Sve dok se nije dogodila aneksija Krima 2014. godine, Crno more nije bilo pretjerano zanimljivo u geostrateškom smislu. Posljednje tri godine taj je poluotok, kojeg je Hruščov još 1954. poklonio Ukrajini, postao jedan veliki nosač zrakoplova za ruske interese na jugositočnom krilu NATO-a, piše Deutsche Welle u svojoj novoj analizi.
Samo na Krimu, Moskva ima oko 28.000 vojnika, a vojni proračun je u zadnjih deset godina gotovo udvostručen. Stručnjaci smatraju kako Rusija još od 2008. godine sustavno radi na jačanju vojne prisutnosti u toj regiji koja je sada praktički postala poligon za naoružavanje. Rusija je svojim novim podmornicama i fregatama opremljenima raketama dugog dometa pokazala zube susjednim državama koje djeluju u sklopu NATO-a.
Rumunjska je davno upozoravala
No, trzavice u crnomorskoj regiji ne odnose se samo na odnose između Rusije i Ukrajine. Veliku pažnju treba posvetiti i Rumunjskoj koja puno prije aneksije Krima upozoravala da se Rusiji ne smije dopustiti da Crno more pretvori u svoje jezero traživši veću prisutnost NATO-a u regiji. Bugarska je to, zbog povijesnih i kulturoloških veza s Rusijom, odlučno odbijala što ju je dugo vremena činilo najslabijom točkom NATO saveza u tom kontekstu.
Velike probleme NATO-u predstavlja i Turska koja, shvativši da je savez nikada neće u potpunosti prihvatiti, svoju budućnost odlučila graditi u odnosima s istokom pa je tako Moskva Ankari prodala proturaketne sustave S400. Turska mornarica, posebice njena podmornička flota, i dalje je nadmoćna u odnosu na rusku flotu, no problem za NATO je u činjenici što oni Rusiju ne vide kao "neprijatelja" već kao partnera. Dokaz tome je i Erdoganov posjet Putinu nakon rušenja ruskog vojnog aviona iznad Sirije prilikom kojeg se ispričao za taj slučaj, obećavši žrtvama velikodušnu odštetu. Te dvije zemlje možda nisu prijatelji, ali su u međusobnim odnosima znatno napredovali.
Razlog tome uvelike leži u zajedničkim gospodarskim interesima sjeverno i južno od Crnog mora. Nije tajna da je Ankara ekonomski bliskija Rusija no što bi EU i NATO željeli da bude. Primjerice, Putin i Erdogan su prošlog tjedna dogovorili početak rada tzv. Turkstreama krajem 2019. godine. Tako će plin teći posred Crnog mora i u zaobići Ukrajinu zbog čega će blagajna u Kijevu oslabjeti dok će ojačat ruski gospodarski stisak nad Turskom.
Plin kao vječna tema
Posljedično, od toga bi mogle profitirati Bugarska, Srbija, Mađarska i Slovačka koje bi od 2020. godine plin mogle prebacivati prema središnjoj Europi što bi znatno oslabilo jugoistočno krilo NATO-a.
Cijela ta geopolitička igra oslabit će Ukrajinu koja ne može očekivati ništa više od solidarnosti od NATO-a i EU. Teško da će se realizirati Porošenkov zahtjev Angeli Merkel o slanju ratnih brodova pred Krim. Ukrajina, oslabljena nakon gubitka Krima i vojno angažirana u Donbasu, ostat će izolirana na istoku, opće je poznato da NATO ne žuri s primanjem novih zemalja u članstvo.
Dodatni problem predstavlja i činjenica da područje oko Crnog mora, za razliku od, primjerice, Mediterana i Baltika, nije povijesno-kulturno homogeno jer je tu za vrijeme Hladnog rata prolazila granica između istoka i zapada. Danas se tamo usred otvorenog mora susreću tri velike sile - Rusija, Turska i Zapad.
Takva stabilizacija utjecajnih zona savršena je polazišna točka za sukobe.
