Računi će biti visoki, međutim Europa će preživjeti zimu. Kupila je dovoljno nafte i plina da izgura sezonu grijanja, piše Bloomberg.
Puno veće troškove snosit će najsiromašnije zemlje svijeta, koje su isključene s tržišta prirodnog plina zbog iznenadno velike potražnje u Europi. Zbog toga su zemlje s tržištima u nastajanju nesposobne zadovoljiti današnje ili sutrašnje potrebe, a najvjerojatnije posljedice - zatvaranje tvornica, češće i dugotrajnije nestašice struje, društveni nemiri - mogle bi se protegnuti u sljedeće desetljeće.
"Energetska nesigurnost u Europi dovodi do energetskog siromaštva u zemljama u razvoju", rekao je Saul Kavonic, energetski analitičar u investicijskoj banci Credit Suisse. "Europa drugim zemljama uzima plin i ne pita za cijenu", dodao je.
Kupovina energenata ili otplaćivanje dugova?
Nakon ljeta koje su obilježili nestanci struje i politička previranja, niže temperature i obilne kiše ublažile su energetsku krizu u Pakistanu, Indiji, Bangladešu i Filipinima. Nažalost, razdoblje bez energetskih turbulencija neće potrajati. Stiže hladnoća, a u nekim dijelovima Južne Azije zna biti prilično hladno. Kako stvari stoje, te regije neće moći odgovoriti na dugoročne potrebe svojih građana i gospodarskih subjekata. Jak dolar dodatno je zakomplicirao situaciju. Neke zemlje sada moraju birati između kupovine energenata i otplaćivanja dugova. Svjetski proizvođači i trgovci energentima sve su manje voljni prodavati državama koje bi mogle bankrotirati.
Reakcija Europe na nestašice na tržištima te rat u Ukrajini nalazi se u središtu spomenutog problema. Kako energente više ne kupuju od Rusije, europske su se zemlje okrenule spot-tržištima. S obzirom na porast cijena, trgovci kažu da su se neki dobavljači koji su snabdijevali Južnu Aziju otkazali dugoročne narudžbe i okrenuli se povoljnijim aranžmanima. Raghav Mathur, analitičar konzultantske tvrtke Wood Mackenzie, rekao je da dobavljači kazne koje će im biti izrečene bez ikakvih problema mogu platiti od zarade na spot-tržištima. Mathur kaže da će tržište vjerojatno godinama funkcionirati baš tako.
Šteta uzrokovana globalnim zagrijavanjem, kao što su razorne poplave u Pakistanu, također izaziva ekonomsku pustoš u zemljama u usponu, što je potaknulo čelnike na klimatskim pregovorima UN-a u Egiptu ovog mjeseca da raspravljaju o tome kako bogatije zemlje mogu pomoći u pružanju veće potpore.
Izgradnja uvoznih terminala
U isto vrijeme, Europa ubrzava izgradnju plutajućih uvoznih terminala kako bi u budućnosti dopremila više goriva. Njemačka, Italija i Finska osigurale su postrojenja. Nizozemska je u rujnu počela uvoziti LNG s novih plutajućih terminala. Očekuje se da će europska potražnja za prirodnim plinom porasti za gotovo 60% do 2026. godine, navodi BloombergNEF. Izvoznici u Kataru i Sjedinjenim Državama sada zabavljaju ponude europskih uvoznika koji žele kupiti gorivo za popunjavanje novih kapaciteta. Po prvi put, zemlje u usponu poput Pakistana, Bangladeša i Tajlanda prisiljene su se cjenovno natjecati s Njemačkom i drugim gospodarstvima koja su nekoliko puta veća od njih.
“Posuđujemo zalihe energije od drugih ljudi”, rekao je glavni izvršni direktor Vitol grupe Russell Hardy. "Nije to sjajna stvar."
Inače, kada se pojavi kratkoročna nestašica, zemlje mogu potpisati dugotrajne ugovore po fiksnim cijenama koji im jamče da godinama neće morati brinuti za zalihe energenata. Ta opcija ovaj puta nije upalila. Dobavljači odbijaju potpisati ugovore koji bi stupili na snagu tek nakon više godina. Indija nije uspjela potpisati ugovor koji bi počeo teći tek 2025. godine. Bangladeš i Tajland odustali su od potpisivanja ugovora koji kreću prije 2026. godine. Tada će, naime, s radom krenuti velika postrojenja za isporuku plina u Kataru i Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon što energente nije uspio nabaviti na spot-tržištu, Pakistan prošlog mjeseca nije uspio potpisati šestogodišnji ugovor koji bi počeo teći 2023. godine.
"Mislili smo da će kriza krajem godine prestati, međutim nije", rekao je Kulit Sombatsiri, državni tajnik u Ministarstvu energetike Tajlanda. Ako cijene ukapljenog plina nastave rasti, Sombatsiri kaže da će tajlandska vlada morati raspravljati o mjerama poput zatvaranja trgovina i drugih energenata gladnih poslovnih subjekata.
