Američki Kongres u ožujku je pred svjetskim medijima nekoliko sati ispitivao izvršnog direktora TikToka Shou Zi Chewa o tome koristi li kineska vlada popularnu TikTok aplikaciju za špijuniranje Amerikanaca. Ispitivanje je održano nekoliko tjedana nakon što je nad američkim nebom uočen kineski špijunski balon.
Većina ljudi na Zapadu još uvijek ne shvaća koliko su kineski špijunski napadi sveobuhvatni, a fokus zapadnih političara usmjeren je na druge teme, piše povjesničar Calder Walton za Foreign Policy.
Američki obavještajci su, nakon 11. rujna, većinom bili usmjereni na borbu protiv terorizma i to je smanjilo njihov fokus na države poput Kine i Rusije. Međutim, početkom 2005., glavna civilna obavještajna služba kineskog Ministarstva državne sigurnosti (MSS) objavila je rat američkoj obavještajnoj zajednici, s dugoročnim ciljem obuzdavanja, a zatim i potiskivanja SAD-a iz jugoistočne Azije, da bi ubrzo počela i pobjeđivati u tom špijunskom ratu.
MSS je 2010. razbio glavnu mrežu CIA-e kojom se upravljalo iz postaje u Pekingu. To je navodno dovelo do ubojstava ili zatvaranja više od desetak CIA-inih izvora u Kini tijekom više od dvije godine. Pojedinosti o tome kako je kineska obavještajna služba ugrozila američku mrežu ostaju nejasne. Čini se, međutim, da je MSS provalio u CIA-ine navodno sigurne komunikacijske kanale. Šuška se i da je mrežu možda kompromitirala krtica u CIA-i, a sumnja se na Jerry Leeja, bivšeg CIA-inog službenika koji je radio na kineskim poslovima. Nakon što je napustio CIA-u, Lee je prodao američke tajne kineskoj obavještajnoj službi. Kasnije je uhvaćen - što je bio uspjeh američke protuobavještajne službe - i 2019. je osuđen na 19 godina zatvora. Malo je informacija u javnosti o tome koje je tajne Lee isporučio svojim kineskim voditeljima.
Netko bi mogao reći, pošteno - špijuni špijuniraju, baš kao što pljačkaši pljačkaju. Možda Kina radi ono što rade sve države, samo to radi bolje od drugih?
Nije isto...
Zapravo, kineske obavještajne službe po svojoj prirodi, opsegu i razmjeru djeluju na bitno drugačiji način od onih na Zapadu. Za razliku od obavještajaca u zapadnim demokracijama, obavještajci u Kini nisu pozvani na odgovornost od strane neovisnih političkih tijela ili javnosti, niti podliježu zakonima, a kineska inteligencija i trgovina integrirani su na načine koji se ne mogu usporediti sa Zapadom. Primjerice, američka vlada ne provodi industrijsku špijunažu u korist američkih tvrtki, dok u Kini tvrtke moraju surađivati s obavještajnim službama kad god se to od njih zatraži.
Još jedna razlika između kineske obavještajne službe i zapadnih sila tiče se onoga što se u špijunskom svijetu naziva sveprisutnim tehničkim nadzorom. Prepoznavanje lica, telefonske aplikacije i CCTV čine Kinu neizmjerno težom metom zapadnim obavještajnim agencijama od meta kineskih službi u otvorenim zapadnim demokracijama.
Kineska vanjska obavještajna ofenziva dosegla je nove razine otkako je kineski predsjednik Xi Jinping preuzeo vlast 2012. Svrha te ofenzive uključuje ono što rade sve obavještajne agencije: razumjeti namjere i mogućnosti stranih protivnika, ali ide i korak dalje: ukrasti što više znanstvenih i tehničkih tajni od zapadnih sila, prvenstveno Sjedinjenih Država, kako bi se unaprijedila pozicija Kine kao supersile, a prestigao SAD na svjetskoj pozornici.
Uobičajena taktika
Kineski gospodarski procvat bez presedana u 21. stoljeću, potaknut je nezapamćenom krađom zapadne znanosti i tehnologije. Još 2012. direktor američke Agencije za nacionalnu sigurnost upozorio je da cyber-špijunaža predstavlja najveći transfer bogatstva u povijesti.
Počevši oko 2013. ili 2014. godine, kineski operativci izveli su masovno hakiranje američkog Ureda za upravljanje osobljem (OPM), koji drži neke od najosjetljivijih informacija u saveznoj vladi SAD-a: informacije dobivene tijekom sigurnosnih provjera. To su podaci koje ljudi često skrivaju od svojih najbližih - izvanbračne veze i slično. Kineska obavještajna služba tako ima milijune podatkovnih točaka za potencijalnu ucjenu, za regrutiranje agenata s pristupom američkim tajnama.
Nakon OPM-a, 2017., uslijedilo je kinesko hakiranje ureda za kreditni rejting Equifax, koji je Kini dao osjetljive podatke o približno 150 milijuna Amerikanaca.
Tu su i kineski poslovni ljudi koji su zapravo tajni operativci MSS-a. Jedan od njih je, primjerice, Yanjun Xu, djelatnik MSS-a (ne samo agent) koji se predstavljao kao poslovni čovjek kako bi krao poslovne tajne američkog zrakoplovstva. Xu je uhićen i u zatvoru, ali nije jedini. Uobičajena taktika MSS-a je sklapanje unosnog posla s američkim poduzećima, dobivanje temeljnog intelektualnog vlasništva mete, raskidanje posla, ali zadržavanje IP-a i proizvodnja proizvoda. U nekim slučajevima, paravan kineske obavještajne tvrtke prodaju proizvod natrag izvornom ciljnom tržištu.
