"Mafijaše tražite, ove duvanske, jel' de? E, moja baba i ja smo ovdje najveći mafijaši. Pogledaj nas samo – naoružani motikama, ovako stari i na njivi po ovoj sparini stvarno smo opasni", ironičnim riječima novinare dočekuje stariji stanovnik Ljubinja, na istoku Hercegovine i pritom se ne predstavlja. Potom objašnjava kako strahuje od inspekcija koje se javljaju otkako su im ukinuli duhanske stanice jer otkupa duhana kojeg uzgajaju više nema.
Boli ga, nastavlja, zbog toga što ih zovu "duhanskom mafijom", jer nije svojim izborom ušao u rizik sadnje kulture za koju nema ugovorene proizvodnje. A najbliža otkupna stanica nalazi se 400 kilometara daleko – u Bijeljini.
Kamen spoticanja
"Nekad smo imali otkup i u Ljubinju, i na još tri mjesta u Hercegovini. A onda je došla ta privatizacija i sa njom ljudi koji ne znaju ni kako duvan izgleda, pa je sve propalo. Sad smo primorani prodavati sve ovo nakupcima, a njima kako Bog dadne – ako ih do Stoca ne uhvate, dobro smo prošli. Ako ga uhvate, eto ih i kod mene", priča dodajući kako su uzgajivači nepovjerljivi i strahuju jer, iako im nije zabranjeno saditi, prodaju na ne baš legalne načine.
"Zar je lako tim ljudima stalno živjeti u strahu i nervozi kad će mu policija doći na vrata zbog 30 kilograma duhana? Oni od toga žive, a prijete im kazne. A svi zaboravljaju da je ovo treći kalendarski vijek da se ljudi bave tim poslom. Duhan je za Hercegovinu oduvijek egzistencijalno pitanje", priča agronom Simo Kučinar, priznajući da se "i sam rodio u duhanu, odrastao u njemu, školovao se i stekao diplomu". Kučinar je član radne skupine za izradu Nacrta zakona o duhanu i tvrdi kako taj posao traje već tri godine, a u međuvremenu tvornice nisu dužne otkupiti hercegovački duhan. Upravo to kamen je spoticanja i u novom zakonu. Nisu donesena ni druga dva zakona koja bi uredila tržište.
I lokalne vlasti svjesne su problema koji pritišće stanovništvo ljubinjskoj kraja. U svemu su i prilično nemoćni, jer ih entitetske vlasti, kako kažu, ne slušaju iako im se obraćaju svaki dan.
Smilje? Ne, ipak duhan
Iako je njiva pod duhanom oko Ljubinja i dalje mnogo, odgovorni tvrde da površine svake godine rapidno opadaju. Po nekim procjenama, danas se ne zasadi ni peti dio nekadašnjih površina. Poljoprivrednici se okreću drugim kulturama, poput smilja.
No, još jedan Ljubinac, koji je poput drugih zasadio veliku njivu kaže kako nema što drugo saditi "Nemam šta drugo, a oni neka dolaze. S jedne strane nije zabranjeno, a nelegalno je kad pokušamo prodati", kaže on za Al Jazeeru Balkans pokazujući u susjedovu zasađenu njivu.
"Ne znam je li ikad posljednjih godina ovoliko posađeno duvana u ljubinskoj vali. Duhan sadim na zakupljenoj njivi, platio sam sve uredno i sve radim kako treba, a kad dođe da se bere i suši netko može doći i da ga samo pokupi. I šta sam ja radio? A poslije me i kaznono goni, ne prekršajno. Gdje to ima", pita, pak, njegov susjed.
Za manje od dva mjeseca slijedi branje, pa sušenje. Više od pola godine Ljubinjci imaju posla oko duhana. "I onda će, nekako s jeseni, doći neki nakupac i ako plati, a prođe bez problema, svi smo dobri. Druga je varijanta da će doći da ga zaplijene. Ako je zabranjeno, neka već jednom kažu, jer ovako se više ne može", zaključuje.