Rusija i zemlje u razvoju
Dobavljači ukapljenog plina brinu da te zemlje neće moći platiti isporuke. Energenti se plaćaju u dolarima, a jedna isporuka trenutno košta gotovo 100 milijuna dolara. Usporedbe radi, isporuke ukapljenog plina tijekom 2010-ih godina u prosjeku su koštale 33 milijuna dolara. Pretvore li se ti dolari u valute pojedinih država, tada su te pošiljke još i skuplje, pogotovo zato što vrijednost dolara ubrzano raste.
Kako ruski plin trenutno ne dolazi na europsko tržište, situacija na globalnim tržištima ostat će gusta. Cijene na spot-tržištima ostat će visoke, a zemlje koje ne mogu potpisati dugotrajne ugovore mogle bi posegnuti za prljavijim izvorima energije ili drugim aranžmanima. Prirodni plin najčišći je energent te prilikom sagorijevanja u atmosferu emitira manje CO2 od ugljena.
Energetska je kriza već je zbližila Rusiju i zemlje u razvoju. Moskva Pakistanu, Indiji i drugima koji nemaju sreće na spot-tržištu rado nudi svoje energente. "Uspostavili smo kontakt s Rusima jer smo zainteresirani za ukapljeni plin", rekao je ambasador Pakistana u Rusiji Šafkat Ali Kan. "Ako bogate zemlje pokupuju sav plin, što će nam se dogoditi?", dodao je.
Premda zbog visokih cijena na spot-tržištu uvozi manje ukapljenog plina, Kina je zbog iznimno povoljnih cijena plin počela sve više naručivati od Rusije. Isporuke koje Moskva šalje Pekingu ove su godine porasle za 25 posto. Moguće je i da će se siromašne zemlje okrenuti jeftinijim izvorima energije kao što su ugljen ili nafta. A moguće je i da će pokušati razviti vlastite pogone. Pakistanska se vlada našla na udaru kritika jer ne iskorištava plinske rezerve u nekim dijelovima zemlje.
Posljednja opcija
"Spasit ćemo samo ako ne bude prehladno", rekao je Šaik Džaved, izvršni direktor u JK grupi, pakistanskoj tvrtki koja svjetske lance hotela opskrbljuje tkaninama. Tvrtka je ove godine po prvi puta u 25 godina dobila samo pola od potrebne količine plina. Ako situacija bude tijesna, Džaved je rekao da se tvrtka može okrenuti struji ili ugljenu. "To je posljednja opcija. Obustava rada nije", rekao je Džaved.
Sve su to loše vijesti za okoliš. Nafta i ugljen bitno su prljaviji od plina. Proces ekstrakcije novih fosilnih goriva energetski je skup i može dovesti do povećanja seizmičkih aktivnosti te zagađenja. "Ako si ne budemo mogli priuštiti prirodni plin, okrenut ćemo se ugljenu jer moramo imati određenu količinu struje", rekao je u listopadu Nirmala Sitharaman, indijski ministar financija. "A to se ne može napraviti isključivo pomoću solarne energije i energije vjetra", dodao je.
Obnovljivi bi izvori energije mogli pomoći, ali tek na duge staze. Dotad će visoke cijene odraditi svoje. Prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA), porast potražnje za plinom u azijskim zemljama u razvoju značajno je pao u periodu od siječnja do srpnja. IEA taj pad pripisuje porastu cijena. Potražnja u Tajlandu u tom periodu pala je za 12 posto. Visoke su cijene stisle energetski sektor, a pad proizvodnje smanjio ponudu.
Vlade će morati odraditi ostalo. Kontrolirat će distribuciju energenata i organizirati gašenje elektroenergetskih sustava. Raghav Mathur iz tvrtke Wood Mackenzie kaže da će se tržište u balans vratiti za maksimalno četiri godine. Cijene će do tada biti nestabilne. "Ukapljeni će plin prvo ići razvijenim zemljama, a one u razvoju dobit će ostatke", rekao je Mathur.
Zemlje Južne Amerike, poput Brazila i Argentine, možda su malo izoliranije s obzirom na ulaganja u hidroenergiju. Unatoč tome, brazilski račun za uvoz više se nego udvostručio tijekom prvih sedam mjeseci ove godine na 3,7 milijardi dolara, što je rezultat skoka cijena u inozemstvu i kašnjenja na projektu domaćeg plinovoda. Ako kišna sezona ove godine bude kasnila, Brazil će možda morati kupiti vrijeme s još više uvoza LNG-a. "Ne bismo trebali zaboraviti da dio LNG-a koji mi dobivamo, netko drugi ne dobiva", rekao je glavni izvršni direktor Gunvor Group Ltd. Torbjorn Tornqvist.
U međuvremenu, Filipini i Vijetnam preispituju planove za početak uvoza LNG-a. Filipini i dalje odgađaju početak rada svog prvog uvoznog terminala, dok vlada u Vijetnamu razmatra smanjenje kapaciteta planiranih elektrana na plin. Ti su projekti osmišljeni kako bi zadovoljili rastuću domaću potražnju. Političari tek trebaju iznijeti alternativu.
