Turski predsjednik Recep Tayip Erdogan želi više od kontrole od dijela Sirije na granicama svoje zemlje. Želi nuklearnu bombu, a mjesecima prije invazije područja u Siriji koja kontroliraju Kurdi, kazao je kako "ne može prihvatiti" restrikcije Zapada koje Tursku drže dalje od nuklearnog oružja, piše New York Times.
U tjednima koji su prethodili njegovoj naredbi vojsci da krene preko granice kako bi očistili kurdska područja, Erdogan nije krio svoje veće ambicije. "Neke zemlje imaju projektile s nuklearnim bojevim glavama", rekao je na sastanku svoje stranke u rujnu. Ali Zapad inzistira "da ih mi ne možemo imati", rekao je. "To ne mogu prihvatiti".
Erdoganova prijetnja
Budući da je Turska sada u otvorenoj konfrontaciji sa svojim saveznicama u NATO-u, kockala se i dobila okladu da bi mogla provesti vojni upad u Siriju i proći s time, prijetnja gospodina Erdogana poprima sasvim novo značenje. Ako Sjedinjene Države nisu mogle spriječiti turskog lidera da napadne njihove kurdske saveznike, kako ga spriječiti u izgradnji nuklearnog oružja ili pokušaju prikupljanja tehnologije za to.
Nije ovo prvi puta da je Erdogan govorio protiv restrikcija za države koje su potpisale Ugovor o neširenju nuklearnog oružja, a nitko od njih nije siguran u njegove prave namjere. Turski autokrat je majstor u držanju saveznika i protivnika u ravnoteži, kao što je američki predsjednik Donald Trump mogao otkriti u prošla dva tjedna, piše NYT.
Turska poput Irana prikuplja tehnologiju koja omogućava razvoj nuklearnog oružja. Stručnjaci kažu kako je teško za vjerovati da bi Erdogan mogao u tajnosti. S druge strane svaki javni potez u smjeru izgradnje nuklearne bombe doveo bi do nove krize - Turska bi postala prva članica NATO-a koja je prekršila pravila ugovora i samostalno se naoružala nuklearnim oružjem.
Plan za bombu
Turska već ima plan izgradnje bombe - ležišta urana i istraživačke reaktore, uz misterioznu vezu s najpoznatijim svjetskim nuklearnim materijalima sa crnog tržišta, Abdulom Qadeerom Khanom iz Pakistana. Uz rusku pomoć gradi i svoj prvi veliki reaktor za proizvodnju električne energije, a to bi, uz nove Erdoganove izjave, moglo predstavljati razlog za zabrinutost.
Stručnjaci kažu kako bi Turskoj trebale godine da dođe do oružja, ako ga Erdogan ne kupi, a taj bi rizik za njega bio vrlo velik. "Erdogan se igra sa antiameričkom retorikom prema domaćoj publici, ali je vrlo malo vjerojatno da će pribaviti nuklearno oružje", kaže Jessica C. Varnum, stručnjakinja za Tursku, piše NYT.
Prva turska nuklearna elektrana Akkuyu
U cijeloj priči postoji još jedan značajan element, a to je prisutnost oko 50 američkih nuklearnih glava u Turskoj. Sjedinjene Države nikada nisu otvoreno priznali njihovo postojanje sve do ove srijede, kada je Trump učinio upravo to. Upitan o sigurnosti tog oružja koje se čuva u bazi koju nadziru Amerikanci u zračnoj luci Incirlik, Trump je rekao: "Samouvjereni smo, imamo sjajnu zračnu bazu tamo, vrlo moćnu zračnu bazu".
No, svi nisu toliko sigurni jer zračna baza pripada turskoj vladi. Ako bi se odnosi s Turskom pogoršali, postoji mogućnost da američki pristup toj bazi ne bi bio osiguran.
Prelazak u ruski kamp
Turska je odlučno branila ono što naziva svojim pravom po globalnim sporazumima da obogaćuje uran i prerađuje potrošeno gorivo, kritične korake prema bombi. Crno tržište kojim upravlja g. Khan, graditelj pakistanskog arsenala, koji je upravljao najvećim ilegalnim prstenom za nuklearno širenje u povijesti, prodao je ključnu opremu i nacrte Iranu, Libiji i Sjevernoj Koreji. Do danas je ostao misterij je li Khan imao i četvrog kupca, a izvori obavještajnih službi vjeruju da bi Turska mogla posjedovati značajan oblik centrifuga nepoznatog porijekla, piše NYT.
U svom razvoju nuklearnog programa Turska je pronašla partnera - ruskog predsjednika Vladimira Putina. U travnju 2018. godine Putin je otputovao u Tursku kako bi obilježio službeni početak gradnje nuklearne elektrane vrijedne 20 milijardi dolara na mediteranskoj obali zemlje.
Dio ruske motivacije za ovakav potez je financijski, gradnja nuklearnih elektrana je jedan od najprofitabilnijih izvoznih proizvoda zemlje. No, ima i drugu svrhu, baš kao i izvoz S-400 obrambenog sustava Ankari. Izgradnja nuklearnog postrojenja stavlja NATO članicu u ruski kamp, i ovisnu o njenoj tehnologiji, zaključuje NYT.
