Napetosti između Grčke i Turske mada su u Hrvatskoj zbog koronakrize prošle relativno nezapaženo, klize van kontrole, a razlog su plinska nalazišta. Mnogi se boje da će zbog toga doći do izravnog vojnog obračuna dviju zemalja, piše Financial Times.
Njemačka je prošli mjesec upozorila na to da se Grčka i Turska "igraju s vatrom" i da "najmanja iskra može izazvati katastrofu".
Turska i Grčka već desetljećima vode spor oko svojih pomorskih granica koji nikad nije riješen. Turska obala 'prošarana' je grčkim otocima za koje Grčka tvrdi da joj daju teritorijalna prava, dok Ankara tvrdi da Grci krše njena prava.
Ankara tvrdi da bi otoci trebali samo imati ograničene Eksluzivne ekonomske zone (EEZ) što proizlazi iz prijašnjih međunarodnih odluka koje su ograničile utjecaj otoka na određivanje pomorskih granica, primjerice odluka o rješenju spora između Libije i Tunisa iz 1982. godine.
Stav Ankare dodatno je otežan zbog činjenice da Turska odbija potpisati Konvenciju Ujedinjenih naroda o pomorskom pravu po kojoj se obično riješavaju sporovi te prirode.
(Financial Times/Screenshot)
Središnju ulogu u sporu ima otočna država Cipar. Ankara se smatra zaštitnikom sjevernog dijela otoka na kojem prevladava tursko stanovništvo, a koji je zauzela 1974. godine nakon državnog udara ciparskih Grka. Međunarodna zajednica, koja priznaje samo legitimnu vlast grčke strane otoka, nije službeno priznala samoproglašenu Tursku Republiku Sjeverni Cipar.
Turska vjeruje da vlada južnog Cipra ne bi trebala imati pravo stavljati davati u koncesije dijelove podmorja međunarodnim energetskim tvrtkama sve dok i ciparski Turci ne budu mogli imati koristi od toga. Međutim, dvije strane nikako da postignu mirovni sporazum.
Zašto se Turska osjeća izolirano?
Otkriće ogromnog plinskog polja Zohr 2015. godine potaknulo je velik interes za regiju, posebice najvećih energetskih kompanija u svijetu. Talijanska kompanija ENI koja je otkrila Zohr počela je s proizvodnjom 2017. godine te ostvaruje milijarde dolara profita godišnje.
Otkriće drugih plinskih polja u istočnom Mediteranu rezultiralo je neobičnim savezima, primjerice The EastMed Gas Forum koji je formalno uspostavljen u Kairu prošle godine. Savez je spojio Egipat, Izrael, Jordan, Palestinu, Grčku, Cipar i Italiju s ciljem da regiju pretvore u glavno energetsko središte. Turska se zbog toga osjeća izolirano.
Što poduzima međunarodna zajednica?
NATO pregovorima pokušava smanjiti rizik od mogućeg vojnog obračuna između Grčke i Turske, ali napori su neuspješni s obzirom na nedavne događaje kada je Turska poslala svoj vojni brod na sporna područja, a Atena odbija sudjelovati u pregovorima.
Posao traženja diplomatskog rješenja pao je na Europsku uniju (EU). U srpnju i kolovozu, Njemačka je pokušala posredovati u postizanju primirja, ali taj pokušaj zaustavljen je nakon što je Grčka potpisala novi dogovor s Egiptom, čin koji je razbjesnio Tursku. Grčka i Cipar zahtijevaju od EU-a da se oštrije postave prema Turskoj, uključujući i uvođenje sankcija. Francuska se pak priklanja grčkoj strani zbog vlastitih nesporazuma koje imaju s Turskom.
Ostale zemlje članice EU-a, piše Financial Times, bit će pod pritiskom da se također oštrije postave prema Turskoj ako ona nastavi s bušenjem izvora plina. Krajem mjeseca očekuje se sastanak svih ministara vanjskih poslova zemalja članica EU-a gdje će se raspravljati o postojećoj situaciji.
Josep Borrell, visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku izjavio je da je među mogućim sankcijama zabrana korištenja europskih luka i proizvoda turskim kompanijama uključenih u kontroverzu.
