Danas je 8. mart odnosno Međunarodni dan žena. Ujedinjeni narodi su 1975. godine, 8. ožujak proglasili Međunarodnim danom žena te se on od tada i službeno diljem svijeta obilježava raznim simboličnim skupovima i marševima. U više od 25 zemalja taj je datum postao i državni praznik.
Ipak povijest zašto se ovaj dan uopće slavi seže puno dalje od 1975. godine.
Kako je počeo Međunarodni dan žena?
Poticaj za uspostavljanje Međunarodnog dana žena može se pratiti u New Yorku u veljači 1908., kada su tisuće tekstilnih radnica stupile u štrajk i marširale gradom u znak protesta protiv loših radnih uvjeta. Na tim su štrajkovima hrabro trpjele policijsku brutalnost.
Na jednom od tih štrajkova, sudjelovalo je više od 15.000 žena. Tražile su kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
U čast godišnjice tih štrajkova, koji su trajali više od godinu dana, prvi put je u SAD-u 8. ožujka 1909. proslavljen Nacionalni dan žena, koji je predvodila Socijalistička partija Amerike.
Predvođena njemačkom aktivisticom i socijalisticom Clarom Zetkin, ideja da se ovaj dan pretvori u međunarodni pokret koji zagovara opće pravo glasa osnovana je 1910. godine.
Zetkin je bila poznata kao strastvena govornica i zagovornica prava radnica, a njezini su napori su bili presudni za prepoznavanje dana u velikom dijelu Europe početkom 1910-ih.
Revolucija u Rusiji
Iako je Međunarodni dan žena započeo djelovanjem ženskog radničkog pokreta u SAD-u, u Rusiji je 1917. poprimio istinski revolucionarni oblik.
Dok se Zetkinina ideja širila Europom, Rusija je bila suočena s nemirima i iz drugih razloga. Upravo u pozadini zemlje iscrpljene ratom, široko rasprostranjenom nestašicom hrane i eskalirajućim narodnim prosvjedima, održane su nacionalne demonstracije povodom Međunarodnog dana žena 23. veljače 1917. godine što je ekvivalent 8. ožujka u ruskom kalendaru.
Ruskinje su tražile i dobile pravo glasa 1917. kao izravna posljedica ožujskih prosvjeda i nakon što je više od 40.000 žena i muškaraca ponovno izašlo na ulice tražeći opće pravo glasa. Time je Rusija postala prva velika sila koja je donijela zakon o pravu žena, godinu dana prije Velike Britanije i tri godine ranije od Sjedinjenih Država.
Sufražetkinje u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u gledale su na Rusiju kao na primjer, a ono što su vidjele kao napredak zemlje i oslobađanje žena držale su kao ogledalo vlastite vlade, upozoravajući da zaostaju.
Sama proslava Međunarodnog dana žena nije imala toliku težinu u SAD-u kroz 20. stoljeće kao u drugim zemljama, uglavnom zbog političkih veza sa Sovjetskim Savezom i socijalizmom usred sve većih hladnoratovskih tenzija. Činjenica da je službeno obilježavanje Dana UN-a ustanovljeno tek 1975. godine naglašava ovu točku i može donekle objasniti zašto taj dan danas još uvijek nije tako široko priznat u SAD-u kao drugdje, iako nije slučajno da je ožujak nacionalni mjesec ženske povijesti.
Danas mnogi ovaj dan vide kao jedan komercijalizirani praznik, no on je simbol povijesne borbe za jednakost žena. Većina Ustava danas, priznaje jednakost prava žena i muškaraca i žena, međutim rodna i spolna diskriminacija, koja je duboko ukorijenjena u društvo i dalje je velik problem modernih država i društava.
Kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, žene su nerijetko plaćene manje od muškaraca za isti posao, manje su zastupljene na političkoj sceni, manje ih je na rukovodećim pozicijama, svakodnevno se susreću sa seksualnim uznemiravanjima, nasiljem, rodnim predrasudama i brojnim drugim oblicima nejednakosti i neravnopravnosti.