Špijunaža pod krinkom istraživanja
Prema podacima FBI-ja, tijekom 2021. je svakih 12 sati otvarana istraga vezana uz Kinu. Čak su i britanske tradicionalno tajne službe - MI5, MI6 i GCHQ - izašle iz sjene i javno upozorile na prijetnju koju predstavlja kineska špijunaža, a to je ujedno i pravi kontekst u kojem treba promatrati kineski špijunski balon ove godine. Iako se korištenje balona može činiti zastarjelim, to nikoga ne bi trebalo zavarati o njihovim mogućnostima. Prema zapadnim obavještajnim službenicima, kineski balon bio je opremljen najsuvremenijim senzorima koji su mogli prisluškivati elektroničke signale iz svemira koji nisu dostižni satelitima.
SAD je također u prošlosti koristio špijunske balone i to se pokazalo korisnim. Ipak, iznenađujuće je do koje je mjere američka vlada relativno lako omogućila kineskoj vladi krađu tajni u ključnim američkim sektorima. Ništa neobično da su Kinezi iskoristili tu priliku.
Nedavno izvješće Strider Technologiesa, startupa za stratešku obavještajnu djelatnost otvorenog koda, otkrilo je kako su kineski znanstvenici uspjeli dobiti vrijedna istraživanja i razvoj (R&D) iz Los Alamosa, gdje se nalaze najsuvremeniji laboratoriji američke vlade. Izvješće - koje također pokazuje snagu inteligencije otvorenog koda u današnjem digitalnom svijetu - otkriva da su kineski znanstvenici u Los Alamosu donijeli istraživanje i razvoj u Kinu, a kineska vlada potom ih je koristila u obrambenim tehnologijama kao što je hipersonika. U nekim su slučajevima kineski znanstvenici u Los Alamosu bili financirani američkim istraživačkim potporama. Sjedinjene Države su tako učinkovito financirale vlastitu konkurentsku nepovoljnost u odnosu na Kinu u tim sektorima.
Hladni rat je već počeo
Hladni ratovi obično počinju prije nego što su zapadne zemlje spremne. Prije i tijekom Drugog svjetskog rata, sovjetska obavještajna služba poduzela je špijunsku ofenzivu bez presedana protiv zapadnih sila - uključujući ratne saveznike Sovjetskog Saveza, Britaniju i Sjedinjene Države - kako bi prikupila političke obavještajne podatke i ukrala što više znanstvenih i tehničkih tajni. Šefovi sovjetskih špijuna navaljivali su na otvorena vrata dok su njihovi zapadni saveznici bili ometeni borbom protiv sila Osovine.
Do kraja Drugog svjetskog rata, sovjetski špijuni došli su do tajni nuklearne bombe, čiji će kasniji razvoj oblikovati poslijeratnu međunarodnu sigurnost. Sovjetski agenti također su prodrli u najosjetljivije dijelove zapadnih vlada. To je omogućilo Staljinu da kalibrira svoje strategije prema svojim bivšim ratnim zapadnim saveznicima - koji nikada nisu bili njegovi saveznici u smislu kako su mislili - na temelju tajni iznutra. Zapadne sile bile su loše opremljene za borbu u kojoj su već bile 1945.
Povijest se možda neće ponoviti, ali se rimuje. Postoje podudarnosti s Hladnim ratom i odnosima SAD-a i Kine danas. Kao i u Hladnom ratu, sa stajališta obavještajnih službi i nacionalne sigurnosti, Sjedinjene Države već su u hladnom ratu s Kinom. Poput sukoba supersila u prošlom stoljeću, zapadne obavještajne agencije ponovno se utrkuju u ponovnoj kalibraciji i sustizanju.
Preispitivanje sigurnosti
Hladni rat nudi dva upozorenja. Prvo, kineski špijuni su stvarni na isti način na koji su bili stvarni sovjetski agenti. Hitno je potreban neugodan razgovor o programima za talente i kulturnim programima u SAD-u. Drugo, američka vlada mora biti transparentna u pogledu svog znanja o kineskoj obavještajnoj službi.
Kineski Amerikanci danas su često žrtve kineske vlade i njezinih obavještajnih službi. Američki izazov je pronalaženje ravnoteže između sigurnosti i građanskih sloboda odnosno, pronalaženje kompromisa koji je moguće podnijeti jer, Kina će nastaviti špijunirati svim dostupnim sredstvima - balonima, tvrtkama i bajtovima.
TikTok, navodi zaključno Walton, kineskoj vladi pruža potencijalnu platformu za prikupljanje obavještajnih podataka o Amerikancima te priliku da oblikuje javno mnijenje. Svakako bi ga trebalo zabraniti na telefonima koji sadrže zapadne državne tajne. Zabrana njegove komercijalne upotrebe zasada nije opravdana razlozima nacionalne sigurnosti, što znači da milijuni Amerikanaca objavljuju online videozapise pod potencijalnim rizikom da netko u Kini te podatke može iskoristiti ili zloupotrijebiti.
