Kraljica je mrtva, živio kralj! – govore ovih dana Britanci i ostali podanici britanske krune. Smrću kraljice Elizabete II. u 97. godini života i 70. godini vladavine monarhijom te ustoličenjem njezina sina princa Charlesa za kralja završava jedna i započinje nova era. No, hoće li se njegova vladavina bitnije razlikovati od njezine?
Elizabeta je, nakon francuskog kralja Luja XIV. čiji je ''staž'' bio 72 godine, dosad najdugovječniji monarh – vladala je 70 godina i 215 dana. Za njezine vladavine Ujedinjeno Kraljevstvo i svijet prošli su mnogo turbulentnih razdoblja i događaja. O tome dovoljno govori već i činjenica da je od stupanja na prijestolje 1952. do smrti 8. rujna ove godine imenovala čak 15 premijera, a aktualnu premijerku Liz Truss dva dana prije smrti.
Ceremonijalne dužnosti, ali i velika moć
Britanski monarh ima niz službenih, ceremonijalnih i diplomatskih dužnosti, ali je politički neutralan, jer je Velika Britanija ustavna monarhija. Kraljica Elizabeta II. toga se dosljedno držala izbjegavajući tijekom svoje vladavine javno iznositi stavove o političkim događajima, ma koliko oni bili sudbinski važni poput, recimo, Brexita. Dužnosti britanskog monarha uglavnom su ceremonijalne - dodjeljuje odličja i imenuje premijera te ima dužnost vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. Iako posjeduje vrhovnu izvršnu vlast, britanski monarh je koristi samo u skladu sa zakonima i ustavnim ograničenjima.
O stvarnom političkom autoritetu i moći britanskog monarha, uoči današnjeg pogreba Elizabete II. upitali smo Dejana Jovića, profesora međunarodnih odnosa s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i vrsnog poznavatelja političkih prilika i odnosa u Velikoj Britaniji.
''Po tom pitanju stvar nije jednostavna. Postoje formalna i neformalna razina. Na neformalnoj razini britanski monarh ima veliku moć zato što traje dugo i od njega se očekuje suradnja. Ali, on ne djeluje politički i veliko je pitanje što bi se dogodilo kada bi bio politički moćan. Bi li ga se tada smijenilo, maknulo ili bi morao abdicirati? Formalno gledano, to pitanje nije posve regulirano'', kaže prof. Jović.
'Moć Elizabete II. nije bila samo simbolička'
On je među onima koji smatraju da je kraljica Elizabeta II. imala mnogo veću moć nego što se mislilo.
''Ta moć se ogledala upravo u toj neformalnoj sferi, ali i zbog činjenice da je cijeli javni i državni servis, uključujući sigurnosni aparat, vojsku, tajne službe barem nominalno povezan s monarhijom i monarhija u svim tim sferama ima neku ulogu. Sve to ju je ipak činilo akterom, iako je ona bila vrlo oprezna u korištenju bilo kakvih instrumenata moći. Ali njena moć sigurno nije bila samo ceremonijalna i simbolička'', ističe Jović.
Na pitanje u čemu se konkretno ogledala njezina moć koja nije bila samo simbolička, Jović je odgovorio: ''Bez nje se nije moglo. Ona se morala pojaviti u parlamentu, morala je potpisivati zakone. Sve presude i sve velike odluke donosile su se u njezino ime. Osim toga, imenovanjem lordova ona je stvarala gornji dom britanskog parlamenta, tako da je imala mnogo više od simboličke moći.''
'Charles je često pisao ministrima i izazivao čuđenje'
Neizbježno je i pitanje o očekivanjima od novog kralja Charlesa III. Iako slovi kao vrlo konzervativna osoba, on je navodno spreman za neke reformske iskorake u monarhiji.
''On će svakako pokušati dati neki pečat svojoj vladavini. Do sada je za neke možda bio kontroverzan time što je često pisao pisma ministrima s raznim prijedlozima ili ih upozoravao na određene probleme. To je povremeno izlazilo u javnost i izazivalo čuđenje političke klase, jer ne očekuje se ni od monarha, a kamoli od nekog iz kraljevske kuće da upozorava na taj način. On se, recimo, dosta protivio modernoj arhitekturi Londona, zagovarao je zdravu hranu, a davao je neke izjave koje su pokazivale da je vrlo konzervativan u svojim političkim i društvenim stavovima. Ukratko, bio je spreman povremeno intervenirati i javno reći što misli. To nije problematično, sve dok ne predstavlja nametanje, iako je njegovo izricanje nekih stavova bilo izvan okvira koji se očekivao'', smatra Jović.
U tom smislu, kaže Jović, Charles III. svakako će nešto pokušati napraviti, ali je pitanje s kojim će se problemima i izazovima u Commonwealthu morati suočiti.
''Možda će to, u prvom redu, biti pitanje odcjepljenja Škotske. Mislim da će on biti umjereno reformski nastrojen, jer je već čovjek u godinama i konzervativan kao takav pa nije zagovornik nekih velikih, drastičnih reformi. No, sebe će morati prikazati kao funkcionirajućeg monarha. Neće moći samo i isključivo čuvati ono što je Elizabeta iza sebe ostavila nešto će morati i sam napraviti'', zaključio je Jović.
Ispraćaj kraljice Elizabete II. iz minute u minutu pratite OVDJE.
