Deutsche Welle piše kako Europska komisija i Europska središnja banka, prema Lisabonskom ugovoru, svake dvije godine provjeravaju tzv. konvergencijske kriterije zemalja koje bi htjele ući u zonu eura.
Plan je da do 2025. sve članice uvedu euro
Trenutačno je riječ o sedam članica koje još nemaju euro kao platežno sredstvo: Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Švedska i Hrvatska. Tu je još i Danska, ali ona i nema obvezu ući u eurozonu.
Od spomenutih zemalja posbene uvjete ne ispunjavaju sve, ali ne samo kandidatkinje za eurozonu, već i neke koje su u njoj.
"Problem sa zonom eura je taj da se ne brine o konvergencijskim kriterijima svojih zemalja članica", kaže povjerenik EU za financije Pierre Moscovici koji je u srijedu predstavio ambiciozni plan po kojem bi se sve preostale članice Europske unije trebale do 2025. pridružiti euro-klubu.
Bugarska spreman za euro, Rumunjska oprezna
Primjerice, Bugarska već ispunjava konvergencijske uvjete i nada se da će 2018. ući u tečajni mehanizam II i 'čekaonicu' za eurozonu. Dotle je Rumunjska zasad odustala od dosad željenog termina za uvođenje eura 2019. godine. Rumunjski premijer Sorin Grindeanu kaže da je razlog tomu još uvijek prevelika razlika u plaćama u Rumunjskoj i eurozoni. No bivši rumunjski ministar financija Daniel Daianu smatra da problem nije samo u tome nego i u gospodarskoj razvijenosti općenito.
"Razlike između sjevera i juga unutar zone eura pokazuju da su potrebne reforme. Naivno je misliti da uvođenje eura automatski znači i razvoj gospodarstva i institucija", kazao je Daianu za Deutsche Welle savjetujući da Rumunjska ne ulazi u eurozonu dok ne ispuni baš sve uvjete.
Prerani ulazak u eurozonu može biti vrlo štetan
Što se Hrvatske tiče, Deutsche Welle ističe kako guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić smatra da bi uskoro trebala postati članica eurozone, iako posljednje konvergencijsko izvješće ne daje previše razloga za optimizam. Problem ponajprije stvara državni dug od 80 posto BDP-a, znatno veći od okvirne vrijednosti od 60 posto.
Teško je predvidjeti kada će eurozona dobiti nove članice, ali u jednom se svi slažu: toliko dugo dok razlike između razvijenih članica EU-a i onih koje su tek na putu da to postanu skrbe za zabrinutost, toliko dugo bi proširenje eurozone bilo kontraproduktivno i štetno.
