazivaju se nijū hibakushe.

Čak 70 godina, sve dok nije napunio 85 godina, Lee Jong-keun skrivao je svoju prošlost i nije želio govoriti o najgorom danu u svom životu, jednostavno emocije i bol bile su prevelike.

No, posljednjih godina odlučio je progovoriti kako bi mlađim generacijama poslao važnu poruku - "ovakvo nešto više nikada se ne smije dogoditi".

Tog jutra 6. kolovoza 1945. Lee je bio na putu na posao kada je bomba eksplodirala.

"Cijelo nebo postala je žuto-narančasto, a ja sam pao na zemlju, srce mi je udaralo kao ludo i mislio sam da se neću dignuti s poda", prisjeća se tog trenutka. No, ustao je. Dobio je nekoliko opeklina na svom ramenu  koje su čak četiri mjeseca zacjeljivale, ali ostao je živ.

Kada se vratio na posao, njegovi kolege nisu mu htjele prići, mislili su da je zarazan, a i mnogi poznanici isključili su ga iz svojih života. Osjećao se odbačen, a s tom stigmom nosio se dugo vremena. Naime, kako u to vrijeme nisu bile poznate posljedice na ljudsko tijelo od zračenja, mnogi su strahovali da bi se mogli zaraziti. 

Horor koji nikada neće zaboraviti

Keiko Ogura je, pak, imala osam godina kada se sve događalo, sjeća se tog trenutka kao je s obitelji izjurila do doma koji je počeo goriti. 

"Gledala sam ljude s opeklinama, otpadala im je kosa, gledala sam prestravljena lica, slušala vriskove i ljude koji su mi prilazili i molili za gutljaj vode. Dvoje ljudi palo je i umrlo pred mojim očima. Te scene nikada neću moći zaboraviti, prisjeća se danas 83-godišnjakinja, dodajući kako je godinama osjeća grižnju savjesti što je ona preživjela, a toliki ljudi nisu. Priznaje kako se godinama nitko nije htio oženiti njome, jer je bila hibakusha.

Usprkos Covidu održana komemoracija

S obzirom na značaj 75. obljetnice bombardiranja, u kojemu je ubijeno 140.000 ljudi, unatoč epidemiji Covida-19 gradske su vlasti, uz stroge mjere opreza, ipak odlučile održati komemoraciju . "6. kolovoza 1945. jedna je atomska bomba uništila naš grad. Tada se govorilo da ovdje ništa neće rasti u idućih 75 godina, a ipak Hiroshima se oporavila i postala simbol mira ", rekao je gradonačelnik Kazumi Matsui.