Ako nije postojala ukrajinska baka s proruskim stavovima, bilo je potrebno izmisliti je. Ili je barem tako odlučila ruska vlada u travnju. U to vrijeme Ana Ivanova živjela je u Velikoj Danilovki, selu u Harkivskoj regiji. Jednog dana, misleći da su ukrajinski vojnici koji su stigli u njezino selo zapravo Rusi, baka je izvadila staru sovjetsku zastavu i počela njome mahati pred vojnicima kako bi ih podsjetila na zajedničku prošlost i pokušala ih odvratiti od uništenja sela. Umjesto toga, ukrajinski su vojnici, ogorčeni prizorom srpa i čekića, uzeli starici zastavu i izgazili je.
Kremlj se odmah dohvatio snimke tog bizarnog događaja pa je "baka Anja" - kako su je prozvali u Moskvi - smjesta prihvaćena kao snažan simbol lokalne potpore ruskoj "specijalnoj operaciji". Za Moskvu je to, očito, bio krunski dokaz da narod Ukrajine očajnički čeka da bude "oslobođen".
Baki Ani srušili kući, a podigli joj spomenik
No, ništa nije bilo dalje od istine od tog zaključka, piše Andrej Kolesnjikov u osvrtu za Foreign Policy. Unatoč naporima Ane Ivanove, njezin vlastiti dom kasnije je oštećen u ruskom minobacačkom napadu, a neko vrijeme ona i njezin suprug bili su u bolnici u Harkovu.
"Stvarno je jadno od Rusije što nas je napala", poručila je starica iz svoga bolničkog kreveta.
Ništa od toga, naravno, Moskvi nije bilo važno. Pod nadzorom Sergeja Kirijenka, glavnog kremaljskog propagandista, spomenik "baki Anji" ubrzo je izgrađen i otkriven u razorenom lučkom gradu Mariupolju, a njezina slika postala je sveprisutna u ruskoj ratnoj propagandi.
Ovaj rat je pun paradoksa. Ruski predsjednik Vladimir Putin inzistira na tome da se bori protiv zemlje koju su preplavili nacisti, iako je među milijunima Ukrajinaca koji su pobjegli pred ruskom invazijom bilo i 78 onih koji su preživjeli nacistički Holokaust i koji su pred ruskom vojskom kao izbjeglice evakuirani u - Njemačku. Devedesetjednogodišnja Vanda Objedkova preživjela je njemačku okupaciju Mariupolja u Drugom svjetskom ratu da bi umrla tijekom ruske opsade grada 2022. U Harkivu. A 96-godišnji Boris Romančenko, koji je preživio koncentracijski logor Buchenwald, poginuo je od ruske granate koja je pogodila njegovu zgradu. Tijekom Drugog svjetskog rata, Ukrajinac Ivan Lisun bio je jedan od sovjetskih vojnika koji su sudjelovali u oslobađanju Bjelorusije i Poljske od nacista. Sada je ruska vojska uništila njegovu kuću u okolici Harkiva.
Kremaljski svijet paradoksa
Baka Anja lik je iz kremaljskog svijeta paradoksa, svijeta u kojem je sama povijest izokrenuta. Kako njezina priča jasno govori, nakon gotovo tri mjeseca smrtonosnog nasilja, ruski režim se trudio pronaći koherentne, pozitivne simbole za svoju "specijalnu operaciju" u Ukrajini. Rusi nisu zarobili nijednog nacista (iako bi Duma željela predstaviti zarobljene borce ukrajinskog bataljuna Azov kao takve), a nije uspjela smisliti niti jasan razlog za to što radi. Umjesto toga, cijela Rusija je pretvorena u carstvo fantazije, gdje riječi i djela imaju suprotna značenja.
Primjerice, Nikolaj Patrušev, tajnik ruskog Vijeća sigurnosti, izmislio je koncept "liberalnog fašizma", a Marija Zaharova, glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova, tumači da je George Orwell svoj roman "1984." napisao o zapadnoj civilizaciji. Putinov režim sada se suočava s još zastrašujućim izazovom: kako izmisliti pobjedu u ratu koji je zemlju doveo na rub katastrofe.
