Usijana politička situacija, sve žešća retorika i konvoji vojne pomoći koji stižu u Ukrajinu naizgled govore o neminovnoj eskalaciji iz političkog u oružani sukob. Međutim dok politika i mi mediji neumorno koristimo sintagmu "zveckanje oružjem" to zveckanje se zapravo baš i ne čuje tako glasno. Jer desetak tisuća vojnika koje je Zapad stavio u pripravnost tako da sjede u svojim vojarnama u Texasu i Yorkshireu i par aviona oružja, za obranu Ukrajine apsolutno ne znače ništa. 

Naime u bitci za teritorij Ukrajine u drugom svjetskom ratu između Njemačke i Sovjetskog saveza s obje strane sudjelovalo je 4 milijuna vojnika. Ukrajina je sada 22. vojna sila, a Rusija 2.

A Hrvat, Denis Šeler koji je šest godina kao dragovoljac ratovao u Ukrajini od 2014. godine kaže kako bi i sada u slučaju otvorenog sukoba Ukrajini stigla pomoć iz inozemstva. "Bi apsolutno, čak i više, u svakom slučaju vjerujem da bi budući da imam kontakte s ljudima koji su već bili tu iz ostalih zemalja", govori pa zaključuje da su spremni.

A brojke ne lažu. Kopnene snage Ukrajine broje 200.000 vojnika, Rusije 850.000. Dvije tisuće ukrajinskih tenkova naspram 12 tisuća ruskih i 12 tisuća ukrajinskih oklopnih vozila, a 30 tisuća ruskih. U zraku također slični omjer - 69 ukrajinskih borbenih aviona, 770 ruskih, 34 helikopter naspram 544.

Ukrajinski vojni analitičar Mihailo Samus iz Centra za vojsku, konverziju i razoružanje, Kijev za Direkt objašnjava kako bi se borba odvijala. "Prvo bi krenuli s raketnim napadima u pokušaju da unište vojne baze i zapovjedne centre i na taj način će pokušati uništiti ukrajinske kopnene snage. Tek tada bi Rusija pokrenula i kopnenu ofenzivu", kaže. Ali naravno baš zbog velikog broja ukrajinskih dragovoljaca, ruske snage na granici morale bi biti znatno veće. Samus pojašnjava da, ako Ukrajina sad ima 200.000 a uz dragovoljce bi mogao biti taj broj i pola milijuna vojnika, Rusija bi trebala imati 300.000 ili 500.000 vojnika ako želi imati povoljne uvjete.

Dakle trenutnih ruskih 100.000 vojnika uz granicu o kojima se govori svaki dan, nisu dovoljne. Marinko Ogorec, hrvatski vojni analitičar kaže: "Ako se kreće s radikalnim ciljem dakle potpuna okupacija Ukrajine, definitivno 100.000 ljudi nije puno i ne bi bilo dovoljno za tako nešto, međutim ako Ukrajina pokušava oružanim putem vratiti separatističke pokrajine Donbasa pod svoje okrilje u tom slučaju bi tih 100.000 ljudi bilo itekako dovoljno".  Danas je pak ukrajinski predsjednik dekretom povećao broj profesionalnih vojnika i podigao im plaće, a sve, kako tvrdi, kako bi zajamčio mir, a ne rat. S druge strane, prvi put nakon dugo vremena oglasio se i Vladimir Putin. Nakon sastanka s mađarskim predsjednikom Orbanom poručuje NATO-u da je proširenje saveza na Poljsku, Rumunjsku i baltičke države bilo kršenje dogovora te kako su ih izigrali, obmanuli.  Samus pak zaključuje da su šanse za ruski napad sada 50-50. Misli pak kako će one samo padati te za nekoliko tjedana biti na manje od 10 posto. Nula će pak biti kada Rusija shvati da nema šanse za uspješnu operaciju.

I hrvatski i ukrajinski vojni analitičari slažu se da sva sila vojne pomoći Ukrajini koja stiže iz Amerike i Europe ne bi bila ključna u eventualnom sukobu, ali itekako može pomoći kao sredstvo odvraćanja i obrane. Odnosno, sredstvo za izbjegavanje sukoba. A to je ono što svi, barem deklarativno, žele.