Ovaj će Božić britanski humanitarac, 57-godišnji Grant Bailey provesti okružen svojim najmilijima u pravom blagdanskom raspoloženju. No, prošli Božić nije mu ni približno bio takav. Štoviše, jedva je izvukao živu glavu.
Kako je ispričao za The Sun, Božić 2021. proveo je u Afganistanu, u podzemnoj ćeliji od desetak kvadrata, nakon što su ga zarobili talibani i držali ga u zatočeništvu čak 150 dana. Preživio je uz malo dnevnog svjetla, bez ičega što bi mu zaokupljalo misli i s bijednim porcijama hrane.
Zatvorili ga pod sumnjom da je špijun
Taj bivši vojnik iz Dorseta, otac dvoje djece, otputovao je u Kabul kako bi sudjelovao u humanitarnim akcijama nakon što su talibani preuzeli zemlju u kolovozu 2021. godine. Uhićen je 18. prosinca. Ispitivali su ga smatrajući da je špijun. Nisu mu dozvolili da telefonira svojoj obitelji i prijetili su mu vješanjem. Pušten je tek nakon što je dva tjedna štrajkao glađu te napisao oproštajno pismo koje je dospjelo do britanskog Ministarstva vanjskih poslova.
“Nakon svega što sam prošao, ovaj Božić će biti vrlo poseban. Umjesto da budem sa svojom obitelji, prošle sam godine bio zatvoren u katastrofalnim uvjetima bez pojma hoću li i kada biti oslobođen. Propušteno ćemo nadoknaditi proslavom Božića. Na mnoge načine znam da sam sretan što sam živ", kazao je Bailey za The Sun.
Lani u studenome, kada je stgigao u Afganistan, isprva je radio pomažući u distribuciji paketa humanitarne pomoći, a talibanske vlasti dale su mu potrebne papire i dopuštenje. Čak su mu rekli da je njegova sigurnost njihov prioritet. A onda, tjedan dana prije Božića, on i drugi humanitarni radnici pozvani su na ispitivanje, a potom strpani u pritvor. Njega su smjestili u podzemni zatvor.
Govorili mu: 'Ti si opasan čovjek, objesit ćemo te'
Prvi tjedan proveo je u samici. Potom su ga premjestili u ćeliju s drugima, gdje su bili lišeni dnevnog svjetla i hrane.
"Sjedili smo na podu cijeli dan i noć osim četiri petominutne pauze za toalet. Dali bi nam samo jednu kutlaču paprikaša, tanjur riže i pola somuna, a to smo morali podijeliti trojica ili više nas", prisjetio se.
Na ispitivanjima su mu pokazivali njegove fotografije u unifromi, dok je još bio vojnik.
"Govorili su mi: 'Grant, ti si opasan čovjek — objesit ćemo te' Prošao smo kroz pakao. Napisao sam pismo u kojem sam zaprijetio da ću se ubiti. Morao sam štrajkati glađu prije nego šu me oslobodili", kaže.
'Nisam bio nervozan jer ništa nisam mogao učiniti'
Talibani to nikada nisu javno priznali, ali je jedan njihov neimenovani predstavnik rekao za Washington Post da je većina uhićenja bila zbog sumnje na špijunažu ili pomaganje Afganistancima da pobjegnu iz zemlje. Grant im je zapeo za oko vjerojatno zbog toga što je 22 godine proveo kao profesionalac u britanskoj vojsci, a prošao je i obuku za snajperista. U vojnu mirovinu otišao je 2005. godine i od tada je radio kao tjelohranitelj te stručnjak za sigurnost. Iako su mu talibani prijetili smrću, ostao je priseban.
"Nisam bio nervozan jer ništa nisam mogao učiniti. Budući da su mi mnogo puta prijetili vješanjem, dosadilo mi je sve to i rugao sam se stražarima da me radije ubiju nego da me objese", govori.
Bio je izložen okrutnim oblicima mučenja. Gladnog bi ga odvodili u prostoriju s ogromnim količinama hrane kojumu nisu dali jesti. Uskratili su mu i telefonske pozive pa nije znao ništa ni o svojoj obitelji. Vidjevši da je postupanje talibana prema zatvorenicima postalo neizdrživo, odlučio je poduzeti drastične mjere.
Kad je počeo štrajkati glađu, popustili su
"Odlučio sam da je dosta i 25. svibnja sam rekao da počinje štrajkati glađu. Glavni ispitivač došao je u moju ćeliju i dao mi dva sata da počnem jesti ili će me odvesti u bolnicu i staviti mi infuziju. Razgovarao sam s njim o svojim zahtjevima i on se složio s njima - pizza, pileći ražnjići, bezalkoholna pića i slatkiši koje treba donijeti svim zatvorenicima te nam omogućiti da vježbamo", ispričao je.
Kada je vijest o njegovom štrajku glađu ponovno stigla do britanskog ministarstva vanjskih poslova, 12. lipnja je pušten, nakon više od šest mjeseci zatvora. Tjedan dana kasnije puštena je i većina ostalih zarobljenika koji su bili zatočeni skupa s njim. Nakon izlaska iz talibanskog zatvora imao je problema s vidom zbog dugotrajnog boravka u mraku, a i mucao je. No, sve to nije mu moglo pokvariti raspoloženje što je opet na slobodi i sa svojom obitelji.