Državni praznik 9. svibnja, kada Rusija obilježava sovjetsku pobjedu 1945. godine, nekada je bio svečanost sjećanja. To je ujedno i jedini praznik koji ujedinjuje gotovo sve Ruse. Nakon Putinova dolaska na vlast, proslava 9. svibnja počela je poprimati pompozniji karakter, ali je i dalje bila otvorena za ostatak svijeta. Na šezdesetu godišnjicu, 2005. godine, Putin je pozvao američkog predsjednika Georgea W. Busha da osobno nazoči toj obljetnici. No, otkako je Putin posljednjih godina sve više gradio svoj legitimitet oko ideje da je jedini baštinik Velike pobjede, proslave su se pretvorile u bombastičnu vojnu predstavu. To je nepogrešiva taktika diktatora: izjednačavajući vlastite postupke sa sovjetskom pobjedom nad nacizmom, implicirao je da se svaka kritika na njegov račun svodi na kritiku "svete pobjede" iz 1945. godine.
Dan pobjede prvi put dočekan sa strahom
Praznik je ove godine evoluirao do točke u kojoj ga je značajan dio Rusa očekivao s neskrivenim strahom. U Moskvi se govorkalo da će Putin "specijalnu vojnu operaciju" konačno proglasiti pravim ratom te da će na samojproslavi objaviti opću mobilizaciju, baš kao što je Staljin poslao vojnike na frontu ravno s parade povodom Dana revolucije. 7. studenoga 1941. godine. No, tada je postojalo opravdanje za takvo što jer je Sovjetski Savez vodio obrambeni rat protiv neprijatelja koji je predstavljao egzistencijalnu prijetnju zemlji. Danas bi, međutim, opća mobilizacija, u ratu koji i dalje nema koherentan i krajnji cilj, bila nepopularna, čak i među onima koji podržavaju Putina i "specijalnu operaciju", pa čak i među lijenim ratnim huškačima koji su navijali za katastrofu koja se odvija već tri mjeseca, ali nemaju namjeru sami ginuti u rovovima. Možda svjestan moguće reakcije i opasnosti od još većih gubitaka neuvježbanih i nemotiviranih vojnika, Kremlj je odustao od opće mobilizacije. I morao se zadovoljiti analogijom "specijalne operacije" sa sovjetskom invazijom na Afganistan umjesto s Drugim svjetskim ratom.
Rusi su se navikli galamiti. Na TV kanalima pod kontrolom Kremlja, koji su jedna od glavnih poluga oblikovanja javnog mnijenja, voditelji talk showa viču umjesto da pričaju. Svađe s prijateljima i rodbinom vode se decibelima, a ne činjenicama. Propaganda je, pak, primitivna koliko može biti: Rusija agresijom brani Ukrajince od neonacističkih neprijatelja i oslobađa teritorij od "banderovaca", pristaša ukrajinskog nacionalističkog vođe iz Drugog svjetskog rata Stepana Bandere. Postoji i novi argument: Zapad vodi rat protiv Rusije koristeći "slavenske" ruke. Najžešći putinisti sada Ukrajinu nazivaju "secesionističkim entitetom" i otvoreno govore o "deukrajinizaciji" ruskog svijeta.
Putin ostao ogorčen i izoliran
Putin je Dan pobjede pretvorio u svoj osobni praznik, ali sami Rusi mogli su vidjeti da je ovogodišnja proslava prošla bez pobjede i da je on bio potpuno sam. Na ovogodišnje slavlje nisu došli drugi čelnici, čak ni dugogodišnji vladari ruskih srednjoazijskih saveznica. Ovoga puta Putin je bio izoliran, ogorčen i izgovarao je gluposti o "preventivnom udaru". I umjesto "Ne ponovilo se!" – svetog gesla Dana pobjede – čulo se: "Možemo to ponovno!" To je slogan Putinovih pristaša, ljudi koji su prije nekoliko godina počeli stavljati naljepnice "Na Berlin!" na stražnjem dijelove svojih Mercedesa. Manje jasno je, međutim, jesu li Rusi spremni razmišljati o tome što je to točno Putin "ponovno učinio".
U ožujku je 81 posto Rusa u anketi Levada centra reklo da podržava "specijalnu operaciju". Do travnja ta je brojka pala na 74 posto. Putinov rejting – koliko Rusa kaže da mu vjeruje – također je blago pao. No, iako nitko nije sasvim siguran što bi moglo definirati pobjedu, 73 posto ispitanika kaže da vjeruje da će je Rusija postići. Malo ispitanika vjeruje da bi Ukrajina mogla pobijediti, iako 15 posto kaže da "nijedna strana ne može pobijediti".
