Kad je u Hrvatskoj bijesnio rat, silno nas je smetalo što se o tome više ne priča u svijetu, i ne piše u svjetskim medijima, a recite... Kad ste zadnji put pročitali nešto o ratu u Siriji? Možda zato jer je u fokusu rat protiv virusa, možda zato jer ljude na zapadu nije briga, ali Sirija niti česta tema u medijima.
Makar se upravo ovih dana obilježava okruglih 10 godina najkrvavijeg konflikta 21. stoljeća. Rata u kojem je ubijeno pola milijuna ljudi, zbog kojeg je 6 milijuna ljudi iselilo, koji je uništio nekad prosperitetnu i mirnu zemlju, i koji je kriv za rađanje brutalne Islamske države.
Zbog sukoba u Siriji potpuno se promijenila politička karta Europe, krajnja desnica je ojačala i tamo gdje je nikad nije bilo - u Švedskoj i Njemačkoj. Sve naravno na krilima antiimigrantske politike - koja je krenula kada su iz Sirije krenule izbjeglice. 10 godina od početka rata - i dalje su u Siriji snage Bašara Al Asada, sirijski pobunjenici, pobunjenici koje podupire Turska, borci islamske države, džihadisti, Kurdi, strane sile sa svojim interesima. A kraj sukoba i stradanja nije na vidiku.
Damask, glavni grad Sirije, jedan od najstarijih gradova svijeta nekada je slovio za metropolu gdje su se spajali istok i zapad. Mnoštvo kultura, nacija, glazbe i uličnog života.
A ovo je Damask danas. Deset godina od rata kojega se naziva najdestruktivnijim oružanim sukobom modernog doba. Više od pola milijuna žrtava, šest milijuna izbjeglica, od toga barem milijun djece.
Sirijski novinar Ibrahim Hamidi izvještava o ratu od prvoga dana. I ni danas nije lako.
"Teško je kad moraš izvještavati kad ti prijatelji umiru, kad ti je obitelj morala napustiti domove ili rođaci koji nemaju što za jest. Teško je biti glasnik kad se radi o vlastitoj zemlji", kaže.
Zemlja u kojoj 90 posto stanovništva živi u velikom siromaštvu, gdje je minimalno pet milijuna ljudi raseljeno po državi. Zemlja u kojoj je davnih godina sukob protiv režimske Vlade Bashar al Asada poprimio puno veće razmjere.
"Ljudi koji su tražili demokraciju u mjesec dana osvajaju pola Sirije. To je sve bilo planski, i to od strane muslimanskog bratstva. Vidjeli smo kasnije kako su te opozicije postale terorističke or+organizacije. Danas je devastirana, uništila se civilizacija", govori nam novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab.
Uništena, razorena, u čijem se desetogodišnjem ratu nema tko nije uključio.
Sve kreće na proljeće 2011. kada se prve pobunjeničke skupine suprostavljaju režimu Bašara al Asada. U prvoj godini pojavljuju se Kurdi, ali i brojne militantne skupine kao i ALQaida. Za tri godine stižu snage Irana na stranu režima. Protutežu stvaraju zemlje Golfskog zaljeva i Izrael. Uključuje se i SAD na jednu i Rusija na drugu stranu. Nafta i izlaz na Mediteran samo su neki od interesa. A onda stiže ISIL, proglašava Kalifat i Sirija kompletno pada. U ovih deset godina, deseci tisuća militatnih skupina priključilo se ovom posredničkom ratu u kojem je Sirija postala svjetsko bojno polje.
Čini se da nema kraja
Danas je razrušena zemlja podijeljena na tri zone.
"65 posto snaga države je pod kontrolom režima koji ima potporu Rusije i Irana. 25 posto drže sirijske Kurdske snage kojima pomažu Amerikanci i imamo oko 10 posto snaga koju čine islamističke skupine koje podupire Turska", kaže Ibrahim Hamidi
Unatoč svim sukobima, u dijelovima zemlje rata kao da nema. To je prvo što je 2016. kad je stigao u Siriju na deset dana, dokumentarist Goran Šafranek snimio. Ali samo par kilometara dalje, ratno stanje.
"To je bio Armagedon, cijelo područje ratna zona. Vodili su se ulični sukobi, kaos, sve je bilo sravnato sa zemljom. Vladine snage su koristile najteža oružja", govori.
I ovo su posljedice. Bombardirane bolnice, mrtvi po cesti, kolaps cijele države. Najviše Sirijica izbjeglo je u Libanon.
"Sve što smo imali, sve što smo stvarali zadnjih šest, sedam godina je izgubljeno. Ništa nije ostalo", kaže Yasser, izbjeglica iz Sirije.
Ostale su generacije koje su svih osam godina osnovne škole proveli u ratu, generacije koje su izgubile roditelje. Generacije koje su 2015. izazvale izbjeglički val koji je potpuno promijenio sliku svijeta. I sada ostaje pitanje, kakvu budućnost Sirija ima.
"Dok ne bude odgovor Rusije i SAD uz regionalne snage i potvrdu naroda, ne vidim ni svijetlu budućnost", jasno će Hamidi.
"Nitko neće pobijediti. Sirija će jednostavno ostati poligon za testiranje oružja, bilo za Ameriku, bilo za Rusiju, bilo za neke druge", dodaje Šafranek.
"Jedini koji su izgubili u ratu je Sirijski narod. Gradovi poput Alepa, i ostalih kako su uništeni. Sirotinja, redovi za benzin, za kruh, a prije se imalo sve", kaže Haidar Diab.
Deseci milijuna života trajno su uništeni. Kao i njihova zemlja. I danas je pod paljbom. I čini se da nema kraja.
