UPOZORENJE ČITATELJIMA: Detalji tragedije eksplicitno su opisani.
Japanac Hisashi Ouchi (35) pretrpio je jednu od najstrašnijih smrti ikada zabilježenih od katastrofalnih posljedica nuklearne nesreće.
Nesretnik je prošao nezamislivu patnju u 83-dnevnom iskušenju nakon što je bio izložen rekordnoj količini zračenja na poslu. Tijekom umiranja gulila mu se cijela koža, kapci su mu otpali, a tijelo je proizvodilo tri litre proljeva svaki dan, dok su tkiva u njegovom tijelu progresivno odumirala, piše Daily Mail.
Njegova kalvarija počela je kobnog dana na poslu u tvornici za preradu urana u Tokaimuri, 112 kilometara sjeveroistočno od Tokija. Bio je dio tročlanog tima koji je pripremao uran za korištenje kao nuklearno gorivo 30. rujna 1999. godine.
Međutim, Ouchi, kao i njegov kolega Masato Shinohara i nadzornik Yutaka Yokokawa dodali su 16 kilograma urana u procesor - daleko više od sigurne granice od 2,4 kilograma.
Trojac je kasnije opisao da su vidjeli iznenadni plavi bljesak prije nego što su alarmi za radijaciju počeli treštati i odmah su se razboljeli.
Ouchi, koji je u to vrijeme stajao iznad kontejnera za obradu, bio je izložen zračenju od 17.000 milisiverta (mSv), što je najviše zabilježeno da je čovjek primio. Inače, sigurnosna granica za one koji rade oko zračenja je 20 mSv godišnje, pri čemu se 5000 mSv smatra smrtonosnom dozom.
Shinohara je apsorbirao 10.000 mSv, dok je Yokokawa, smješten nedaleko za stolom, dobio oko 3000 mSv. Sva trojica muškaraca brzo su prebačena u bolnicu. Unatoč tome što je isprva izgledao zdrav, Ouchi se stalno pogoršavao tijekom paklenih 83 dana jer je izloženost zračenju dovela do toga da njegovo tijelo postane nesposobno zamijeniti stanice koje su umirale.
Oživljavali su ga tri puta
Jedna od prvih vanjskih promjena bili su dijelovi njegove kože koji su mu otpali tijekom primanja terapije. Tada je počeo osjećati probleme s disanjem jer mu se tekućina nakupljala u plućima, a Ouchiju je na kraju trebao medicinski respirator da diše umjesto njega.
Stanice u crijevima koje pomažu u apsorpciji hrane i lijekova također su počele odumirati. To je dovelo do ekstremne boli i nelagode u trbuhu, a on je izlučivao tri litre proljeva dnevno Oštećenje crijeva također je uzrokovalo unutarnje krvarenje što je značilo da su mu liječnici davali do 10 transfuzija krvi dnevno kako bi ga održali na životu. Liječnici su pokušali brojne terapije, uključujući transplantaciju kože i matične stanice, ali ništa nije pomagalo. Čak mu ni lijekovi protiv bolova nisu pružali trenutačno olakšanje.
Jedna posebno užasna promjena bila je kada su mu kapci otpali zbog čega su same oči postale nevjerojatno suhe i bolne. Lokalni mediji pisali su da je tada plakao krv i molio liječnike da ga prestanu liječiti.
Srce, koje se borilo da održi tijelo na životu, na kraju je otkazalo 59. dana u bolnici, ali su ga tri puta reanimirali prema želji njegove obitelji. Gubitak kože postajao je sve gori i na kraju je doveo do toga da mu je tjelesna tekućina curila kroz tijelo.
Liječnici su pokušali višestruko liječiti Ouchija, uključujući transplantaciju kože i matičnih stanica, ali nije mu bilo spasa. Muke su završile 21. prosinca, 83. dana u bolnici. Preminuo je zbog zatajenja svih organa.
Nekoliko mjeseci kasnije, u travnju 2000. Shinohara, njegov kolega tehničar, također je umro od zatajenja organa u dobi od 40 godina. Yokokawa je također bila hospitaliziran, ali je preživio.
Tragedija je također pokrenula niz novih zakona u Japanu, usmjerenih na pooštravanje zahtjeva oko operativne sigurnosti u industriji nuklearne energije.
POGLEDAJTE VIDEO: Sa svake strane nam prijeti jedna nuklearka. Jesmo li spremni na katastrofu?