Za rat većinom okrivljuju SAD i NATO
Ove brojke ukazuju na uspostavljanje svojevrsne ravnoteže: agresivni Putinovi pristaše i dalje žele vidjeti pojačanu kampanju ruske vojske i preuzimanje Ukrajine, potpuno zanemarujući navedene ciljeve operacije, koji se, međutim, stalno mijenjaju. S druge strane, Rusi koji su više skeptični ili zabrinuti oko smjera rata pristali bi u ovom trenutku na mirovni sporazum. Ipak, više od dvije trećine ispitanika u anketi Levada centra vjeruje da se operacija odvija uspješno, iako je 50 posto izabralo odgovor "uglavnom uspješan". Na pitanje kako definiraju uspjeh, većina ispitanika poslušno navodi iste turobne mantre o tome da sve ide po planu i da se teritoriji u Ukrajini oslobađaju od fašista i banderovaca. Među 17 posto ispitanika koji operaciju ne smatraju uspješnom, mnogi navode dugotrajnost vojne kampanje i činjenicu da u Ukrajini gine veliki broj civila i djece te ruski vojnici.
Bez obzira na to misle li da je to uspjeh ili ne, Rusi u velikoj većini za rat okrivljuju SAD i NATO, a samo ih sedam posto krivi vlastitu zemlju. Ipak, čak ni to namjerno sljepilo ne spašava od puzajuće sumnje: 82 posto ispitanika kaže da su zabrinuti zbog događaja u Ukrajini, a u većini slučajeva razlog za tu brigu nisu "banderovci", nego smrt, patnja i uništenje (46 posto) pa čak i činjenica samog rata (26 posto). Drugim riječima, otkriva se koliko je velika emocionalna i psihološka zabrinutost Rusa o tome što se od veljače dogodilo njihovoj zemlji. I to usprkos nemilosrdnoj indoktrinaciji od strane službenih ruskih medija i države.
Rat je postao depresivna pozadina svakodnevice
Malo je vjerojatno da Putin razumije u kojoj je mjeri "izvukao tepih" ispod nogu svojih najvatrenijih pristaša, koji traže načine da opravdaju noćnu moru koja se odvija. Ruski psiholozi već su primijetili nagli porast pacijenata koji pate od kronične anksioznosti, depresije i napadaja panike. Sve češći sukobi sa stvarnošću počinju tjerati Ruse iz zone udobnosti Putinove propagande. Rat je postao depresivna pozadina svakodnevnog života za koju ljudi žele da nestane. Mnogi čeznu za starim normalnim, ali novonormlano je tu da ostane. Ljudi ne shvaćaju da je nova normalnost nenormalna i da će takva ostati u godinama koje dolaze. Čini se da nitko ne sumnja u pobjedu, ali to uvjerenje više se temelji na samohipnozi, nego na stvarnim činjenicama.
U sklopu nastojanja da se mladi Rusi indoktriniraju putinizmom, ruske škole godinama traže od djece da pišu pisma na front ili s njega, kao da su živjeli u vrijeme rata. Kada su kćeri autora ovog teksta u Foreign Policyju, Andreja Kolesnjikova, u njezinoj srednjoj školi rekli da napiše pismo s fronta u ime svoga djeda (iako djeca njezinih godina mogu imati samo pradjeda ili prapradjeda koji se borio u ratu), on joj je predložio da umjesto toga napiše pismo glasom svog pradjeda Davida Trauba – iz zarobljeničkog logora Gulag na krajnjem sjeveru Rusije gdje je poslan zbog "kontrarevolucionarne aktivnosti".
Putin uništio sva dostignuća, uključujući i svoja
Ali u današnjoj Rusiji ne bi se trebalo sjećati tih ljudi, jer se ne uklapaju u Putinov praznik. Zbog toga je, prije nego što je počela "specijalna operacija", njegov režim odlučio uništiti najvažniju građansku organizaciju u zemlji: Memorijal, nevladinu organizaciju sa sjedištem u Moskvi, koja je neumorno radila na očuvanju javnog sjećanja na represiju iz Staljinovog doba. Upravo je eliminacija Memorijala koncem prošle godine utrla put za "specijalnu operaciju" u Ukrajini. Naše kolektivno pamćenje zamijenjeno je protetskom, imaginarnom poviješću.
Putin je sve okrenuo naglavačke. Uništio je sva dostignuća posljednjih desetljeća, uključujući i svoja. Postigao je upravo suprotno od zacrtanih ciljeva: umjesto demilitarizacije Ukrajine, ta je zemlja naoružanija kao nikad prije; umjesto da drži NATO podalje, doveo ga je točno do ruskih granica; umjesto da ponovo učini Rusiju velikom, uspio je transformirati nju i svoj narod u naciju parija. Pokušavajući nametnuti svoju verziju povijesti Rusije, oduzeo joj je povijest. I lišivši je povijesti, amputirao je budućnost. Rusija je sada u slijepoj ulici, povijesnoj slijepoj ulici.
