"Islamska drzava je napredovala i zauzela sjeverni dio Palmire, a borbe se nastavljaju", izjavio je AFP-u direktor Opservatorija Abdel Rahman i dodao da se sukobi trenutno vode u zapadnom dijelu grada.
Islamska drzava je krenula u napad na Palmiru u srijedu, a u petak je pogubila oko 50 civila na tom podrucju.
Palmira, oko 215 kilimetara sjeveroistilno od Damaska, od strateskog je znacaja za dzihadiste, jer im otvara put ka sirijskoj pustinji i granici s irackom provincijom Al Anbar koju je ranije zauzela.
Od pocetka sirijskog sukoba u ozujku 2011, pljackasi kradu predmete iz muzeja, dok su osteceni ostaci drevnih gradevina.
Grad se nalazi na popisu svjetske kulturne bastine.
Drevna Palmira, "Venecija pijeska", anticki je pustinjski biser cije bi potencijalno unistenje predstavljalo neprocjenjiv gubitak za svjetsku kulturnu bastinu, pise BBC.
Palmira je zadnje mjesto na kojemu bi bilo tko ocekivao sumu kamenih stupova i lukova. Putnici iz 17. i 18. stoljeca svaki su put bili ponovno odusevljeni onim sto su vidjeli – prostranim poljem rusevina usred sirijske pustinje, negdje na pola puta izmedu sredozemne obale i doline Eufrata.
Posjetiteljima je, medutim, glavni razlog razvoja i napretka toga mjesta odmah vidljiv – drevna Palmira nalazi se na rubu oaze datuljinih palmi i vrtova. Smjestena je na izvoru vode i na trgovackom putu s istoka, a samo joj ime kazuje da palme i dalje dominiraju krajem.
Za grad na tako izoliranoj lokaciji, Palmira zauzima vazno mjesto u povijesti Bliskog istoka.
Od skromnih pocetaka u prvom stoljecu prije Krista Palmira je postupno dobivala na vaznosti pod vlascu Rima dok u trecem stoljecu gradski vladari nisu izazvali rimsku vlast i stvorili vlastito carstvo od Turske do Egipta.
Prica o kraljici Zenobiji koja se borila protiv rimskog cara Aurelija dobro je poznata. Manje se zna da je Palmira ratovala s jos jednim velikim carstvom, onim Sasanidskih Perzijanaca.
Sredinom treceg stoljeca kad su Sasanidi napali Rimsko Carstvo i zarobili cara Valerijana, upravo Palmirci su ih porazili i potisnuli natrag preko Eufrata. Nekoliko desetljeca nakon toga Rim je bio prisiljen oslanjati se na palmirsku vlast kako bi obnovio svoj utjecaj na istoku.
Palmira je veliko bliskoistocno postignuce, grad kao nijedan drugi u Rimskom Carstvu, jedinstven s umjetnickog i kulturnog aspekta. U drugim gradovima glavnu su rijec vodile politicke elite, dok je u Palmiri najvazniji bio stalez trgovaca. Njihovim vojnicima specijalnost je bila zastita trgovackih karavana kroz pustinju.
Poput Venecije, Palmira je stvorila golemu trgovacku mrezu, no u ovom je slucaju pustinja bilo njezino more, a deve njezini brodovi. https://twitter.com/Independent/status/599543575874011137 Bogatstvo steceno trgovanjem s istokom Palmira je ulozila u impresivne arhitektonske projekte u gradu.
Dobro ocuvani ostaci svetista palmirskim bogovima (Belov hram), siroka ulica s kolonadama i kazaliste i danas su ocuvani. Arheoloske iskopine ukazuju na nekad zivu bliskoistocnu kulturu s upecatljivim vlastitim identitetom.
Palmirani su svoje monumentalne zgrade ponosno ukrasavali vlastitim semitskim pismom i jezikom umjesto da se oslanjaju na grcki i latinski – norme ondasnjeg antickog svijeta.
Palmira je razvila vlastiti umjetnicki stil, svoju klasicnu arhitekturu. Ukrasi na zgradama i nacin odijevanja govore o sirokoj povezanosti s istokom i zapadom. Bila je to u ono doba kozmopolitska kultura.
No o Palmiri se jos uvijek zna relativno malo. Iskopan je samo djelic gradskog prostora. Vecina jos uvijek lezi tek nesto ispod povrsine, a ne u dubokim slojevima, zbog cega je gotovo nadohvat ruku pljackasima.
Poput drugih sirijskih mjesta i Palmira je bila pljackana u povijesti, no s obzirom na ponasanje Islamske drzave u Iraku postoji opravdana bojazan od sustavnog unistenja padne.
Ako se to dogodi, vazno poglavlje bliskoistocne povijesti i kulture postat ce jos jednom zrtvom tragicnog sukoba u Siriji. https://www.youtube.com/embed/9Sgh-Lj8Vhk
