Ključnu ulogu u najnovijoj NASA-inoj misiji na Mars ima i jedna hrvatska znanstvenica. Prof. dr. sc. Tanja Bosak s prestižnog MIT-a iz Bostona dio je znanstvenog tima kojemu je zadatak otkriti ima li na Marsu tragova života.
Konkretno, upravo će dr. Bosak, čija je specijalnost geobiologija, čega je profesorica na odjelu Zemaljskih, atmosferskih i planetarnih znanosti, odrediti odakle će rover Perseverance uzimati uzorke. I onda, za nekoliko godina kada oni stignu na Zemlju, istražiti ima li u njima doista takvih tragova. Dr. Bosak iznimno je uspješna znanstvenica, rođena i odrasla u Kumrovcu od roditelja iz Osijeka, školovana na Sveučilištu u Zagrebu. Živi u Americi, u Hrvatsku dolazi redovito, piše Večernji list.
Slijetanje Perseverancea izgledalo kao da nije bilo ni najmanje pogreške.
"Točno. Sve počinje od slijetanja. Unutar 5-10 minuta znali gdje je rover, a u prethodnim je misijama doznavanje točne lokacije trajalo danima. Počelo se od sistema slijetanja s Curiosityja, a onda su još dodatno unaprijedili komponente. Sam taj rover kamerama snima teren na koji slijeće i uspoređuje ih s različitim kartama, uspoređuje gdje su dijelovi koji su lošiji za slijetanje te autonomno korigira putanju. A onda su tu orbiteri, Mars Reconnaissance je mogao jako brzo prenijeti podatke o tome gdje je rover. Sami instrumenti izabrani su i prije nego što se znalo kamo će misija. Te kamere funkcioniraju kao naše oči jer sve informacije koje dobijemo počinju od vizualnog, gdje smo, koje su stijene oko nas. Sve su te kamere slične onima na Curiosityju, to je robotska geologija. Kamera ima puno, različitih rezolucija, mogu prići blizu stijeni, zumirati detalje. A onda je tu bušilica koja može uzeti uzorke iz unutrašnjosti stijene", kazala je Bosak.
No, u jednom trenutku pojavio se strah.
"Znate kada nas je uhvatio strah? Imamo veliko povjerenje u
NASA-u, ima jako uspješnih misija na Mars, a ima i onih koje nisu
zapravo ni počele ili su neslavno završile. Nas je uhvatio strah
kada smo gledali prijenos, a glavni je inženjer počeo pričati,
odgovarajući na pitanje, što može poći po zlu pa je postao jako
nervozan. Naravno, morao je odgovoriti na pitanje i vidjelo se da
mu nije lako. Tada smo se počeli pitati ima li u tome nečega što
mi ne znamo. No, vidjevši sve te ljude u sali u koje su sve
kamere bile uprte, pa su se počele brzo paliti sve one zelene
kvačice, znali smo da je sve u redu. Tako, nikada nemojte pitati
ljude što može poći po zlu taman prije spuštanja. Inženjeri u
JPL-u su zaista ljudi koji su izvrsni, takvi koji bi bilo
gdje u industriji mogli zarađivati veći novac, ali ovo je svima
njima izazov. Pa, tko još šalje letjelice na Mars!? To je takav
izazov, i profesionalni i svaki drugi, nevjerojatni testovi koje
svi moraju proći, bezbroj stvari koje mogu poći po zlu, a oni
znaju kako odgovoriti na svaku moguću situaciju", priznaje
Bosak.
