Mjesecima je pakiranje skupljeg irskog maslaca od 400 grama koštalo 4,99 eura, ali je već nekoliko tjedana njegova cijena 4,29. Jeftiniji, njemački maslac ponegdje sad košta samo 1,59 eura za 250 grama. Slična situacija je i sa sirom i tjesteninom, piše DW.
Pad cijena uočava se i kada je u pitanju energija, iako razina cijena struje i plina ostaje i dalje visoka. Kako prenosi list Süddeutsche Zeitung, pozivajući se na podatke portala VerivoX, čak 91 ponuđač struje i 80 onih koji krajnjim potrošačima prodaju plin, smanjilo je svoje tarife. Struja će tako u svibnju, lipnju i srpnju u prosjeku biti jeftinija za 14, a plin oko 23 posto.
Kraj inflacije?
„Vjerojatno smo dosegli vrhunac inflacije", kaže Kerstin Bernoth iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW). Ona ipak ne očekuje da će cijene sada posvuda početi padati: „Moramo se naviknuti na sadašnje cijene", kaže Bernoth, ali uz ocjenu da je „vjerojatno da će se cijene dugoročno ponovo spustiti“.
Kai Hudetz, generalni direktor Instituta za istraživanje trgovine u Kölnu (IFH), nije toliki optimist. On navodi razloge za tezu da priča s poskupljenjima još uvijek nije gotova:
„Snažno rastući troškovi energije, logistike i sirovina izazvali su lančanu reakciju“, kaže on za DW. „Sve kompanije uzduž lanca opskrbe morale su i još uvijek se moraju boriti s rastućim troškovima. Pritom su mnogi dodatni troškovi već prebačeni na potrošače, zbog čega su stope inflacije trenutno niže i moguća su smanjenja cijena, barem selektivna."
Zbog toga se, zaključuje Hudetz, još ne može proglasiti „kraj inflacije", jer „cijene više kategorija proizvoda i dalje prije rastu nego što padaju. Neki proizvođači su i najavili poskupljenja, koja će trgovci naknadno morati prebaciti na svoje cijene, s obzirom na to da imaju niske marže. A tu su i sporazumi o relativno visokim plaćama koji također utječu na cijene."
Moć diskonta
Jedan od razloga za nisku razinu cijena prehrambenih namirnica u Njemačkoj u odnosu na druge zemlje u svijetu je i tržišna moć diskontnih lanaca, odnosno četiri najveće kompanije: Rewe, Edeka, Aldi i Lidl. One dijele najveći tržišnog „kolača", a međusobno su u oštroj konkurenciji. Oni koriste tu svoju kvazi-monopolističku moć da natjeraju dobavljače da ponude niže cijene.
Tijekom prošle godine diskonti su čak i povećali svoj udio na tržištu, kaže direktor njemačkog Lidla Christian Härtnagel. Naime, rastuće cijene natjerale su više kupaca da se okrenu jeftinijim, diskontnim ponuđačima, pa im je tako prodaja porasla.
Ipak, na povratak na uobičajenu, dosta nisku razinu cijena živežnih namirnica u Njemačkoj, čekat će se još dugo. Tržišna moć četiri velika lanca diskonta nastavit će snižava otkupne cijene koliko god je to moguće (na veliku žalost proizvođača), ali ni Lidl, Aldi i ostali ipak neće moći izbjeći povećanje vlastitih troškova za osoblje, energiju i distribuciju.
