Analizu sinoćnjeg udara dva projektila koja su ubila dvoje ljudi u naselju u Poljskoj, tik uz granicu s Ukrajinom, urednik vanjske politike The Guardiana Julian Borger počinje konstatacijom da bi, ako bi se pokazalo da su to doista ruski projektili, to bilo prvi put da neko oružje Rusije udari na teritorij neke članice NATO-a. A ako bi to bio napad…
Borger primjećuje da su SSSR i SAD tijekom svih onih desetljeća Hladnog rata uspjeli ne dovesti se u takvu situaciju, niti jedan jedini put ne udariti nekim iz beskrajnog arsenala oružja na teritorij onog drugog. Zašto? Naprosto zato što su i Washington i Moskva bili svjesni što bi riskirali takvim slučajnim incidentom.
Odgovor na pitanje što se u međuvremenu promijenilo Borger nalazi u tome što je Rusija pod Vladimirom Putinom "daleko nepredvidljivija nuklearna sila nego što je to bio Sovjetski Savez, koja usto podiže razinu opasnosti, kao što je Joe Biden istaknuo, više nego ikad još tamo od krize sa (sovjetskim) projektilima na Kubi".
Međutim, Guardianov vanjskopolitički urednik donekle umirujući Detalj nalazi u primjeru iz studenog 2015. kada je usred intervencije Rusije u ratu u Siriji jedan turski lovački avion srušio jedan.
Unatoč užasno opasnoj situaciji u koju su sebe i svijet doveli Erdogan s jedne strane kao predsjednik velike članice NATO-a i Putin s druge, njih su dvojica uspjeli spriječiti da to preraste u međublokovski sukob. Stoga Borger smatra:
"Slično tome, incident s projektilima u utorak (u Poljskoj) vjerojatno neće dovesti do direktnog sukoba NATO-a i Rusije."
Predsjednik Poljske Andrzej Duda rekao je da vodstvo njegove zemlje razmatra mogućnost pozivanja članka 4. između članica NATO-a koji svakoj članici omogućava da sazove hitnu sjednicu vrha NATO-a. Ali, isto tako, Duda je rekao i to da vlada Poljske još istražuje čiji su projektili pali na teritorij Poljske.
Borger ističe da Duda nije spominjao članak 5. koji jamči da će, u slučaju da bude napadnuta jedna, sve ostale skočiti u njenu obranu. Podsjetio je i na to da članak 5. ne može aktivirati neka članica pojedinačno, nego samo sve skupa konsenzusom kao i na to da se to u povijesti NATO-a dogodilo samo jednom, 11. rujna 2001. nakon velikog terorističkog napada na SAD.
U nastavku analize The Guardian citira Williama Alberquea, direktora za strategiju, tehnologiju i kontrolu naoružanja s Međunarodnog instituta za strateška istraživanja, koji je rekao da postoji suštinska razlika između "namjernog oružanog napada" i "dva zalutala balistička ili krstareća projektila".
Stoga Guardianov urednik zaključuje da udar dva projektila, ruska ili nečija druga, još se ne zna, na Poljsku, pri čemu je ubijeno dvoje ljudi, u ovoj fazi neće voditi direktnom sukobu NATO-a s Rusijom, nego najvjerojatnije podizanju vojne pomoći NATO-a Ukrajini u obrani od Rusije na neku višu razinu.
Podsjetio je na izjavu ministra vanjskih poslova Ukrajine Dmytra Kulebe da bi to značilo slanje lovačkih aviona F-15 i F-16. Borger dalje smatra da je ovo što se dogodilo sinoć u Poljskoj, oživjelo rasprave o uvođenju zone zabrane letova iznad zapadne Ukrajine, što bi provodile snage NATO-a. To su ranije posebno zagovarale baltičke članice saveza.
Argument za uvođenje takve zone zabrane letova ističu da bi danas, kad ruske trupe vode bitke protiv snaga Ukrajine na jugu i jugoistoku Ukrajine, to bilo bitno manje rizično po eskalaciju sveopćeg sukoba NATO-a i Rusije nego što je to bilo na početku napada Rusije na Ukrajinu sa skoro svih strana.
No, to je nešto što se u NATO-u tek treba raspraviti. Borger piše da će "biti značajnih otpora u NATO-ovoj ulozi" takve vrste. Pritom je jasno da se to u prvom redu odnosi na Mađarsku pod Viktorom Orbanom s njegovom specifičnom politikom prema Putinovim ratnim igrama, a nije isključeno da se u tu definiciju ne uklapa i Recep Tayyip Erdogan sa svojim oportunističkim pristupom.
A potom moguće iz nekih drugih obzira i neke druge članice NATO-a. Sve to, međutim, ne jamči da neće doći do direktnog sukoba NATO-a i Rusije zbog nečije pogreške ili krive računice. Kijev nastoji, logično, NATO vezati uza se najviše što je moguće kako bi Ukrajina oslobodila svoja okupirana područja.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski rekao je da je udar projektilima od sinoć bio "udar na zajedničku sigurnost" i "vrlo ozbiljno zaoštravanje". S druge strane, nakon niza doista ozbiljnih poraza svojih trupa u Ukrajini, od kojih je povlačenje iz Hersona samo posljednji u nizu, Putin tone sve dublje u očaj.
Stanje u Rusiji mu je takvo da najagresivnije javne osobe po tamošnjim medijima, po kojima one i inače dominiraju, sve glasnije traže direktan sukob kao odgovor na poniženje izvjesnog gubljenja rata u Ukrajini.
Primjer… Nakon pada dva projektila na Poljsku, ministar obrane Rusije Sergej Šojgu ostao je na tome da Rusija s time nema ništa i da je to naprosto provokacija. Njemu nasuprot, Margarita Simonyan, koja vodi RT televiziju, već godinama glavni propagandni kanal Rusije, likovala je nad posljedicama i otišla korak dalje, otvorila je mogućnost da je to ipak udar Rusije:
"Ako ovo nije namjerna provokacija, tu postoji i dobra vijest. Članica NATO-a bi znači bila tako usrano branjena da je bilo tko može slučajno pogoditi bilo čime, a NATO neće biti niti svjestan tko je udario, čime i zašto."
