Dok se očekuje ishod parlamentarnih izbora u Nizozemskoj i predsjedničkih u Francuskoj, užurbano se raspravlja o čvršćem povezivanju država članica koje to budu htjele, odnosno o stvaranju Europe s više brzina, kako je to u govoru studentima u Belgiji najavio i predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker, piše Jutarnji list.
Čvršće povezivanje 'onih koji žele'
Najavio je kako će objaviti i tzv. Bijelu knjigu o budućnosti Europske unije. O tome se raspravljalo ovaj tjedan na sastanku kolegija Europske komisije.
Objava tog dokumenta neće biti “kraj puta”, nego će dati samo obrise buduće strategije, kako se neke države ne bi prepale na samom početku.
"Nije više vrijeme kada možemo zamisliti da će svatko činiti iste stvari zajedno. Zar nije bolje da oni koji žele ići naprijed, mogu to i učiniti bez opterećivanja drugih, stvarajući tako strukturni okvir koji bi bio otvoren svima. Za to ću se zauzeti sljedećih dana" rekao je Juncker.
Višebrzinska EU već postoji
I njemačka kancelarka Angela Merkel prije nekoliko je dana govorila o EU s više brzina., uoči priprema obilježavanja 60. godišnjice Rimskih sporazuma, na osnovi kojih je i stvorena današnja Europska unija.
EU s više brzina na neki način već postoji, istaknula je Merkel. Neke države su u eurozoni, druge nisu, neke su u Schengenu, druge nisu. Neke traže izuzeća od nekih zakona EU.
Ipak, najave višebrzinske EU i konkretni planovi o tome, prije izbora u Francuskoj i Nizozemskoj mogli bi biti i račun bez krčmara.
Račun bez krčmara
U svim planovima, bilo Junckera bili Merkel ili bilo koga drugog, Nizozemska i Francuska, kao osnivačice EU, podrazumijevaju se kao države koje bi bile u jezgri buduće "unutarnje" Europske unije. A te države ne samo da bi mogle ići u suprotnom smjeru, prema smanjenju ovlasti za EU, nego bi mogle ići i prema dezintegraciji Europske unije. Ako u Francuskoj pobijedi Marine Le Pen, Francuska bi mogla krenuti prema izlaznim vratima Europske uniji, ili barem eurozone. Takav bi se pritisak stvorio i u Nizozemskoj ako na vlast dođe ekstremna desna stranka Geerta Wildersa koja je, osim što je ksenofobna, i anti EU.
Zagovornici neke vrste federalne EU, među koje bi se mogao uvrstiti i Juncker, ovakvim idejama žele poslati poruke i građanima Nizozemske i Francuske uoči izbora jer ne računaju da će snage anti EU prevagnuti.
Neke države EU već analiziraju sa svojim diplomatima i političkim strankama opcije kako reagirati u slučaju pobjede Marine le Pen u Francuskoj i ako u EU nešto krene po zlu. U tom slučaju, euro bi ozbiljno došao u pitanje.
Hrvatska nema izbora
I Hrvatska bi ozbiljno trebala razraditi strategije ponašanja u budućim odnosima unutar Europske unije. Ako bi se sudilo po sadašnjem statusu, Hrvatska je na dnu jer nije ni u eurozoni, ni u Schengenu. Ali, kao nova članica, ona nema izbora, nego mora raditi na ispunjenju uvjeta kako bi se integrirala i u eurozonu i u Schengen. U sličnoj situaciji su i Bugarska i Rumunjska. Hrvatska je zasad jasno iskazala i interes za to, za razliku od Poljske, Češke i Mađarske koje, iako moraju, kažu da im je bolje što su zasad izvan eurozone. Od država višegradske skupine jedino je Slovačka u eurozoni. No, ove države se protive nekim drugim zajedničkim politikama, poput onih o migraciji.
Strah država 'drugog reda'
Slovenija se već dobro uklopila i ona je i u eurozoni i u Schengenu. Baltičke države su sve tri u eurozoni i u Schengenu. One žele da NATO i dalje bude glavni oslonac europske sigurnosti, zbog čega nisu pretjerano zainteresirane za jačanje vojnog identiteta EU. Od starijih zapadnih država članica Švedska i Danska bez sumnje pripadaju jezgri EU, osim kad je riječ o euru. Irska je stekla status ugledne članice EU, ali nakon izlaska Velike Britanije iz EU otvara se pitanje i posljedice po Irsku.
Portugal, Španjolska i Grčka bile su među većim korisnicima sredstava EU za kohezijsku politiku i ne bi voljele da ih se ostavi izvan kretanja unutar EU. Italija, kao osnivačica, računa na ključnu ulogu u kreiranju budućnosti EU, ali i tamo može na vlast doći netko tko bi htio izlazak iz eurozone, pa i EU. Austrija, Belgija i Luksemburg svakako se računaju kao jezgra budućih integracija i u prvoj skupini. Istočnoeuropske države pribojavaju se da bi cilj ideje o višebrzinskoj EU mogao biti da njih ostave kao članice drugog reda.
