Europska unija će se 2020. smanjiti a njezina politika će se zaoštriti. Britanci se definitivno opraštaju od zajednice država, a to će imati posljedice po odnose moći unutar EU-a, smatra za Deutsche WelleBoris Kálnoky, dopisnik iz Budimpešte koji piše za nekoliko njemačkih medija.
Dopisnik iz Budimpešte Boris Kálnoky analizirao je odnose moći u EU
Već je sad primjetan odmak od osovine Berlin-Pariz kao odlučujućeg centra moći uz istodoban povratak povijesnim strukturama. U taj proces spada i stvaranje jednog bloka u istočnoj i srednjoj Europi i to tamo gdje se nekad nalazila Habsburška monarhija. Tzv. Višegradska skupina s Mađarskom, Češkom, Slovačkom i Poljskom sve više privlači i ostale zemlje u toj regiji.
Gdje je mjesto Njemačke unutar EU-a?
Njemačka se u ovoj konstelaciji mora zapitati gdje je njezino mjesto u ovoj Europi: O tome kako će se Berlin odlučiti uvelike ovise budući obrisi Europske unije. Njemački političari se ponašaju kao da nisu kormilari ovog kontinenta. No toga su uvelike svjesni u ostalim članicama EU-a. To je jedan od razloga zbog kojeg je i došlo do Brexita: Britanci su osjetili njemačku dominaciju i ne žele biti dio te strukture moći.
(191210) -- PARIS, Dec. 10, 2019 () -- French President Emmanuel Macron welcomes German Chancellor Angela Merkel as she arrives at the Elysee Presidential Palace to attend a summit on Ukraine in Paris, France, Dec. 9, 2019. Ukraine and Russia agreed on a full and comprehensive implementation of the ceasefire in eastern Ukraine before the end of 2019, leaders of Russia, Ukraine, France and Germany announced in Paris on Monday evening following their talks called "Normandy four summit"., Image: 487277817, License: Rights-managed, Restrictions: WORLD RIGHTS excluding China - Fee Payable Upon Reproduction - For queries contact Avalon.red - sales@avalon.red London: +44 (0) 20 7421 6000 Los Angeles: +1 (310) 822 0419 Berlin: +49 (0) 30 76 212 251, Model Release: no, Credit line: Gao Jing / Avalon Editorial / Profimedia
2019. je bila i godina trzavica između Njemačke i Francuske što bi se moglo doživjeti kao početak borbe za dominaciju u novoj, kontinentalnoj Europi. I Francuzi osjećaju da bi Nijemci mogli zavladati Europom kao nikada do sada od Drugog svjetskog rata. I protiv toga se bore svim silama i sredstvima kojima su se već u povijesti služili De Gaulle, Mitterand i ostali francuski predsjednici. A to znači Njemačku uključiti u strukture u kojima ne postoji prostora za usamljene poteze Berlina koji bi rezultirali zauzimanjem što više ključnih pozicija. Jedan od francuskih poteza u tom smjeru je i Macronov poziv za formiranjem EU vojske u kojoj bi Francuska kao jedina atomska sila na kontinentu i kao jedina članica EU-a s jasnom ambicijom vojnog interveniranja na globalnom planu, zauzela vodeću poziciju.
Na istoku EU-a se Njemačka suočava s novim-starim realnostima: zemlje koje su se nekada nalazile u sastavu Habsburške monarhije nude svoju suradnju. Odlučujući razvoj posljednjih godina kada je u pitanju odnos ovih zemalja s Njemačkom nije, kako bi se to u prvi mah moglo pomisliti, sukob oko migracija, pravne države ili europskih integracija, nego snažna želja istočnoeuropskih zemalja da ih Berlin prizna kao strateške partnere. I time se vratiti realističnoj i pragmatičnoj politici širenja utjecaja i branjenja interesa umjesto stalnog moraliziranja i držanja propovijedi. Ove zemlje se Njemačkoj nude kao partner u ostvarenju jačanja moći Berlina unutar EU-a. No samo ako od Njemačke dobiju nešto zauzvrat.
Pritisak Višegradske skupine
Ovaj pritisak se iza kulisa formira još od 2014/15. I sve su brojniji znakovi da Berlin prihvaća ovu opciju. Ministar vanjskih poslova Heiko Maas doduše javno još uvijek drži moralne propovijedi ali iza kulisa teži trezvenoj novoj "istočnoj politici". I on se pojačano otvara Višegradskim zemljama. U tom smjeru ide i zahtjev Liberalno-demokratske stranke Njemačke (FDP) koja je jesenas u Bundestagu zatražila instucionalnu stratešku suradnju sa zemljama Višegrada. Iako ovaj zahtjev, zbog malobrojnosti zastupnika FDP-a u Bundestagu nije imao izgleda za prolazak, mnogi političari vladajuće demokršćansko-socijaldemokratske koalicije su dali do znanja da podržavaju ovu inicijativu. I na njima je sada da preko parlamentarnih odbora implementiraju što je moguće više od liberalane inicijative.
Czech Prime Minister Andrej Babis (L) and Hungary's Prime Minister Viktor Orban address a press converence after their Visegrad Group (V4) Meeting on November 5, 2019 in Prague., Image: 481161491, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Michal CIZEK / AFP / Profimedia
Njemačka se mora nakon Brexita okrenuti članicama EU-a u srednjoj i istočnoj Europi. I to kao protuteža Francuskoj, ali i kako bi Višegradske zemlje vezala uz sebe i time ih istodobno udaljila od desnih pokreta u Italiji i Francuskoj. Najveću prepreku ovoj strategiji je postavila sama Njemačka i to pokretanjem državno-pravnog postupka po Članku 7 protiv Poljske i Mađarske. Kako okončati ovaj postupak? Nitko to ne zna. Osloboditi "grešnike" se trenutno ne usudi nitko i to iz straha da sam ne bude napadnut. No do osude isto tako neće doći jer ona unutar EU-a iziskuje jednoglasnost.
Nada u nove državno-pravne mehanizme
Rješenje bi možda trebalo potražiti u novom prijedlogu Europske komisije glede državno-pravnog mehanizma koji bi se mogao primijeniti na postojeći postupak protiv Poljske i Mađarske. Novi postupak iziskuje mnogo osjetljiviji pristup. A potrebno je baciti pogled na ostatak EU-a: recimo na pitanje neovisnosti francuskog Ustavnog suda i njegove povezanosti s politikom. Ili austrijskim sustavom kojeg u dobroj mjeri prožima stari mehanizam veza i poznanstava. Ili da se ne spominje Grčka i politika podjele EU novca. Lista je duga. Nitko nije bez grijeha.
2020. bi mogla postati godina rođenja jedna kontinentalne Europske unije čija politika bi trebala biti u duhu pragmatizma, a ne propovijedi.
